José María Aznar
| Dodaj infookvir »političar«. (Primjeri uporabe predloška) |
José María Alfredo Aznar López (Madrid,[1] 25. veljače 1953.) španjolski je političar koji je bio premijer Španjolske od 1996. do 2004. godine. Vodio je Narodnu stranku (PP), dominantnu stranka desnog centra u zemlji u to vrijeme.
Kao član studentske organizacije Frente de Estudiantes Sindicalistas, u kojoj je 16-godišnji Aznar zagovarao neovisnu granu falangizma,[2] stekao je diplomu pravnika na Sveučilištu Complutense u Madridu, a prvo mu je radno mjesto bilo u javnom sektoru, konkretno, kao inspektor državnih financija. Pridružio se Narodnom savezu, koji je ponovno osnovan kao Narodna stranka 1989. Vodio je Juntu iz Kastilje i Leóna od 1987. do 1989., a bio je vođa opozicije na nacionalnoj razini od 1989. do 1996. Godine 1995. preživio je pokušaj atentata baskijske separatističke skupine ETA.[3] Postao je premijer 4. svibnja 1996., a njegov prvi mandat obilježila je liberalizacija tržišta, deregulacija gospodarstva, rezanje državnih troškova i privatizacija nekoliko državnih tvrtki. Tijekom njegovog prvog mandata gospodarstvo je raslo i Španjolska je ispunila kriterije za sudjelovanje u stvaranju eurozone, ali nezaposlenost je ostala umjereno visoka. Jedan od značajnih događaja tokom prvog Aznarovog mandata bio je ETA-in atentat na političara PP-a Miguela Ángela Blanca. Aznar je pokušao pregovarati s ETA-om između 1998. i 1999., ali stranke nisu postigle sporazum i nasilje se nastavilo.
Aznar je također dobio najviše glasova na općim izborima 2000. dobivši apsolutnu većinu od 183 zastupnika (od 350) u Kongresu.[4] Ekonomija je rasla i nezaposlenost je napokon počela padati tijekom njegovog drugog mandata. U vanjskoj politici, Španjolska je uslijedila neokonzervativni pristup i ojačala veze sa Sjedinjenim Državama i Bushevom administracijom, nakon napada 11. rujna. Aznar je podržao invazije na Afganistan i Irak.[5][6] Godine 2002. suočio se s oštrim kritikama zbog pokretanja vlade tijekom izlijevanja nafte s tankera Prestige u Galiciji. Podrška PP-u dodatno je opala nakon invazije na Irak, koju nije podržala većina španjolskog stanovništva, ali je ipak provedena uz španjolsku potporu SAD-u i Velikoj Britaniji. Anketa iz 2003. godine koju je pronašao javni istraživački institut CIS pokazala je da je 91% Španjolaca bilo protiv invazije na Irak.[7]
Godine 2004. za 14. ožujka bili su zakazani opći izbori u Španjolskoj, na kojima stranku nije vodio Aznar, već njegov nasljednik na čelu PP-a Mariano Rajoy. Dana 11. ožujka dogodili su se bombaški napadi u Madridu 2004., kada su poginule 192 osobe. Napade je počinila Al-Qaeda, ali vlada je tvrdila da je bombardiranje počinila ETA.[8][9][10] U nekoliko dana između bombaških napada i izbora, PP je branio ovu poziciju. Međutim, veliki dio stanovništva odbacio je hipotezu da je napade počinila ETA i vjerovao da vlada laže zbog moguće veze bombaških napada sa španjolskom podrškom invaziji na Irak. To je dovelo do masovnog pada potpore PP-u u danima prije izbora, a na izborima je pobijedio José Luis Rodríguez Zapatero, protivnički PSOE.
Aznar je ostao aktivan u privatnom sektoru i ponekad iznosi svoje stavove o španjolskoj politici. Također je bio član Državnog vijeća od 2005. do 2006. godine. Predsjednik je španjolskog think tanka FAES i direktor News Corporationa.[11] Počasno (simbolično) predsjedanje PP-om obnašao je do 2016., kada se odrekao titule.
- Libertad y solidaridad (1991.)
- La España en que yo creo (1995.)
- España: la segunda transición (1995.)
- Ocho años de Gobierno (2004.)
- Retratos y perfiles: de Fraga a Bush (2005.)
- Cartas a un joven español (2007.)
- España puede salir de la crisis (2009.)
- Memorias I (2012.)
- ↑ Biography at Spanish congress site. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2020. Pristupljeno 3. rujna 2021.
- ↑ Ruiz Carnicer, Miguel Ángel. 2013. Falange y el cambio político y social en la España del desarrollismo. Materiales para explicar una socialización compleja. Falange. Las culturas políticas del fascismo en la España de Franco (1936-1975) (PDF). Institución Fernando el Católico. Zaragoza. str. 397. ISBN 978-84-9911-216-9
- ↑ Azner, Jose Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine); Fact Monster.
- ↑ Elections to the Spanish Congress of Deputies – Results Lookup. Election Resources on the Internet. 2000. Pristupljeno 3. siječnja 2008.
- ↑ David Pujante and Esperanza Morales-López, "A political action against popular opinion: Aznar's final speech before the Spanish Parliament justifying the war in Iraq (December 2003)." Journal of Language and Politics 7.1 (2008): 71-98 online[neaktivna poveznica].
- ↑ Full text of letter written by eight European leaders. The Irish Times. 30. siječnja 2003.
- ↑ Cerca del 91% de los españoles es contrario a la intervención en Irak (španjolski). El Mundo. 27. ožujka 2003. Pristupljeno 15. siječnja 2018.
- ↑ BBC: Scores die in Madrid bomb carnage. BBC News. 11. ožujka 2004. Pristupljeno 3. siječnja 2008.
- ↑ Juan José Ibarretxe Markuartu, regional president in the Pais Vasco: "When ETA attacks, the Basque heart breaks into a thousand pieces."
- ↑ Palacio ordenó a embajadores decir que ETA cometió los atentados. Barcelona Independent Media Center. Pristupljeno 3. siječnja 2008.
- ↑ Dan Milmo. 22. lipnja 2006. Former Spanish PM to join Murdoch board. Guardian Business. London. Pristupljeno 3. siječnja 2008.
