Ivo Horvat (novinar)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivo Horvat (Goričan, 26. lipnja 1920.[1]:13 - 2015.) hrvatski publicist i novinar, pravnik.[2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Ivo Horvat je rođen u Goričanu, kotar Prelog, gdje je pohađao Pučku školu. Za mađarske okupacije Međimurja uhićen je 1943. i odveden u logor Šarvar na Karpatima, na Badnjak godinu poslije (1944.) opet je uhićen i ovaj put odveden u vojni zatvor u Veliku Kanižu. Nakon rata, kratko je radio u Prelogu i Varaždinu. Potom se preselio u Zagreb, zapošljava se na Radio Zagrebu, u početku kao novinar, kasnije je urednik, te je do mirovine radio na radiju.[1]:13

Pad u nemilost 1971.[uredi | uredi kôd]

Kao urednik Dnevno-informativnog programa Radio Zagreba promicao je reformske ideje hrvatskog proljeća, zbog čega je krajem 1971. smijenjen s dužnosti urednika, izbačen iz Društva novinara Hrvatske, te prijevremeno umirovljen. Zabranjen mu je rad u novinarstvu, što je potrajalo punih 18 godina.[1]:5

Mogao je postati "živi mrtvac", smjerno podnijeti kaznu i teror komunističkog režima, što Ivo Horvat nije prihvatio. Pod brojnim pseudonimima: Mihovil Šoštarić, Ivo Mihalj, Miho Hrvatin, prof. J. Krizmanić, prof. F. Mažuran, Ivo MIhelčić,... piše članke za rubrike Pisma čitatelja u raznim novinama, objavljene su mu stotine članaka u Vjesniku, NIN-u, Mladini, u kojima reagira kao čitatelj na zbivanja u hrvatskom i jugoslavenskom društvu.[1]:12-13

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Ivo Horvat, "Osuđeni na šutnju", NIT, Zagreb, 1991.
  2. Leksikon radija i televizije, HRT i Naklada Ljevak, Zagreb, 2016., ISBN 978-953-303-912-1, str. 180