Italija

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Italija. Za provinciju Starog Rima, pogledajte Italija (rimska provincija).
Talijanska Republika
Repubblica Italiana
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
nema
Himna
Fratelli d'Italia
Položaj Italije
Glavni grad Flag of Rome.svg Rim
Službeni jezik talijanski 1)
Državni vrh
 - Predsjednik Sergio Mattarella (predsjednik Republike)
 - Predsjednik Vlade Giuseppe Conte
Neovisnost ujedinjenjem
17. ožujka 1861.
Površina 69. po veličini
 - ukupno 301.230 km2
 - % vode 2,4 %
Stanovništvo 23. po veličini
 - ukupno (2016.) 60.589.445[1]
 - gustoća 197/km2
BDP (PKM) procjena 2008.
 - ukupno 1,814 bilijuna $[2] (8.)
 - po stanovniku 30.580 $[2] (21.)
Valuta euro 2) (100 eurocenta)
Pozivni broj +39
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .it
1) Uz talijanski, službeni jezici su njemački u Južnom Tirolu i francuski u Valle d'Aosta;
2) Do 1999. talijanska lira

Italija (tal. Italia), službeno Talijanska Republika (tal. Repubblica Italiana), država u južnoj Europi. Stari hrvatski izvori ju zovu i Talijanska.[3] Sastoji se od Apeninskog poluotoka i dva velika otoka na Sredozemnom moru, Sicilije i Sardinije.

Jedina kopnena granica joj se nalazi na sjeveru, na Alpama, gdje graniči s Francuskom u zapadnom dijelu, Švicarskom na sjeverozapadnom dijelu, Austrijom na sjevernom dijelu, te Slovenijom na sjeveroistočnom dijelu. Uz kopnene granice ima i morsku granicu s Hrvatskom. Enklave, neovisne države San Marino i Vatikan nalaze se potpuno okružene državnim područjem Talijanske Republike.

Italija je mjesto nastanka Rimskog Carstva, jednog od najvećih carstava starog stoljeća. Barbarske invazije uništile su Zapadno rimsko carstvo i omogućile stvaranje germanskih država na tlu Italije. Bizantsko Carstvo i Franačka su u ranom srednjem vijeku posjedile važne dijelove Italije. Kasnija podjela Italije na male države omogućile su Svetom rimskom carstvu, Francuskoj i Austriji da dominiraju talijanskom politikom. Italija je ujedinjena u drugoj polovini 19. stoljeća. Od ujedinjenja pa do kraja Drugog svjetskog rata, Kraljevina Italija je stvorila kolonijalno carstvo u Sredozemnom moru i istočnoj Africi.

U 1946. godini, Italija je proglasila republiku. Jedna je od osnivača NATO-a, grupe G8 i Europske ekonomske zajednice, današnje EU.

Povijest[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Italije

Nuvola Italy flag.svg

Ovaj članak je dio niza o
povijesti Italije

Stari vijek
Stari Rim
Srednji vijek
Novi vijek
Suvremena Italija

Talijani su potomci starih plemena koja su se još početkom prvog tisućljeća pr. Kr. nastanila u krajevima između Alpa, i po cijelom Apeninskom poluotoku i Siciliji. Ovi narodi bijahu različitog porijekla. Najstariji su svakako bili Liguri i Iliri, koje su talijanski preci potisnuli potkraj 2. i početkom prvog tisućljeća pr. Kr. Negdje u 8. stoljeću pr. Kr. između rijeke Arno i Tiber nastanili su se i Etruščani, koji su se u 7. stoljeću pr. Kr. proširili sve do rijeke Pada i Korzike. Bijahu u tim krajevima nastanjeni još mnogi narodi. Tako su u područjima oko današnje Venecije živjeli Veneti, tako da se danas talijanska regija u kojoj je smještan ovaj grad zove Veneto jer ona odgovara povijesnom području na kom je živjelo ovo pleme, a niže na poluotoku Mesapi (Messapii) i Japigi (Iapyges) u Apuliji. Na Siciliji su živjeli Sikulci, Sikani (Sikanci) i Elimi.

Sabinjani (Sabini) i Latini živjeli su u Laciju (Lazio) zajedno sa Faliscima, Ekvima (Aequi), Hernicima i Ausonima. U Abruzzima bijahu Vestini, Paeligni i Marsi.

Prapovijesna nalazišta se mogu naći na više mjesta, posebno u regijama Laciju, Toskani, Umbriji i Basilicati.

