Ivo Petović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivo Petović
Rođenje 26. septembar 1963.
Kotor
Karijera 1981. - 1999.
Trener
Reprezentacija
Nagrade i dostignuća
Košarka

Ivo Petović (Kotor, 26. septembar 1963.),[1] crnogorski košarkaš iz bokokotorskog mjestašca Mula.[2]

Igračka karijera[uredi | uredi kôd]

Potiče iz skromne bokeške porodice iz Mula, malog ribarskog mjesta u Kotoru.

Kao veliki zaljubljenik u košarku, slobodne trenutke provodio je vježbajući na košu u dvorištu svoje kuće u Mulu, kopirajući poteze svojih idola s TV ekrana. Košarkaškim stručnjacima je skrenuo pažnju na basket terenu u Kotoru, okupljalištu mladih zaljubljenika u taj sport, jer u to vrijeme u Kotoru nije postojao košarkaški klub. U potrazi za mladim talentima Crne Gore, trenerima podgoričke Budućnosti Nikoli Sekuloviću i Živku Brajoviću, profesor fizičkog vaspitanja Stojan Lazić iz Kotora, ukazao je na potencijal koji je prosto isijavao iz Petovića. Veoma talentovan vitak momak, već tada izvrsni basketaš, zapanjio ih je pravilnim i preciznim šutem. Za golobradog srednjoškolca u gradu bez košarkaškog kluba i tradicije nije trebala dodatna preporuka. Kao sin jedinac koji je rastao uz knjigu Krešimira Ćosića o osnovama košarke, dobio je blagoslov roditelja da prati svoje snove. Prihvatio je poziv i otisnuo se u nepoznato. Imao je samo jednu vodilju, bezgraničnu ljubav ka najjljepšem sportu na svijetu.

Već na debiju na juniorskom prvenstvu Crne Gore, za ekipu Budućnosti, Petović je postigao 32 poena. Tadašnji trener kadetske i juniorske reprezentacije Jugoslavije Rusmir Halilović, nije imao dileme oko potencijala koji je Petović nosio u sebi. Svojim zalaganjem mnogo je uticao na njegovo igračko stasavanje.

1981. godine, Petović je zaigrao svoju prvu seniorsku utakmicu za Budućnost. Povjerenje mu je ukazao trener Čedomir Đurašković, u utakmici protiv Radničkog iz Beograda. Prvi poeni u prvoj ligi bili su upisani za Budućnost. Nakon utakmice dobio je podršku i čestitke na uspješnom debiju legendarnog centra i reprezentativca Jugoslavije, Žarka Kneževića. Više nije bilo sumnje, da je na pravom putu. Kao igrač Budućnosti igrao je za kadetsku i juniorsku reprezentaciju Jugoslavije. Za obje, preko 65 nastupa.[2] Nastupio na završnom turniru EP za kadete 1981., EP za juniore 1982. i SP za juniore 1983. godine, na kojem je bio peti strijelac.[1]

1982. godine bio je u snažnoj jugoslovenskoj reprezentaciji u čijoj postavci su bili Dražen Petrović, Velimir Perasović, Stojko Vranković, Danko Cvjetičanin, Goran Sobin, Zoran Radović... Okitili su se srebrom, iza snažnih Sovjeta predvođenih legendarnim Arvidasom Sabonisom. Postao je meta brojnih klubova, ali odazvao se pozivu Ranka Žeravice 1983. godine i nastavio karijeru u Crvenoj Zvezdi.

U Zvezdi je proveo 8 godina. Bio je ljubimac Zvezdinih navijača. U velikoj Zvezdinoj "dinastiji" sa Stevanom Karadžićem, Avdijom, Jankovićem, Bogosavljevim, Nikolićem, Radovićem, Žižićem... Ta generacija je igrala mnoga polufinala i finala jugoslovenskih prvenstava, kupova i evropskih kupova, u procvatu jugoslovenske košarke, no nažalost ništa nije osvojila. Dok je bio u Zvezdi, trenirali su ga Zoran Slavnić, te Ranko Žeravica, koji je ujedno ostavio najveći trag u njegovom životu.

Odigrao je 40 utakmica za A reprezentaciju Jugoslavije.

Poslije Crvene zvezde igrao je u Grčkoj, Luksemburgu, Švedskoj, Portugalu, Slovačkoj, Rusiji, Tunisu, Makedoniji, Švajcerskoj i Rumuniji.

Uspješan je bio u Slovačkoj gdje je dočekao osvajanje naslova prvaka države, te u Tunisu gdje je osvojio kup.

Košarku je službeno prestao igrati 1999. godine. Očeva smrt je bio povod za okončanje igračke karijere u inostranstvu, te se vratio u rodni Kotor.[2]

Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]

2000. godine u Kotoru je osnovao košarkaški klub Stars u kojem je ujedno i trener. Posvećen je radu i razvoju svih mladjih kategorija.

Svojim primjerom, iskustvom, znanjem, stručnim savjetima, konekcijama ostvarenim dugogodišnjom veoma bogatom i uspješnom karijerom, pomaže budućim nadama najljepšeg sporta na svijetu da ostvare svoje snove i nadmaše trenerovo dostignuće.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b (eng.) FIBA Ivo Petovic' profile - 1983 World Championship for Junior Men (pristupljeno 17. travnja 2020.)
  2. a b c d (srp.) CZBG portal Ivo Petović: “Period proveden u Zvezdi, ostatće mi u sjećanju do kraja života” 29. prosinca 2017. (pristupljeno 17. travnja 2020.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]