Juraj Mulih

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Juraj Mulih
Rođenje 30. travnja 1694.
Hrašće, Hrvatska
Smrt 31. prosinca 1754.
Zagreb, Hrvatska

Juraj Mulih (Hrašće Turopoljsko, 30. travnja 1694. - Zagreb, 31. prosinca, 1754.) isusovac, pisac i glazbenik, pučki prosvjetitelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Poslije pučke škole u Turopolju završio je gimnaziju u Zagrebu. Filozofski fakultet završio je u Beču, a četverogodišnji teološki studij u Trnavi. Stigavši iz Slovačke u Požegu, Mulih je već kao mladi svećenik propovijedao, ispovijedao, katehezirao, davao duhovne vježbe i organizirao bratovštinu. U to vrijeme počeo je pisati katekizme. Mulih je prvi i zadnji u nas svojim misijskim radom povezivao sve Hrvate katolike. Propješačio je cijelom, u ono doba slobodnom Hrvatskom, od Senja do Osijeka i Varaždina, također hrvatskim selima u Mađarskoj sve do Budima. Posvuda je okupljao mnoštva, razumljivim jezikom propovijedao vjeru i čovječnost. Pješačio je bos od sela do sela, s kriškom kruha i komadićem sira u torbi, pazeći da ne bi svojim pothvatima ekonomski ugrozio siromašne mjesne župnike. Ulijevao je dušu, crkvenu i narodnu samosvijest narodu koji se tek oporavljao od teških rana turske okupacije. Suvremenici bilježe brojne slučajeve naglih i čudesnih neprotumačivih ozdravljenja bolesnika nad kojima je on molio.

Od svojih 27 apostolskih godina kao pučki misionar (od 1727. do 1754.) 20 godina posvetio je Zagrebačkoj biskupiji. Spominje se kao propovjednik u crkvi sv. Marka, u sv. Katarini, a bio je i upravitelj svetišta sv. Franje Ksaverskog, pa upravitelj Bratovštine Muke Gospodnje i sv. Izidora. Na dan njegove smrti 31. prosinca 1754., zagrebački sabornici zatražili su od Družbe Isusove da učini iznimku od svog uobičajenog postupka s pokojnicima i da njegovo mrtvo tijelo izloži cijela četiri dana, da mu mnoštva ožalošćenog naroda iskažu počast. Mnoštvo svijeta došlo je u crkvu sv. Katarine na Gornjem gradu da ga vidi i iskaže mu svoje poštovanje i zahvalnost. Mulihovi posmrtni ostaci i danas počivaju u crkvi sv. Katarine.

Djela[uredi VE | uredi]

Mulih je pisao i govorio na kajkavskom, ikavskom i čakavskom. Uz misionarski rad napisao je tisuće stranica teološkog, liturgijskog, moralnog, duhovnog i pastoralnog štiva. Za narod koji je tada bio praktički bez knjige napisao je mnoga prosvjetiteljska djela kojima pristaje uz napredna shvaćanja tadašnje Europe. Objavio je više od 300 djela: katekizama, molitvenika, pjesmarica te priručnika za razne bratovštine i pobožnosti. Najvažnija Mulihova djela su: Posel apostolski, Pobožnost za vse hasnovita k sv. Ferencu X., Zrcalo pravedno, Škola Kristuševa, Pobožne i navučne popevke, Zakon bratimstva i zavjetek čudnoga žitka dveh pobožnih hižeh tovarušev sv. Izidora i Marice, Hrana nebeska, Duhovne jačke, zatim prvi hrvatski bonton Regule dvorjanstva i prva kajkavska početnica Abeczevicza (Zagreb 1746.).

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Ivan Fuček: Juraj Mulih Život i djelo, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 1994.
  • Dr. sc. Branko Dubravica; dr. sc. Agneza Szabo: Velikogorički leksikon, Pučko otvoreno učilište, Velika Gorica, 2007.