Kalahari
| Kalahari | |
|---|---|
| Kgalagadi | |
 Kalahari u Namibiji | |
 Pustinja Kalahari (crveno), Kalahari bazen (narančasto) | |
| Lokacija |  Namibija Bocvana JAR |
| Visina | 880 - 1.200 m |
| Dužina | 4.000 km |
| Površina | 900.000 km2 |
| Max. temp. | 45 °C |
| Min. temp. | 18 °C |
| Oborine | 110-500 mm/god. |
| Geografija | |
| Koordinate | 23°00′S 22°00′E / 23.00°S 22.00°E |
| Naselja | Maun, Ghanzi i Kang |
  Kalahari Položaj Kalaharija u Africi | |
Kalahari (afrikaans: Dorsland; tswana: Kgalagadi za „žedna daljina”[1] ili bušmanski karri-karri za „pustinja”[2]) je pustinja u južnoj Africi. Površina joj je oko 900.000 km² i prostire se na većem djelu Bocvane i dijelovima Namibije i Južnoafričke Republike. Dio je Kalahari bazena, endoreičkog bazena koji je otprilike dvostruko veći i proteže se u Angolu i Zambiju.
Najveći dio Kalaharija leži u Bocvani i Namibiji. Na jugozapadu se nalazi pustinja Namib, koja je znatno sušnija od Kalaharija. Kalahari se pretežno nalazi na 800 do 1200 metara nadmorske visine. Kalahari je polupustinja i pustinja (s dinama visokima do 100 m) ograničene su na južni i jugozapadni dio.[2] Na vlažnijem sjeveru javljaju se povremeni riječni tokovi. Jedina rijeka koja prolazi pustinjom je Okavango, koja teče prema sjeverozapadu, s bogatim biljnim svijetom. Izvire u Angoli i grana se u deltu Okavango u Kalahariju, gdje ponire ili nestaje dalje nizvodno. Kalahari sadrži velika slaništa, uključujući slane bazene Makgadikgadi na istoku.
Veliki dijelovi Kalaharija proglašeni su prirodnim rezervatima, uključujući Prekogranični park Kgalagadi na granici između Južne Afrike i Namibije, južnoafrički Rezervat divljači Središnji Kalahari (osnovan 1931.), te Gemsbok (osnovan 1938.)[2] i deltu rijeke Okavango u sjeverozapadnoj Bocvani. Od kasnih 1990-ih, Kalahari je dostupan putem Transkalaharijske autoceste. Ova dobro razvijena cesta važan je dio prometne rute koja vodi od Indijskog oceana u Mozambiku do Atlantskog oceana u Namibiji.
Kalahari je pustinja bogata ugljenom i uranijem. Jedan od najvećih rudnika dijamanata u svijetu se nalazi u Orapi, u sjeveroistočnom djelu pustinje. Iskorištavaju se i bogata ležišta ruda mangana (najveća na svijetu) i željeza (Sishen i dr.) u sjevernom dijelu Južnoafričke Republike.[2] Ispod Zemljine površine nalaze se i brojna nalazišta slatke vode, od kojih neka pokrivaju velika područja. Služe kao rezervoari pitke vode, no postoji rizik od salinizacije zbog kontakta sa slojevima soli.
Građena je od vapnenca i pješčenjaka, prekrivena pretežno pješčenjacima (arenosoli), koja su crvena na jugu i zapadu, a žuta do siva na sjeveru i istoku. Debljina pjeskovitih tala je do 200 metara. Naslage pijeska protežu se u središnji bazen Konga. Pokrivaju površinu od 2,5 milijuna četvornih kilometara na teritoriju nekoliko zemalja. Slojevita struktura naziva se „Kalahari sustav” (također poznat kao Kalahari Sands). Postoje rastresiti sedimenti iz eolskih i jezerskih procesa formiranja. Tek u novijoj geološkoj povijesti, prije otprilike 10.000 do 20.000 godina, dine su stabilizirane rastom biljaka, tako da danas krajolik karakterizira suha savana. Većina dina ne migrira, kao na primjer u pustinji Namib. Prevladavaju trave, trnovito grmlje i stabla akacije, koja mogu preživjeti duga sušna razdoblja od oko deset mjeseci godišnje. U jugozapadnom dijelu Kalaharija nalaze se eolske dine. [3]
Glinena ploča kod Onderombapa
Kalahari u Namibiji
Otok Kubu u slanim bazenima Makgadikgadija, Bocvana
Delta Okavangoa, Bocvana
.jpg)
Godišnja količina oborina iznosi oko 150–250 mm na jugu i zapadu, dok na sjeveru i istoku raste na preko 500 mm, što klimu čini subhumidnom (vlažnom klimom). Osim ovog područja, Kalahari se nalazi unutar kontinentalne aridne klimatske zone. Karakteriziraju je duga sušna razdoblja s neredovitim ljetnim oborinama između prosinca i veljače. U tim mjesecima također se javljaju jake grmljavinske oluje. Temperature prelaze 30°C tijekom dana, a noću padaju ispod 0°C, posebno zimi.
