Prijeđi na sadržaj

Jérôme Bonaparte

Izvor: Wikipedija
Jérôme Bonaparte
Jérôme Bonaparte, kralj Vestfalije
vestfalski kralj
Vladavina 8. srpnja 1807. - 26. listopada 1813.
Supruge Elizabeth Patterson
Catharina od Württemberga
Giustina Pecori-Suárez
Djeca Jérôme-Napoléon
Jérôme Napoléon Charles
Mathilde
Napoléon-Jérôme
Karl Philipp Heinrich Bach (nezakonit)
Puno ime Jérôme Napoléon Bonaparte
Dinastija Bonaparte
Otac Carlo Maria Bonaparte
Majka Letizia Ramolino
Rođenje 15. veljače 1784., Ajaccio, Francuska
Smrt 24. lipnja 1860., Villegenis, Francuska
Vjera rimokatoličanstvo

Jérôme Bonaparte (tal. Girolamo Buonaparte), (Ajaccio, Korzika, 15. veljače 1784.Villegenis, Francuska, 24. lipnja 1860.), najmlađi brat Napoleona I.; vestfalski kralj od 1807. do 1813. godine kao Jerome I. i francuski maršal. Za vladavine njegova nećaka, cara Napoleona III., obnašao je dužnost predsjednika državnog vijeća. Njegov najstariji sin Jérôme Napoléon utemeljitelj je američke grane obitelji Bonaparte, čiji potomci i danas žive.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se 1784. godine u korzikanskoj plemićkoj obitelji talijanskog podrijetla, od oca Carla i majke Letizije. Školovao se u Parizu, a od 1800. godine bio je član konzulske garde. Nakon ranjavanja u dvoboju, premješten je u mornaricu te je 1801. godine poslan na Haiti da uguši pobunu robova.

Na putu povratka u Francusku, 1803. godine, doputovao je u SAD gdje je upoznao i oženio Elizabeth Patterson, kćerku bogatog trgovca iz Baltimorea. Po dolasku u Francusku 1805. godine, Jérômeov brat Napoleon isključio je njegovu ženu i sina iz participiranja u nasljedstvu i stjecanju privilegija obitelji Bonaparte, na što je Jérôme pristao i odrekao ih se. Poslije poništenja braka 1807. godine, brat Napoleon oženio ga je Catharinom od Württemberga i postavio ga za kralja Vestfalije. Kao kralj, potrošio je državni budžet na uređenje ulica, parkova, a osobito svoje palače.[1]

Godine 1812. podbacio je u vojnoj kampanji na Rusiju, zbog čega je vraćen u Kassel, glavni grad svoje države. Poslije pada Napoleonovog režima u Njemačkoj, Jérôme se vratio u Francusku. Zapovijedao je lijevim krilom Napoleonove vojske u bitki kod Waterlooa 1814. godine. Nakon Napoleonova drugog pada, 1815. godine, napustio je Francusku i proveo većinu izbjegličkih dana u Italiji. Godine 1847. vratio se u Francusku i zahvaljujući političkom usponu usponu svog nećaka i novog cara Napoleona III., zadobio je dužnost maršala i predsjednika senata.[1]

Obitelj

[uredi | uredi kôd]

Dana 24. prosinca 1803. godine oženio je Elizabeth Patterson, kćerku bogatog američkog trgovca iz Baltimorea, s kojom je imao sina Jérômea Napoléona (1805. – 1870.). Budući da je Jérômeov brat Napoleon I. poništio dekretom taj brak, Jérôme Napoléon i njegovi potomci izuzeti su iz baštinskih prava obitelji Bonaparte.

Na nagovor Napoleona I., koji je želio bračnim vezama svoje braće i sestara proširiti utjecaj na vladarske dinastije i njihove države u Europi, Jérôme se 1807. godine oženio Catharinom od Württemberga († 1835.), kćerkom württemberškog kralja Fridrika I. te je preko tog braka zadobio vestfalsku krunu. S njom je imao troje djece:

Godine 1840. oženio se talijanskom plemkinjom Giustinom Pecori-Suárez († 1903.) s kojom nije imao djece.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jérôme Bonaparte