Jezgrina ovojnica

Izvor: Wikipedija
Shematski prikaz isječka jezgre ljudske stanice

Jezgrina ovojnica je dvostruka membrana koja se sastoji od lipidnog dvosloja i koja okružuje jezgricu eukariotskih stanica, ograđujući genski materijal u jezgrici od citoplazmatskog prostora. U nju su dodane mnoge jezgrine pore, male rupice koje olakšavaju i reguliraju izmjenu tvari između jezgre i citoplazme. Za kontrolirani promet molekula zadužen je proteinski prsten anulus.[1]

Ovojnica se sastoji od dvaju lipidnih dvosloja. Prvi je unutarnja jezgrina, a drugi je vanjska jezgrina ovojnica. Prostor između ovojnica nazivamo perinuklearni prostor, prostor koji je kontiguozan s lumenom (unutarnjošću) endoplazmatskog retikuluma.[1] Obično je širok 20 - 40 nm.[2]

Na mjestima gdje su jezgrine pore spajaju se vanjska i unutarnja jezgrina ovojnica.[3]

Postojanje jezgrine ovojnice je jedna od osnovnih razlika između prokariotskih i eukariotskih organizama, jer samo eukariotski organizmi imaju jezgru ograđenu jezgrinom ovojnicom.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b jezgra, stanična. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 20. studenoga 2014.
  2. Perinuclear space. Dictionary. Biology Online. Pristupljeno 7. prosinca 2012.
  3. Stanična jezgraArhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2014. (Wayback Machine), Veterinarski fakultet

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]