Italija i Ilirija 1084. godine.

Frentani, Picenti i Marrucini naseljavali su središnju obalu Jadrana. Samniti i Lucani življaše u Moliseu i Basilicati. Sva su ova plemena utjecala na stvaranje kasnijih Talijana. Jezgru nove nacije svakako su dali oni narodi i plemena po kojima su Talijani dobili ime, zvali su se Italici ili Itali. Italici nisu bili jedno pleme, bijahu podijeljeni na 4 glavna plemena, to su: Latini, Falisci, Osci i Umbri ili Umbrijci. Ovo bijahu vrijedni ljudi koji su živjeli od poljodjelstva i uzgoja stoke. Širenjem moći Rima (Roma) negdje od 5. stoljeća pr. Kr. italska plemena ušla su u sklop Rimske Republike i postali mu saveznici. Dobili su rimsko građansko pravo nakon savezničkog rata koji se vodio od 90. do 89. pr. Kr.

Stari vijek[uredi VE | uredi]

U starom vijeku, Grci su u južnoj Italiji i na Siciliji imali "veliku Grčku" (Magna Graecia), a na sjeveru su vladali Etruščani. Rim je postao sjedište Rimskog Carstva, koje je do 5. stoljeća vladalo najvećim dijelom Europe.

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

Nakon srednjeg vijeka, Italija je bila glavno središte humanizma i renesanse, koji su preporodili europsku filozofiju i umjetnost. Italija je bila rascjepkana u gradove-državice ili područja pod tuđinskom vlašću do 17. ožujka 1861., kad se cijeli poluotok zajedno s dva otoka udružio u jednu kraljevinu. Grad Rim se pridružio tek 20. rujna 1870., što je konačni nadnevak ujedinjenja Italije.

Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

U Prvom svjetskom ratu (1914. - 1918.) Italija je ušla na strani Centralnih sila, ali do 1917. nisu sudjelovali u ratnim operacijama. Tada su tajnim Londonskim ugovorom prešli na stranu Antante, a zauzvrat im je obećana istočna obala Jadrana, jug Grčke i dijelovi Afrike. Talijani su se najviše borili na rijeci Soči.

Fašistički režim[uredi VE | uredi]

Fašisti su uveli diktaturu 1922., borili se na strani Njemačke u 2. svjetskom ratu i izgubili.

Talijani nisu bili zadovoljni Versaillskim poretkom. Posebice su bili nezadovoljni time što nisu dobili obećana područja. Javlja se politika revanšizma i revizionizma koju predvodi Benito Mussolini, predvodnik Fašista. Mussolini je pridobio talijane obećavši im smanjenje ne zaposlenosti u vrijeme najveće krize, poslije rata. Zaposlio je ljude najviše u vojnoj industriji.

U Drugi svjetski rat Italija je ušla na strani Trojnog pakta. Bili su najbliži suradnici nacističke Njemačke. Kapitulirali su nakon što su se saveznici sa Sjeverne Afrike preko Sicilije iskrcali na Talijansko kopno 1943..

Moderna Talijanska država (od 1946.)[uredi VE | uredi]

Referendum o monarhiji od 2. lipnja 1946. stvorio je Republiku Italiju. Od tada do današnjih dana jedina stvarna opasnost po tada stvoren ustavni poredak je bio Borgheseov puč iz prosinca 1970. godine.

Poslije rata vlada velika kriza u zemlji. Ipak, iako su bili na strani poraženih dobili su povoljne kredite od Amerike, Marshallov plan, pomagali su i brojni talijanski iseljenici koji su ulagali u matičnu zemlju. To je jako pomoglo gospodarstvu zemlje. Naročito, nakon što je 1957. bila jedna od osnivača Europske ekonomske zajednice i tako povećala tržište za svoje proizvode. To joj je uvelike pridonijelo u gospodarskom i političkom smislu, postala je jedno od najbrže rastućih gospodarstava u svijetu. Postala je jedna od vodećih zemalja svijeta i pripada u skupinu G8. Italija je otpočetka članica saveza NATO i Europske unije.

Na izmaku 20. stoljeća, nestabilnosti unutarnje politike pridonosili su česti financijski i politički skandali, korupcija i postojanje jake mafije. Tijekom 1990-ih u Italiji se razvijaju nove političke organizacije: Sjeverna liga (Lega Nord) i Naprijed Italijo (Forza Italia); potonja stranka desnice S. Berlusconija pobjeđuje na izborima 2001. godine.

