Prijeđi na sadržaj

Kemijska formula

Izvor: Wikipedija

Kemijska formula je skraćeni oblik prikazivanja sastava i građe molekula, iona ili općenito formulskih jedinki tvari s pomoću simbola kemijskih elemenata.[1]

Tako npr. formula H2O označuje molekulu vode, koja se sastoji od dvaju atoma vodika (simbol H) i jednog atoma kisika (simbol O).

Vrste kemijskih formula

[uredi | uredi kôd]

Kemijske se formule razlikuju prema informacijama koje pružaju.

  • Formula elementarne tvari predočuje molekulu odnosno skup istovrsnih atoma koji se nalaze u molekuli elementarne tvari (H2, P4, S8)
  • Empirijska formula pokazuje samo relativne omjere broja pojedinih atoma u jedinki, a određuje se na temelju masenih udjela pojedinih elemenata u spoju dobivenih elementarnom analizom. 
  • Molekulska formula pokazuje točan broj atoma u jedinki (molekuli), a određuje se iz empirijske formule i poznate mase molekule.
  • Strukturna formula prikazuje način povezivanja atoma u molekuli, a određuje se nakon identifikacije funkcionalnih skupina molekule (alkoholna, aldehidna, kiselinska, aminska i dr.), najčešće spektroskopskim tehnikama.
  • Sažeta strukturna formula je strukturna formula napisana jednostavnije, često u jednom retku, prikazane su atomske skupine i atomi ali način njihova povezivanja nije posve jasan.
  • Stereokemijska formula prikazuje prostornu orijentaciju atoma u molekuli različitim vrstama projekcija koje uključuju mnoge dodatne konvencije. Prostorni raspored atoma izravno se određuje difrakcijskim metodama strukturne analize.
naziv spojaempirijska formulamolekulska formulasažeta strukturna formulastrukturna formulaprojekcijska formula
klorovodikHClHClHClHCl
octena kiselinaCH2OC2H4O2CH3-CO-OH
etinCHC2H2HCΞCHH-CΞC-H
benzenCHC6H6
etanolC2H6OC2H6OCH3-CH2-OH
metoksimetanC2H6OC2H6OCH3-O-CH3
mliječna kiselinaCH2OC3H6O3CH3-CH(OH)-COOH
glukozaCH2OC6H12O6HOCH2-[CH(OH)]4-CHO
Fischerova

Haworthova

Formulska jedinka

[uredi | uredi kôd]

Formulsku jedinka je najmanji omjer broja aniona i kationa u ionskom spoju koji prikazujemo formulom spoja. Ionska tvar je ogroman skup aniona i kationa koji su povezani ionskom vezom (elektrostatskom). U ionskoj tvari naizmjenično su raspoređeni anioni i kationi, odnosno svaki anion je okružen određenim brojem kationa i obrnuto. Ne postoji molekula ionskog spoja već je cijeli spoj jedna „velika molekula”. Zato formula ionskog spoja pokazuje samo najmanji omjer broja aniona i kationa u spoju, odnosno prikazuje formulsku jedinku.[2]

Formula CaCl2 govori da se u kalcijevom kloridu kationi (Ca2+) i anioni (Cl-) nalaze u omjeru 1:2 te je CaCl2 formulska jedinka kalcijeva klorida.

U najširem smislu svaka formula predstavlja formulsku jedinku.

Formule hidratnih soli

[uredi | uredi kôd]

Kristali hidratnih soli imaju u svom sastavu vezanu kristalnu vodu. Formula spoja se piše primjerice ovako: CuSO4∙5H2O. Točka u formuli ne predstavlja znak množenja već ju treba razumjeti kao znak zbrajanja (plus). Voda je uklopljena u kristalnu strukturu spoja. Napisana formula je sažeti oblik pisanja. Zapravo formulu bi pravilnije trebalo pisati ovako: [Cu(H2O)4]SO4∙H2O. Četiri molekule vode se koordiniraju s ionom bakra, dok je peta molekula vode povezana sa sulfatnim ionom. Isto tako MgSO4∙7H2O je zapravo [Mg(H2O)6]SO4∙H2O. Uglate zagrade u pisanju se koriste za pisanje formula kompleksnih spojeva.

Formule kompleksnih spojeva

[uredi | uredi kôd]

Sažeto ćemo formule kompleksnih spojeva pisati kao u prethodnim primjerima, međutim najzornije je formulu prikazati „trodimenzionalno”.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kemijska formula Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Hrvatska enciklopedija
  2. Habuš, Tomašić, Liber: Opća kemija 1, 1. izd., Profil, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-12-1434-6, str. 102.