Jakobova kapica
| Jakobova kapica | |
|---|---|
 Jakobova kapica (Pecten jacobaeus) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Mollusca |
| Razred: | Bivalvia |
| Podrazred: | Pteriomorphia |
| Red: | Ostreoida |
| Porodica: | Pectinidae |
| Rod: | Pecten |
| Vrsta: | P. jacobaeus |
| Dvojno ime | |
| Pecten jacobaeus Linnaeus, 1758. | |
| Sinonimi | |
| Jakobova kapica, St. Jacques, Jakovljeva kapica, školjka sv. Jakoba, lepeza, čančula, kapica, klapun | |
Jakobova kapica (lat. Pecten jacobaeus), je vrsta jestivog morskog školjkaša iz reda bezupki, por. češljače (Pectinidae).[1] Živi na muljevitom dnu Sredozemnoga mora gdje se smatra endemskom vrstom. Školjka je također prilično česta i u Jadranu. Jakobova kapica može plivati naglim otvaranjem i zatvaranjem ljuštura. Na taj način stvara potisak pomoću kojeg se pokreće.
Ova školjka jede planktonske organizme i ostale plutajuće komadiće hrane koje dobiva iz morske vode pomoću filtriranja. Jakobova kapica je jestiva, vrlo ukusna školjka i zbog toga se komercijalno izlovljava te je dostupna u trgovinama i ribarnicama.
U kršćanskom kontekstu, ova školjka se tradicionalno povezuje sa Sv. Jakovom te je prema njemu dobila i svoje latinsko ime (jacobaeus). U Hrvatskoj se još naziva i po svom francuskom imenu St. Jacques.
Poznata je i po tome što je njen oblik iskorišten kao motiv logotipa jedne od najvećih multinacionalnih naftnih kompanija Royal Dutch Shell ili skraćeno Shell.
Karakteristike[uredi | uredi kôd]
Školjka je lepezastog oblika. Na ljušturama školjke je vidljivo 14 do 16 rebara. Ljušture nisu jednake. Donja ljuštura je konkavnog oblika i obično je zakopana u pijesku ili mulju. Gornja ljuštura je ravna. Ljušture se razlikuju i po boji. Donja ljuštura je bijele, bež ili ružičaste boje, a gornja ljuštura je crvenkasto-smeđe boje sa svjetliljim i tamnijim šarama različitih uzoraka. Kada se otvori iz ljušture se pružaju brojna ticala i organi vida. Školjka naraste do 15 cm.[2]
Životni uvjeti i rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]
U Jadranu nalazimo je na pjeskovitom, ljušturastom i muljasto-pjeskovitom dnu na dubini od 5-30 metara. Češća je u područjima gdje ima izvora slatke vode. Najviše je ima u Novigradskom moru, Velebitskom i Hvarskom kanalu, području Zadra i Bokeljskom zaljevu.[2] Inače je endemska vrsta u Sredozemnom moru.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Proleksis: Jakobova kapica, Lipanj 2012. (pristupljeno 17. siječnja 2014.)
- ↑ a b Dalibor Andres: Živi svijet Jadrana ,pristupljeno 17. siječnja 2014.