Jasika

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Jasika
List jasike.
List jasike.
Status zaštite

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Malpighiales
Porodica: Salicaceae
Rod: Populus
Vrsta: P. tremula
Dvojno ime
Populus tremula
L.
Raspon
Karta rasprostranjenosti jasike

Karta rasprostranjenosti jasike

Jasika (trepetljika, lat. Populus tremula) je biljna vrsta iz porodice Salicaceae (Vrbe) iz roda Populus (Topole). Raste kao samonikla biljka u Europi od sjevera sve do hrvatskih krajeva. U Aziji je rasprostranjena u sjevernim krajevima od Sibira do Japana. Jasika raste na osunčanim površinama (heliofilnost). Zbog toga raste na šumskim čistinama, u svjetlijim brdskim i planinskim šumama te u opsegu acidofilnih šuma kitnjaka, te na paljevinama, sječinama ili vrištinama. Jasika je fotoperiodične ovisnosti prilagođavanja na prilike dugog dana, što se primijetilo prilikom križanja Populus tremula — Populus tremula, kod kojih je jedan roditelj bio iz sjeverne Švedske.[1]

List odnosno baza plojke je okruglasta (orbisulatus), približno jednako širok i dug. Budući da okruglasti nazubljeni listovi trepere i na vrlo slabom vjetru dobila je ime trepetljika.

Simbiotska je biljka bijelog tartufa.[2]

Zbog mekoće drva, koristi ga se pri izradi furnira, iverica, žigica, vlaknatica i celuloze.

Ljekovitost[uredi VE | uredi]

Kao i srodni joj jablan i crna topola i jasika je ljekovita biljka.

Sastav[uredi VE | uredi]

Svi dijelovi biljke sadrže glikozide (salicin,populin i salicil populozid),eterično ulje,organske kiseline i taninske tvari.Listovi sadrže 471,3 mg% askorbinske kiseline i 41,3 mg% karotina.[3]

Djelovanje[uredi VE | uredi]

Antimikrobno, protuupalno, antitusivno, koleretsko i antihelmintsko djelovanje.

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

Grodzinski,A.M. Likarski roslini - enciklopedični dovidnik,Kijev 1991.

Izvor[uredi VE | uredi]

  1. Grehn J. — O POJAVAMA CIJEPANJA I FOTOPERIODIČKIM UPLIVIMA KOD KRIŽANJA UNUTAR SEKCIJE POPULUS LEUCE DUBY (S. 61—69). Šumarski list5-6/1955. str.66
  2. Simbiotske biljke bijelog tartufa. Istria Gourmet
  3. Grodzinski,A.M. Likarski roslini - enciklopedični dovidnik.Kijev 1991.,str.312