Politika[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Politika Italije

Palazzo Madama u Rimu, zgrada talijanskoga Senata.

Ustav iz 1948. ustanovio je dvodomni parlament (Parlamento), koji ima Zastupnički dom (Camera dei Deputati) i Senat (Senato della Repubblica), zasebno sudstvo, te izvršnu vlast utjelovljenu u Vijeću ministara (kabinetu), koje predvodi predsjednik vijeća (predsjednik vlade).

Predsjednik republike bira se svakih 7 godina, a bira ga parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika. Predsjednik predlaže predsjednika vlade, koji predlaže ostale ministre (formalno ih imenuje predsjednik).

Vijeće ministara (koje obično čine parlamentarni zastupnici) mora zadržati povjerenje (Fiducia) oba doma.

Zastupnici domova parlamenta biraju se izravno kroz opće izbore, a koristi se miješani većinsko-proporcionalni sustav. Prema zakonima iz 1993., 75% mjesta u parlamentu zauzimaju predstavnici okruga; preostalih 25% mjesta raspoređuje se proporcionalno. Zastupnički dom ima 630 zastupnika. Osim 315 zastupnika koji se biraju, Senat sadrži i bivše predsjednike, kao i razne druge osobe imenovane doživotno u skladu s posebnim ustavnim odredbama. Zastupnici oba doma biraju na najviše 5 godina, ali oba se doma mogu raspustiti i prije isteka tog roka. Zakoni se smiju predlagati iz oba doma, a mora ih prihvatiti većina u oba doma.

Talijansko se sudstvo zasniva na rimskom pravu, napoleonskom kodu i statutima. Ustavni sud (Corte Costituzionale), koji odlučuje o ustavnosti zakona, osnovan je tek nakon 2. svjetskog rata.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Italije

Zemljovid Italije

Najveći dio Italije čini Apeninski poluotok, najveći poluotok u Sredozemnom moru, gdje zajedno s dva otoka - Sicilijom i Sardinijom - stvara zasebna mora, a to su Jadransko more na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more na sjeverozapadu.

Apenini su gorski lanac koji se proteže duž čitavog poluotoka i na sjeverozapadu se spaja s planinskim lancem Alpa, koji polukružno zatvara Italiju na sjeveru. Na sjeveru je velika aluvijalna nizina rijeke Po i njezinih pritoka, koji se spuštaju s Alpa, Apenina i Dolomita. Ostale važne rijeke su Tiber, Adige i Arno.

Najviši vrh je Mont Blanc (Monte Bianco), koji ima 4.810 m, a viši su vrhovi još i Monte Rosa (4.637 m) i Monte Cervino (4.476 m - nje.: Matterhorn). Italija ima tri slavna vulkana: ugasli Vezuv kod Napulja, najveći aktivni u Europi Etna (3.550 m) na Siciliji i Stromboli (924 m) na obližnjem istoimenom otočiću.

Ukupna površina države iznosi 301.230 km², od čega je 294.020 km² kopno, a 7.210 km² je voda.

Položaj[uredi VE | uredi]

Italija se nalazi u južnoj Europi, između 35° i 47° sjeverne zemljopisne širine i 6° i 19° istočne zemljopisne dužine. Italija obuhvata Apeninski poluotok i tri velika otoka na Sredozemnom moru.

Najveći otoci su:

Jedinu kopnenu granicu ima na sjeveru, na Alpima, gdje graniči s Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom. Kopnenu granicu grubo određuje Alpska razvodnica, koja okružuje Padsku i Venecijsku niziju. Neovisne države San Marino i Vatikan su enklave unutar teritorije Italije, dok je Flag of Campione d'Italia.svg Campione d'Italia, talijanska enklava u Švicarskoj. Oblik zemlje podsjeća na čizmu, a Sicilija asocira na trokut. Izlazi na pet mora: Jonsko, Jadransko, Ligursko, Tirensko i Sredozemno more.

Geologija i reljef[uredi VE | uredi]

Kroz cijeli poluotok prostiru se Apenini, a na sjeveru jedan dio Alpa pripada Italiji. Duž zapadne talijanske obale protežu se s sjevera u pravcu juga sljedeće rivijere: Talijanska rivijera u Liguriji, Etrurska rivijera u Toskani i Napuljska rivijera u Kampanji. Istočna obala je od Trsta na sjeveru do Galianoa na jugu.

