Joe L. Kincheloe

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Joe L. Kincheloe
Rođenje Flag of the United States.svg Phoenix, Arizona
14. prosinca 1950.
Smrt 19. prosinca 2008.
Posljednje počivalište Kingston, Jamaica
Prebivalište Kingsport, Tennessee
Nacionalnost Amerikanac
Državljanstvo Američko
Poznat(a) po koncept kritičke teorije/ kritičke pedagogije, Teorija kritičke postformalne obrazovne psihologije; Teorija kritičkog multikulturalizma; Kritička ontologija; Kritična kompleksna epistemologija
Obrazovanje University of Tennessee
Portal: Životopis


Joe Lyons Kincheloe (14. prosinca 1950. - 19. prosinca 2008.) bio je profesor i voditelj Kanadskog istraživačkog programa na Pedagoškom fakultetu, Sveučilišta McGill u Montrealu, Quebec, Kanada i osnivač Paulo i Nita Freire međunarodnog projekta za kritičku pedagogiju.

Napisao je više od 45 knjiga, brojna poglavlja knjiga i stotine članaka u časopisima o temama koje uključuju kritičku pedagogiju, obrazovno istraživanje, urbanističke studije, spoznaje, kurikulum i kulturološke studije. Kincheloe je dobio tri diplome na Sveučilištu u Tennesseeju. Otac četvero djece, blisko je radio posljednjih 19 godina svog života sa svojom partnericom Shirley R. Steinberg.[1]

Akademska povijest[uredi VE | uredi]

Prvi akademski položaj Joea Kincheloea bio je na Rosebud Indian Reservationu kao voditelj odjela obrazovanja na Sveučitištu Sinte Gleska (1980–1982). Bio je stalni predavač na LSU-Shreveport (1982–1989), Sveučilištu Clemson (1989–1992), Sveučilištu Florida International (1992–1994), Sveučilištu Pennsylvania State (1994–1998), a bio je i predsjednik za javnu politiku i administraciju Belle Zellera od 1998. do 2000. godine na Brooklyn College. Kincheloe je bio jedan od tvoraca “Urban Education Ph.D” programa na CUNY Graduate Center u New York-u i držao je poziciju zamjenika programa od 2000 do 2005. Preselio se na Sveučilište McGill u siječnju 2006. i dobio titulu “Canada Research Chair” u listopadu 2006. godine.

Glavni utjecaji[uredi VE | uredi]

Kincheloeov rad potječe iz niza teorijskih tradicija, a njegove analize bile su usmjerene na društvenu, kulturnu, političku, ekonomsku i kognitivnu dinamiku koja kontekstualizira poučavanje i učenje. Istraživanje dr. Kincheloe omogućilo je uvjerljivo razumijevanje snaga koje oblikuju suvremeni odgoj. Razumijevajući tu dinamiku, odgajatelji su bolje opremljeni za formuliranje politika i razvijanje akcija koje strogo njeguju intelekt dok djeluju na društveno pravedan i inkluzivni način. On i Steinberg govorili su o kritičkoj pedagogiji i kulturnoj / medijskoj politici u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Australiji, Europi i Aziji.


Projekti za kritičku pedagogiju[uredi VE | uredi]

Profesor Kincheloe osnovao je Paulo i Nita Freire međunarodni projekt za kritičku pedagogiju na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta McGill. Pod Kincheloe-ovim vodstvom, Freire projekt stvara globalnu zajednicu istraživača i kulturnih radnika u kritičkoj pedagogiji. Kincheloe se smatra jednim od vodećih znanstvenika u kritičkoj pedagogiji, kritičkom konstruktivizmu, “bricolage” teoriji, kritičkom multikulturalnom obrazovanju i suvremenim diskursima kurikuluma. On je arhitekt kritičke kognitivne teorije, razvio je pojam kritičke postformalne obrazovne psihologije. Postformalizam se usredotočuje na izlaganje neistraženih odnosa moći koji utječu na kognitivnu teoriju i obrazovnu psihologiju u većem oslobađajućem naporu da razviju psihologiju mogućnosti. Takva kritička psihologija usredotočuje se na obično podcijenjene ljudske kognitivne sposobnosti, socio-kulturne konstrukcije uma, kolektivne inteligencije i neistražene dimenzije ljudske spoznaje. Postformalizam postavlja da je glavna psihologija povijesno odbacila kognitivne sposobnosti onih koji padaju izvan bjeline, srednje i gornje društveno-ekonomske klase, dominantne kolonizacijske kulture i patrijarhata. U tom kontekstu, kritički postformalizam postaje socijalno transformativna psihologija.

