Ivo Vrtarić

Izvor: Wikipedija
Ivo Vrtarić

Ivo Vrtarić (Roždanik, 1949. - Motovun 2012.) bio je hrvatski akademski slikar, grafičar, dizajner i multimedijalni umjetnik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je 1949. godine u Roždaniku kod Novske. Apsolvirao je 1971. na Višoj grafičkoj školi u Zagrebu, a 1974. je diplomirao na katedri likovnih umjetnosti Pedagoške akademije u Zagrebu. Sljedeće godine počinje raditi kao vanjski suradnik Televizije Zagreb, te kao ilustrator Informativnog programa.

Na grafičkom odsjeku Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomira 1981., i to u klasi prof. Ante Kuduza. Kao samostalni grafički dizajner djeluje u vremenu od 1980. do 1996. kada se zapošljava kao stručni suradnik za sitotisak i litografiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Vanjski suradnikom na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci (zvanje Višeg umjetničkog suradnika) postaje 2006.

Bio je član ULUPUH-a, ZUH-a i HDLU-a, nositelj Spomenice Domovinskog rata, te odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Umjetnički rad[uredi | uredi kôd]

Vrtarić je bio zapažen kao snimatelj dokumentarnih filmova iz Domovinskog rata, a posebno s novljanskog bojišta s kojega je izvještavao o Domovinskom ratu kao zapovjednik War Press Centra Posavina. Autor je poznatih ratnih plakata "Help Nowska", "I moj tata je hrvatski vojnik" te "Live and Let Live". Sudjelovao je i u izradi plakata prigodom prvog dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku 1994.[1] U svom bogatom djelovanju izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama, a zapažena je i izložba i prezentacija svjetlosnih instalacija "Nije zlato sve što sja" za vrijeme održavanja Istrakona 2009.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Iz tiska izašao plakat u povodu pastoralnog pohoda Sv. oca Hrvatskoj Objavljeno 13. kolovoza 1998., pristupljeno 27. ožujka 2014.
  2. Svjetlosna izložba – Nije zlato sve što sjaArhivirana inačica izvorne stranice od 28. ožujka 2014. (Wayback Machine) Objavljeno 13. ožujka 2009., pristupljeno 27. ožujka 2014.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]