Vulkan Vezuv

Država se nalazi na granici Euroazijske i Afričke ploče, što doprinosi značajnoj seizmičkoj i vulkanskoj aktivnosti. U Italiji se nalazi 14 vulkana, od kojih su četiri aktivna: Etna na Siciliji, Stromboli, Vulcano i Vezuv. Vezuv je jedini aktivni vulkan u kontinentalnoj Europi i poznat je zbog svoje erupcije koja je uništila Pompeja i Herkulaneja. Nekoliko otočja i brda je stvoreno vulkanskom aktivnošću, a sjeverozapadno od Napulja se nalazi prilično aktivna kaldera Campi Flegrei.

Vode[uredi VE | uredi]

Rijeke Italije slijevaju u Jadransko, Jonsko, Sredozemno, Tirensko, Ligursko, Crno i Sjeverno more. Najduže rijeke su Po, Adige, Tiber, Adda, Oljo, Tanaro, Ticino i Arno. Po, s 652 km je najduža talijanska rijeka, teče na od Alpa na zapadnoj granici s Francuskoj i sliva se u Jadransko more. U najveća talijanska jezera ubrajaju se Garda (367,94 km²), Maggiore (212.51 km², na granici s Švicarskom) i Como (145,9 km²) u sjevernoj Italiji i Trazimensko jezero (124,29 km²) i Bolsena (113,55 km²) u srednjoj Italiji.

Klima[uredi VE | uredi]

Detalj iz Toskane.

Klima Italije drastično varira od stereotipne mediteranske klime u zavisnosti od položaja. Primorskim dijelovima Ligurije i većim dijelom Apeninskog poluotoka južno od Firence vlada klasična mediteranska klima. Veći dio sjevernih unutrašnjih oblasti Italije, oko Torina, Milana i Bologne ima kontinentalnu klimu, koja se često po Köppenovoj klasifikaciji klime klasifikuje i kao vlažna suptropska klima. Primorski deijlovi poluotoka mogu imati drastično drugačiju klimu od planina i dolina u unutrašnjosti, posebno tokom zimskih mjeseci, kada na planinskim dijelovima vladaju hladnoće i snijeg. Primorski regioni imaju blage zime i topla i obično suha ljeta, mada i doline u unutrašnjosti mogu biti prilično tople ljeti.

Regije[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Regije Italije


Italija ima 20 regija (regioni, jednina regione), od kojih pet ima posebnu autonomiju, što je označeno zvjezdicom (*): Regije se dalje dijele na pokrajine.[4]

Gradovi - vidi Dodatak: Popis gradova u Italiji.

Regija Glavni grad Površina (km2) Stanovništvo
Flag of Abruzzo.svg Abruzzo L'Aquila 10,763 1.331.574
Flag of Valle d'Aosta.svg Valle d'Aosta* Aosta 3,263 128.298
Flag of Apulia.svg Apulija Bari 19,358 4.090.105
Flag of Basilicata.svg Basilicata Potenza 9,995 576.619
Flag of Calabria.svg Kalabrija Catanzaro 15,080 1.976.631
Flag of Campania.svg Kampanija Napulj 13,590 5.861.529
Flag of Emilia-Romagna.svg Emilia-Romagna Bologna 22,446 4.450.508
Flag of Friuli-Venezia Giulia.svg Furlanija-Julijska krajina* Trst 7,858 1.227.122
Flag of Lazio.svg Lacij Rim 17,236 5.892.425
Flag of Liguria.svg Ligurija Genova 5,422 1.583.263
Flag of Lombardy.svg Lombardija Milano 23,844 10.002.615
Flag of Marche.svg Marke Ancona 9,366 1.550.796
Flag of Molise.svg Molise Campobasso 4,438 313.348
Flag of Piedmont.svg Pijemont Torino 25,402 4.424.467
Flag of Sardinia.svg Sardinija* Cagliari 24,090 1.663.286
Flag of Sicily.svg Sicilija* Palermo 25,711 5.092.080
Flag of Tuscany.svg Toskana Firenca 22,993 3.752.654
Flag of Trentino-South Tyrol.svg Trentino-Južni Tirol* Trident 13,607 1.055.934
Flag of Umbria.svg Umbrija Perugia 8,456 894.762
Flag of Veneto.svg Veneto Venecija 18,399 4.927.596

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Gospodarstvo Italije

U Italiji je razvijen turizam, na slici San Remo

Italija ima raznovrsno industrijalizirano gospodarstvo, a proizvodnja je ukupno i po glavi stanovnika otprilike ista kao u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Kapitalistička ekonomija podijeljena je na razvijeni industrijski sjever, gdje prevladavaju privatne tvrtke, i manje razvijen poljoprivredni jug, s 20% nezaposlenih. U odnosu na zapadnoeuropske susjede, Italija ima velik broj malih i srednjih poduzeća (SME).

