Jean Piaget

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Jean Piaget (Neuchâtel, 9. kolovoza 1896.Ženeva, 16. rujna 1980.), švicarski psiholog i filozof, jedan od najvažnijih istraživača kognitivnog razvoja djece.[1] Smatra se vodećim predstavnikom razvojne psihologije 20. stoljeća.

Životopis[uredi VE | uredi]

Bio je profesor dječje psihologije na Sveučilištu u Ženevi. Utemeljio je epistemologiju kao eksperimentalnu znanost. Zanimalo ga je ujedinjenje biologije i logike pa je istraživao razvoj pojmova i jezika, interakciju djece s predmetima te baratanje mentalnim simbolima kod djece. Njegove su teorije bitno utjecale na psihologiju, filozofiju, pedagogiju i informacijske znanosti.[1] Razvio je poznatu teoriju o kognitivnom i moralnom razvoju djece kroz nekoliko stupnjeva, koji su povezani s dječjom dobi. U sklopu te teorije je utvrdio četiri stupnja dječjeg kognitivnog razvoja:

  • Stupanj senzomotorne inteligencije
  • Razdoblje predoperacionalnog mišljenja
  • Razdoblje konkretnih operacija
  • Razdoblje formalnih operacija

Djela (nepotpun popis)[uredi VE | uredi]

  • "Jezik i misao u djeteta" (Le Langage et la pensée chez l’enfant), 1923.
  • "Razvoj poimanja vremena u djeteta" (Le Développement de la notion de temps chez l’enfant), 1932.
  • "Rođenje inteligencije u djeteta" (La Naissance de l’intelligence chez l’enfant), 1948.
  • "Uvod u genetičku epistemologiju" (L’Introduction à l’épistémologie génétique, I–III), 1950.
  • "Perceptivni mehanizmi" (Les Mécanismes perceptifs), 1961.[1]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Piaget, Jean (pristupljeno 16. siječnja 2018.)