Suhoća je posljedica položaja između 20. i 30. južne geografske širine. Baš kao i u istoj sjevernoj regiji, zračne mase su prisiljene spustiti se pasatima. To uzrokuje sve veće zagrijavanje zračnih masa, što smanjuje relativnu vlažnost i dovodi do suhih uvjeta bez oblaka. Zbog veće nadmorske visine, prosječne temperature su niže nego u Sahari.
Veći dio Kalaharija dominiraju posebne trave dina i pustinje, ali i visoke akacije, čije dugo korijenje dopire do niskih, ali obilnih vodotoka. Nakon kiše, vegetacija se značajno povećava. To se tada naziva i „Zeleni Kalahari”.
Delta Okavangoa je atipičan dio Kalaharija zbog obilja vode, divljih životinja i vegetacije. Ovisno o godišnjem dobu i razini vode, ovdje se mogu naći velika krda mnogih vrsta koje se nalaze u južnoj Africi.
Iako ima malo endemskih vrsta, u regiji se nalazi veliki izbor vrsta, uključujući velike grabežljivce poput lava (Panthera leo), geparda (Acinonyx jubatus), leoparda (Panthera pardus), pjegave hijene (Crocuta crocuta), smeđe hijene (Parahyaena brunnea) i afričkog divljeg psa (Lycaon pictus). Značajne ptice grabljivice su: sekretar (Sagittarius serpentarius), borbeni orao (Polemaetus bellicosus) i drugi orlovi, divovska mliječna sova (Bubo lacteus) i druge sove, sokolovi, jastrebovi škanjci, vjetruške i eje. Ostale životinje uključuju gnuove, gazele, antilope, dikobraze (Hystrix africaeaustralis) i nojeve (Struthio camelus).[4]
Najraniji dokazi o prisutnosti anatomski modernih ljudi (Homo sapiens) u Kalahariju stari su oko 105.000 godina i datiraju iz doba kada su kiše bile mnogo češće nego danas. Kalahari je glavno područje rasprostiranja nomadskog naroda San, koji se bave pretežno skupljanjem plodova i lovom.[2] Ovaj narod se smatra, zajedno s Khoikhoi narodom, prvim doseljenicima u ovoj regiji i bio je autohtoni u svim zemljama južne Afrike do 16. stoljeća. Međutim, kao dio razdoblja afričkih migracija, Bantu narodi prodrli su na teritorije San naroda. Preživjeli su se asimilirali ili pobjegli u neprijateljski Kalahari i naučili se prilagoditi njegovim teškim životnim uvjetima.
U Kalahariju nema većih gradova. Gradovi Maun, Ghanzi i Kang u Bocvani imaju tek po nekoliko tisuća stanovnika.
Neka područja Kalaharija su pogodna za stočarstvo, te su u Namibiji područja posebno podijeljena na farme ili plemenska područja naroda Herero. U namibijskom Kalahariju uglavnom se drže goveda, ovce i divljač. Meso se odavde izvozi čak u Europu. Na raznim mjestima u Kalahariju koja imaju dovoljno podzemnih voda uzgaja se lucerna (Plava djetelina).
Drugi gospodarski sektor je turizam. Sve više turista privlači Kalahari s njegovim dugim, ravnim pješčanim dinama i raznolikošću životinja koje se ovdje nalaze. Posebne grane turizma u Kalahariju su lov, za koji postoje posebne lovačke farme, astronomija i jedriličarstvo.
- ↑ The Kalahari-Basin, 15. srpnja 2010. arhivirano iz izvornika 25. srpnja 2015. (engl.) Pristupljeno 14. listopada 2025.
- 1 2 3 4 5 Kalahari, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 14.10.2025.
- ↑ Ian Gerald Haddon, Geologija subkalaharija i tektonska evolucija bazena Kalahari, Južna Afrika, Disertacija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta Witwatersrand, Johannesburg, 2005., str. 101.–106. (engl.)
- ↑ Kalaharijska kserična savana, ekoregije, WWF (Svjetski fond za prirodu) (engl.) Pristupljeno 15. listopada 2025.
- Sestrinski projekti
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Kalahari |
- CR Jones, Geologija Kalaharija, Botswana Notes & Records, sv. 12., br. 1. (PDF)