Uvozi se većina industrijskih sirovina i više od 75% energetskih potreba. Tijekom zadnjeg desetljeća, Italija je uvela strogu poreznu politiku kako bi ispunila gospodarske i monetarne uvjete Europe, snizila je stope kamata i inflacije, te je uvela euro 1999. godine.

Italija gospodarski zaostaje za glavnim europskim partnerima, pa sadašnja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme kako bi povećala konkrentnost i dugoročni rast. S druge strane, vlada presporo uvodi potrebne strukturalne reforme, kao što su veće porezne olakšice i fleksibilnije tržište rada. Mirovinski je sustav preskup zbog usporavanja gospodarstva i loših odnosa sa sindikatima. Unatoč svemu tome, Italija je danas svjetska i europska gospodarska sila te pripada skupini najrazvijenijih zemalja svijeta G8

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Stanovništvo Italije

Populacijska piramida Italije.

U 150 godina ujedinjene Italije stanovništvo je utrostručeno. Na prvom popisu stanovništva 1861. bilo je oko 22 milijuna Talijana. Između popisa stanovništva 2001. i 2011. broj stanovnika s prebivalištem u Italiji povećao se za 2.468.900 osoba (+4,3%) na ukupno 59.464.644 stanovnika. Od toga je 28.750.942 muškaraca (48%) i 30.713.702 žena (52%). Povećanja stanovništva ne bi bilo da se broj stranaca s prebivalištem u Italiji nije u tih 10 godina povećao sa 1.334.889 (2,34%) na 3.769.518 (6,34%). Povećao se i broj obitelji, sa 21.810.676 na 24.512.012, a prosječan broj njihovih članova smanjio se sa . 2,6 na 2,4. Od popisanih stanovnika 46% je na Sjeveru, 19% u Centru, a 35% na Jugu i na otocima.

Jezik[uredi VE | uredi]

Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, gospodarski i politički vrlo raznolika. Peta je u Europi po gustoći stanovništva (197 stanovnika po četvornom kilometru). Nema velike manjine, a najveća je austrijska manjina u Južnom Tirolu (1991.: 287,503 Austrijanaca i 116,914 Talijana), te slovenska manjina oko Trsta.

Ostale manjine s djelomično službenim jezicima su:

Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao što su:

Religija[uredi VE | uredi]

Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i židovske zajednice, kao i sve veće useljeničke zajednice pravoslavnih kršćana (ponajviše Rumunja, te muslimana).

Kultura[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kultura Italije

Italija je znamenita zbog svoje umjetnosti, kulture i brojnih spomenika, od kojih su najslavniji kosi toranj u Pisi i Koloseum u Rimu, a poznata je i po dobroj hrani (pizza, špageti itd.), vinu, modi, dizajnu, operi i mnogo čemu drugome.

Italija je začela europsku renesansu tijekom 14. i 15. stoljeća. Pečat na zapadnoj kulturi ostavili su bezbrojni talijanski geniji. Ovo su samo neki od njih: pjesnici Dante i Petrarca, pisci Boccaccio, Casanova, Machiavelli i Castiglione, slikari Leonardo da Vinci, Raffaello i Michelangelo Buonarroti, arhitekti Bernini ,Palladio,Donatello,skladatelji Vivaldi, Paganini, Puccini, Rossini i Verdi, filozof Giordano Bruno, fizičar Alessandro Volta, Galileo Galilei, filmski redatelji Antonioni i Fellini.

Najznačajniji talijanski književnici 20. st.:

Umjetnost[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Umjetnost u Italiji

Umjetnost u Italiji obuhvata umjetnička dijela nastala od praistorije pa do danas. Italija je bila centar i žarište mnogih pravaca europske umjetnosti. U antici zahvaljujući svom položaju u centru Mediterana, u Italiji se prepliću kulturni utjecaji iz različitih područja. Ti pretežno grčki i helenistički utjecaji stapaju se sa autohtonim likovnim izrazima Italije i stvaraju originalnu rimsku umjetnost, koja ipak nije dostigla umjetničke visine klasične grčke umjetnosti.