Dostignuća[uredi VE | uredi]

U središtu svih domena Kincheloe-va rada je razvoj rigoroznog oblika multidimenzionalnog učenja koji svoje korijene vuče u kritičkoj teoriji, kritičkoj pedagogiji, feminističkoj teoriji , teoriji komplekstnosti, primitivnnom učenju, post/anti kolonijalizmu i drugim globalnim diskursima koji bi pomogao privesti kraju dominaciju ljudske patnje. Zadnjih par godina Kincheloe je u svojim radovima pridavao puno pažnje politici znanja i epistemologiji te načinima na koji one funkcioniraju i oblikuju ljudsku svijest i socialno-političke te edukacijske aktivnosti. Bio je odlučan u stvaranju kritičke pedagogije koja pomaže osobama promijeniti njihove živote, postati boljim učenicima i socijalnim aktivistima, ostvariti njihov kognitivni potencijal, oživjeti demokraciju u globalnom svijetu i postati članovima zajednica solidarnosti koje rade zajedno kako bi stvorili bolje modele učenja te mirniji, pravedniji i eklološki osvješteniji život.

Kao akademik, Rucheeta Kulkarni (2008) piše: “Autoritativnim glasom koji spaja kontroverznu jednostavnost sa vizionarskom filozofijom, Joe Kincheloe [opisuje] sve dublju krizu koja nastaje kao posljedica odluka Amerike u domaćoj i vanjskoj politici - uključujući preduhitrive ratove protiv izmišljenih neprijatelja, skriptirane kurikulume za nekvalificirane učitelje, privatizaciju javnih škola, korporacijsku prevlast novosti i medija - on kaže čitatelju da ne očajava već da se nada...Čitateljima koji teže napraviti značajne i velike promjene u edukaciji teško je opovrgnuti Kincheloeve ideje kritičke pedagogije.

Pročitajte osvrt Raymond Horna za kompletan pregled akademskog djelovanja Kincheloe u 1980-tim i 1990-tim.

Kritike[uredi VE | uredi]

Kincheloeov rad na propustima pozitivizma i popularnih zapadnjačkih istraživačkih metoda okarakteriziran je od strane konzervativaca kao napad na održive modele istraživanja i prihvaćene forme razuma. Pojedini kritičari nazvali su njegove “bricolage” teorije iracionalnim. Kao primjer, akademski istraživač, Peter Smagorinsky (2007) u svom osvrtu na Doing Educational Research: A Handbook, čiji su autori Kincheloe i Kenneth Tobin, tvrdi da Kincheloe koristi pozitivizam kao neprimjeren način zastrašivanja u promašenom naumu da oživi dugo opovrgnute načine znanja kako bi opravdao radikalne perspektive na produkciju znanja. Prema Smagornisky-vom mišljenju, rad Kincheloea je varljiv i opasan za legitimne akademike koji se žele uključiti u učenje koje daje konkretne rezultate na posebna pitanja. Kritičari također učestalo napadaju Kincheloeve poglede na edukaciju u Americi, socijalne i vanjske politike. Takvi napadi često su nepošteni i prikazuju jednodimenzionalni pogled na stvari. Njegova analiza “bijelaca” i Bijelog rasizma često je bila užarena tema kritike konzervativnih analitičara.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Autor:


Suautor:

  • Reading, Writing, and Thinking: The Postformal Basics. (2006). Rotterdam: Sense Publishers. (with P.L. Thomas).
  • Rigour and Complexity in Educational Research: Conceptualizing the Bricolage. (2004). London: Open University Press. (with Kathleen Berry) (Portuguese Edition, 2005)
  • Art, Culture, & Education: Artful Teaching in a Fractured Landscape. (2003). New York:Peter Lang Publishing. (with Karel Rose)
  • Contextualizing Teaching: Introduction to the Foundations of Education. (2000). New York: Allan & Bacon. Longman. (with Shirley Steinberg)
  • 'The Stigma of Genius: Einstein, Consciousness and Education. (1999). New York: Peter Lang Publishing. (with Deborah Tippins and Shirley Steinberg)
  • Changing Multiculturalism: New Times, New Curriculum. (1997). London: Open University Press. (with Shirley Steinberg)

Uredio:

  • Classroom Teaching: An Introduction. (2005). New York: Peter Lang Publishing.
  • Multiple Intelligences Reconsidered. (2004). New York: Peter Lang Publishing. (Chinese Edition 2005).

Suurednik:

  • Christotainment: Selling Jesus Through Popular Culture. (2009). Boulder, Colorado: Westview Press. (with Shirley Steinberg)
  • Cutting Class: Socio-economic Class and Education. (2007). Lanham, Maryland: Rowman and Littlefield. (with Shirley Steinberg)
  • Critical Pedagogy: Where Are We Now? (2007). New York: Peter Lang Publishing. (with Peter McLaren)
  • Doing Educational Research. (2006). Rotterdam: Sense Publishers. (with Kenneth Tobin)
  • Teaching City Kids: Understanding Them and Appreciating Them. (2006). New York: Peter Lang Publishing. (with Kecia Hayes)
  • Urban Education: An Encyclopedia. (2006). 2 vols. Westport, Connecticut: Greenwood Press. (with Philip Anderson, Kecia Hayes and Karel Rose). Rights bought by Rowman and Littlefield for 2nd edition: (2007) Urban Education: A Comprehensive Guide for Educators, Parents, and Teachers. Lanham, Maryland: Rowman and Littlefield.
  • Educational Psychology: An Encyclopedia. (2006). 4 vols. Westport, Connecticut: Greenwood Press. (with Raymond Horn).
  • Metropedagogy: Power, Justice and the Urban Classroom. (2006). Rotterdam, The Netherlands: Sense Publishers.
  • What You Don’t Know about Schools. (2006). New York: Palgrave Press. (with Shirley Steinberg)
  • The Miseducation of the West: How the Schools and Media Distort Our Understanding of Islam. (2004). Westport, Connecticut: Praeger Press. (Arabic Edition, 2005) (with Shirley Steinberg).
  • American Standards: Quality Education in a Complex World—The Texas Case. (2001). New York: Peter Lang Publishing. (with Raymond Horn).

