Josip Škerlj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Josip Škerlj
Rođenje 24. travnja 1941.
Portal o životopisima

Josip Škerlj (Dubrovnik, 24. travnja 1941.),[1] hrvatski slikar, pedagog i književnik i kroničar.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Jedan od najznačajnijih dubrovačkih slikara današnjice rodio se u dijelu Grada zvanom Ploče. Likovnu akademiju završio je u Zagrebu u klasi Otona Postružnika 1965. godine.[2] Povratkom u Dubrovnik, zapošljava se kao nastavnik likovnog odgoja u osnovnim školama Marina Držića i Ivana Gundulića sve dok se nije umirovio 2006. godine.

Zajedno sa slikarima Josipom Pinom Trostmannom i Lukšom Pekom pripada generaciji "drugog trolista" nakon Ive Dulčića, Antuna Masle i Đure Pulitike. Slikarskim usmjerenjem pripada dubrovačkoj šarenoj školi, pravcu poznatom u likovnoj umjetnosti kao dubrovački koloristi. Iznimno je plodan umjetnik i do danas je stvorio nekoliko slikarskih ciklusa koji bi se po svojemu određenju mogli svrstati u nadrealizam, apstrakciju, zatim je tu ciklus crtica koje je izložio s kolegom Mišom Baričevićem. Najkarakterističniji kolorit mu je vinsko-crvenih boja koje vuku tradiciju od Eugènea Delacroixa.

Osim slikarstvom, Josip Škerlj se bavi i poezijom. Do sada je objavio desetak zbirki pjesama ljubavne i lokalpatriotske tematike, a pisao je i pripovjetke i kronike. Kroz sav mu se rad provlači Dubrovnik kao opsesija.[2]

O njegovu životu i radu HRT je 2002. snimio TV izložbu (tekst Antun Karaman). Prvi dokumentarni film o njemu, djelo je autora Vedrana Benića. U kolovozu 2007. godine, u sklopu projekta "Dubrovački likovni umjetnici" o njemu je snimljen drugi po redu dokumentarni film. Autori su Marin Ivanović i Nikša Spremić.

Dobitnik je odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Dubrovačko slikarstvo

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Humanitarna zaklada za djecu Hrvatske, Josip Škerlj, pristupljeno 31. listopada 2015.
  2. 2,0 2,1 2,2 Ivica Luetić: Mora i potonuća, Hrvatsko slovo, petak, 28. listopada 2011., str. 18.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]