Mediji[uredi VE | uredi]

Italija raspolaže velikom mrežom masovnih medija. Pored tradicionalnih novina i televizije, sve više koristi se Internet.

Novine[uredi VE | uredi]

Postoji široka ponuda dnevnih talijanskih novina i listova. Naravno, ima određenih sličnosti i razlike među njima. Poznate dnevne novine su: La Repubblica u Rimu, Il Corriere della Sera u Milanu, La Stampa u Torinu, La Nazione u Firenci, Il Mattino u Napulju. U Italiji se dnevne novine čitaju mnogo manje nego u ostalim evropskim zemljama. S druge strane, talijanski nedeljni časopisi mogu se porediti sa nemačkim. Po izuzetnom kvalitetu poznati su Oggi, Gente i La Domenica del Corriere.

Radio i televizija[uredi VE | uredi]

Tri nacionalne radio-televizije su RAI Uno, RAI Due i RAI Tre i one pripadaju organizaciji RAI-TV.

Također postoji veliki broj različitih privatnih postaja koje se nalaze gotovo u svakom velikom gradu. One opstaju emitirajući veliki broj reklama. Inače uglavnom puštaju glazbu i zabavni program. Kvaliteta privatnih televizija je različita. Mnoge su se proširile, a one manje uspješne sklone su emitiranju filmova slabije kvalitete. Italija raspolaže s 1.700 televizijskih postaja i oko 30 milijuna gledatelja.

Također vrlo utjecajna osoba u medijima je bivši premijer Silvio Berlusconi u čijem se vlasništvu nalaze tri televizijske postaje (Canale 5, Italia 1 i Rete 4) pod zajedničkim imenom Mediaset koje je kupio u razdoblju između 1980. i 1984. godine. One dnevno dostižu više od milijun gledatelja pretežno zbog Reality Shows programa i športskih prijenosa.

Državni praznici (neradni dani)[uredi VE | uredi]

datum hrvatski naziv lokalni naziv napomene
1. siječnja Nova godina Capodanno  
6. siječnja Sveta tri kralja Epifania  
dan nakon Uskrsa Uskrsni ponedjeljak Lunedì di Pasqua  
25. travnja Dan oslobođenja Anniversario della Liberazione od 1945.
1. svibnja Praznik rada Festa del Lavoro  
2. lipnja Praznik Republike Festa della Repubblica od 1946.
15. kolovoza Velika Gospa Assunzione  
1. studenog Svi sveti Tutti i Santi  
8. prosinca Bezgrešno začeće Immacolata  
25. prosinca Božić Natale  
26. prosinca Sveti Stjepan Santo Stefano  
31. prosinca Silvestrovo San Silvestro  

Promet[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Promet Italije

Italija spada u velike zemlje Europe i predstavlja središnju zemlju Sredozemlja, što da je izvanredne uslove za razvoj prometa. Italija ima razvijen drumski, željeznički, zračni i pomorski promet. Rim, kao glavni grad Italije, i Milano, kao njezino najvažnije privredno središte, predstavljaju ne samo glavne prometne čvorove u državi, već i u ovom djelu Europe.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. National demographic estimate, December 2016. ISTAT. pristupljeno 23. prosinca 2017.
  2. 2,0 2,1 http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2009/01/weodata/weorept.aspx?sy=2006&ey=2009&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&c=136&s=NGDPD%2CNGDPDPC%2CPPPGDP%2CPPPPC%2CLP&grp=0&a=&pr.x=49&pr.y=15
  3. Nikša Stančić: Mihovil Pavlinović u politici i književnosti, Zagreb : Globus, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ; Makarska : SIZ kulture Općine Makarska, 1990., ISBN 86-343-0623-4, str. 363.
    Wikicitati „Španja 50
        Dosljedan oblik u Pavlinovića s osloncem u govoru. U lektorskom jeziku »provodi« se oblik Španjolska prema Vuku i drugim njegovim oblicima za zemlje (Talijanska, Moldavska, Besarapska).”
    (Stančić, 1990., 363.)
  4. Codici comuni, province e regioni (talijanski). pristupljeno 23. prosinca 2017.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Italija
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Italija
Gnome-globe.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Italije