Prijeđi na sadržaj

Jabuka (otok)

Koordinate: 43°05′31″N 15°27′36″E / 43.0918139°N 15.4600989°E / 43.0918139; 15.4600989 (WD)
Izvor: Wikipedija
Inačica 5653655 od 27. listopada 2020. u 22:53 koju je unijela Ana 4 pištolja (razgovor | doprinosi)
Jabuka
Otok

Jabuka sa jugozapadne strane
Položaj
Koordinate43°05′31″N 15°27′36″E / 43.0918139°N 15.4600989°E / 43.0918139; 15.4600989 (WD)
SmještajJadransko more
DržavaHrvatska
Fizikalne osobine
Površina0,022585[1][2] km2
Duljina obale0,715[2][3] km
Stanovništvo
Broj stanovnikanenaseljen
Zemljovid

Jabuka je vulkanski otočić čunjastog oblika u Jadranu, zapadno od Visa.

Drugi otok eruptivnog podrijetla, uz otok Brusnik, otok Jabuka, od Komiže na Visu udaljen je oko 70 km u pravcu zapad-sjeverozapad. Kako se u njegovom crnom vulkanskom stijenju nalazi magnetit, čim se brod približi otoku, magnetska igla kompasa posve "poludi" pa inače korisna navigacijska naprava postaje suvišna. Međutim, brodovi su u ovim vodama vrlo rijetki jer se otok nalazi daleko od svih morskih putova i izvan plovnih ruta, pa ga posjećuju samo oni kojima je on svrhom i razlogom putovanja. Jabuka gotovo da i nije otok. Ovdje nema obale prikladne za pristajanje ni uvale koja bi bila sigurna od vjetra, velika strmina ne dozvoljava izgradnju ikakve nastambe, more uokolo vrlo je duboko (260 m) i gotovo da nema mogućnosti sidrenja, a stijene su glatke i bez prirodnih izbočina za koje bi se brodica mogla vezati. Jabuka je zapravo strma, mjestimice okomita, 96 metara visoka[1] klisura piramidalnog oblika, gola, surova i gotovo potpuno nepristupačna osim na malom području s jugozapadne strane, ali i to samo za mirnog mora što ovdje baš i nije čest slučaj. Naime, smještena u zoni najdubljeg mora, osamljena i udaljena od ostalih otoka i kanala, Jabuka je izložena svim vjetrovima, a kako na pučini čak i najslabiji vjetrovi dižu velike valove, potrebno je mnogo znanja i sreće želite li ovdje pristati.

Rijetko posjećivano, more oko otoka bogato je ribom, a surovost njegove klime podnose tek dvije endemične vrste: crna gušterica i vrsta biljke po imenu ¨zečina¨, a do prije 50-ak godina tu je rastao i endemski karanfil koji je nažalost istrijebljen. Gnjezdilište je pučinskih ptica, sivog sokola (Falco peregrinus) i eleanorinog sokola (Falco eleonorae) i galeba klaukavca[4] (Larus michahellis).

Strmih je obala i teško pristupačan i to tek za mirnog vremena sa jugozapadne strane. Na otoku se održala endemska vrsta crna gušterica Podarcis melisellensis pomoensis i biljni strogo zaštićeni endemi - jabučka zečina (Centaurea friderici subsp. jabukensis) i žljezdasta zečina (Centaurea crithmifolia). Obje pripadaju u porodici Asteraceae. Od 1958. otok je proglašen geološkim spomenikom prirode.

Jabuka na pučini.

Jabuka se nalazi mimo svih morskih putova, a u novije vrijeme postaje meta jedriličara. Okolno more bogato je ribom, posebice zubatcom poznatim i kao "car o' rib". Područje oko Jabuke, poznato kao Jabučka kotlina prirodno je mrijestilište riba i ostalih vrsta: oslića, škampi, bijelog muzgavca, lignjuna, grdobine i sl.

Otok je nenaseljen.

Pogled s Biševa: obližnji otok Svetac, nešto bliži i mnogo manji Brusnik (lijevo) te Jabuka (desno) u daljini

Vanjske poveznice

Izvori

  1. a b Franček Drenovec. Prosinac 2012. Hrvatski jadranski otoci, otočići ihridi. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. studenoga 2020.
  2. a b Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
  3. Pregled, položaj i raspored malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića (PDF). Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i okolnog mora. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. rujna 2020. Pristupljeno 6. studenoga 2020.
  4. Otok Jabuka pristupljeno 1. srpnja 2019