Karepić
Karepić (Caripeo), splitska plemićka obitelj koja se doselila iz Trogira krajem 13. ili početkom 14. stoljeća. Živjeli su u gradskoj četvrti sv. Dujma u južnom dijelu Dioklecijanove palače.
Rodonačelnik obitelji je Dujam Bertanov koji je u razdoblju od 1323. do 1361. trinaest puta obnašao čast splitskog suca. Nikola Karepić pridružio se ustanku splitskih pučana, krajem 14. stoljeća i bio je jedan od glavnih vođa. Kontinuitet obitelji nastavlja Nikolin nezakoniti sin Mihovil, s kojim se prekida plemićki kontinuitet, ali obitelj zadržava materijalni status.[1]
Radi lakše obrane Splita i Splitskog polja od osmanskih osvajanja te sklanjanja pučanstva, podignute su utvrde na Glavičinama (Turska kula), Kamenu, Kili, Kuk, kule samostana u Poljudu, kula Karepić na Marjanu kod crkve sv. Jere te utvrđeni splitski kašteli prema Trogiru (Kaštel Sućurac, Kaštel Gomilica i Kaštel Kambelovac).[2] Kulu su Karepići podigli 1523. godine.[3] Na splitskom Narodnom trgu nalazi se renesansna palača Karepić-Gorizi, čiji se balkon nadovezivao na terasu Martinisove kuće, kao i lukovi se njihovih prizemnih radnji. Sredinu sklopa naglašavala je trifora kazališta, a ugao vijećnice kip sv. Lovre.[4]
Godine 1673. umro je Ivan Petrov Caripeo, posljednji član obitelji. Uspomena na ovu obitelj sačuvana je u toponimu Karepovac[5] koji je ova obitelj vjerojatno plodouživala.[1]
Poveznice[uredi | uredi kôd]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Josip Lasić: Onomastički opis splitske hodonimije Filozofski fakultet u Zagrebu. Zagreb, 2017. str. 76.
- ↑ (): Marulovim stopama: Splitska polja Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. lipnja 2018. (Wayback Machine) Gradska knjižnica Marka Marulića. Pristupljeno 28. lipnja 2020.
- ↑ Ivan Alduk: Tvrđave Splitsko-dalmatinske županije: Legenda vezana za splitske utvrde: Turci su poštedjeli samostan na Poljudu kada im je gvardijan pokazao sliku na kojoj je Muhamed - Utvrda Karepića na Marjanu Dalmatinski portal. 3. siječnja 2016. Pristupljeno 28. lipnja 2020.
- ↑ Cvito Fisković: Izgled splitskog Narodnog trga u prošlosti Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, g. 1 br. 1, 1954., str. 80.
- ↑ Kuzmanić, Mario-Nepo, Splitski plemići, prezime i etnos, str. 96.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Kuzmanić, Mario-Nepo, Splitski plemići, prezime i etnos, Književni krug, Split, 1998. ISBN 953-163-106-9