Također pogledajte[uredi VE | uredi]

Reference[uredi VE | uredi]

  1. Willinsky, John (7. siječnja 2009.). Joe L. Kincheloe: 1950-2008. McGill Reporter pristupljeno 22. rujna 2010.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Appelbaum, B. (1999). Review of Joe Kincheloe, Shirley Steinberg, Nelson Rodriguez, and Ronald Chennault’s White Reign: Deploying Whiteness in America. Educational Review: A Journal of Book Reviews. https://web.archive.org/web/20110724184016/http://www.edrev.info/reviews/rev46.htm
  • Aumeerally, N. (2006). Review of Joe L. Kincheloe and Shirley R. Steinberg's The Miseducation of the West: How Schools and the Media Distort Our Understanding of the Islamic World. Comparative Education Review, 50, 3.
  • Bigger, S. (1998). Review of Joe L. Kincheloe and Shirley R. Steinberg's Changing Multiculturalism. Westminster Studies in Education. http://eprints.worc.ac.uk/242/1/Kincheloe&Steinberg.pdf.
  • Blake, J. (2008). Review of Joe L. Kincheloe’s Critical Constructivism. Educational Review: A Journal of Book Reviews. https://web.archive.org/web/20110724184102/http://www.edrev.info/reviews/rev660.htm
  • Blake, N. (2004). Review of Joe L. Kincheloe and Shirley R. Steinberg's Students as Researchers: Creating Classrooms that Matter. Teaching Theology & Religion, 4, 1, 55-62.
  • Broadfoot, P. (1998). Review of Joe L. Kincheloe, Shirley R. Steinberg, and Aaron D. Gresson III's Measured Lies: The Bell Curve Examined. Comparative Education Review, 42, 3, 372-374
  • Horn, R. (1999). "Joe L. Kincheloe: Teacher as Researcher." Educational Researcher, 28, 4.
  • King, D. (2006). A Cultural Studies Approach to Teaching the Sociology of Childhood. Sociation Today. 4, 1.
  • Kirylo, J. D. (2011). Paulo Freire: The Man from Recife. New York: Peter Lang.
  • Knobel, M. (2004). Review of Shirley Steinberg and Joe Kincheloe's 19 Urban Questions: Teaching in the City. Educational Review: A Journal of Book Reviews. https://web.archive.org/web/20110809213124/http://www.edrev.info/reviews/rev264.htm
  • Kulkarni, R. (2008). Review of Joe L. Kincheloe's Critical Pedagogy. 2nd edition. Educational Review: A Journal of Book Reviews. https://web.archive.org/web/20120722143108/http://www.edrev.info/reviews/rev721.htm
  • Leech, N. (2007). Research and the "Inner Circle": The Need to Set Aside Counterproductive Language. Educational Researcher, 36, 4, 199-203.
  • Lincoln, Y. (2001). An Emerging New Bricoleur: Promises and Possibilities (A Reaction to Joe Kincheloe’s "Describing the Bricoleur"). Qualitative Inquiry, 7, 6, 693-705.
  • Nayar, P. (2006). Review of Joe L. Kincheloe's Sign of the Burger: McDonald's and the Culture of Power. Anthropology of Work Review. 27, 2. http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1525/awr.2006.27.2.24/full
  • Nesbit, T. (2000). Review of Joe L. Kincheloe's How Do We Tell the Workers? The Socioeconomic Foundations of Work and Vocational Education. Labor Studies Journal, 25, 125-26.
  • Oakes, E. (2006). Review of Shirley R. Steinberg & Joe L. Kincheloe's Kinderculture: The Corporate Construction of Childhood. 2nd Edition. College Literature, 33, 3, 212-216.
  • Pigza, J. (2005). Review of Joe L. Kincheloe’s Critical Pedagogy. Educational Review: A Journal of Book Reviews. https://web.archive.org/web/20110724184141/http://www.edrev.info/reviews/rev364.htm
  • Rumbo, J. (2004). Examining Relationships between Consumption, Nature, and Culture. Review of Joe Kincheloe's The Sign of the Burger: McDonald’s and the Culture of Power. Journal of Contemporary Ethnography, 33, 2, 218-230.
  • Sew, J.W. (2006) Review of Joe L. Kincheloe's Multiple Intelligences Reconsidered. Discourse in Society, 17, 4, 554-557
  • Smagorinsky, P. (2007). A Thick Description of Thick Description. Educational Researcher, 36, 4, 199-203.
  • Urban, W. (1992). Rejoinder to Joe Kincheloe. Curriculum Inquiry, 22, 4, 447-448.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]