Kim
| Kim | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Kim
|
||||||||||||||
| Status zaštite | ||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||
|
||||||||||||||
|
|
||||||||||||||
| Carum carvi L. |
||||||||||||||
| Područje života | ||||||||||||||
Kim (kumin, kim pitomi, kimlin, lat. Carum carvi) jedan je od najstarijih poznatih začina iz porodice Apiaceae. Plodovi kima nađeni su u iskopinama iz 3000-e godine p.n.e., a u pisanim spomenicima spominje ga Karlo Veliki.
Karakteristike[uredi VE | uredi]
Rasprostranjenost[uredi VE | uredi]
Kim se najviše uzgaja u zemljama bivšeg SSSR i u Europi (Holandija i skandinavske zemlje). Porijeklom je iz Male Azije.
Uporaba[uredi VE | uredi]
Kim je klasičan začin teškoj hrani: jelima od krumpira, mahunastog povrća, kupusa i dodatak je pecivu. Listovi kima imaju okus peršina i kopera, pa je izvrstan dodatak juhama i salatama. Korijen se može kuhati, kao svako drugo povrće. Plodovi su omiljeni naročito u židovskoj, sjeverno i istočno europskoj kuhinji, kao začin pecivima od raži, gulašu, siru, kolačima, jabukama i rakiji. Ni nakon dužeg vremena plodovi kima ne gube na kvalitetu i aromi. Od kima se rade i likeri i rakije.
Kemijski sastav[uredi VE | uredi]
Kim sadrži eterična ulja, više masne kiseline i vitamin C.
Zanimljivo je da kemijska molekula od koje potječe osjećaj "okusa kima", S-karvon, ima identičnu strukturu kao molekula koju poistovjećujemo sa "okusom nane", tzv. R-karvon, pri čemu je jedina razlika u njihovoj hiralnosti.
Narodno vjerovanje[uredi VE | uredi]
Kim pospješuje apetit, olakšava probavu, nadutost i pomaže kod grčeva u trbuhu. Ulje kima koristi se za ublažavanje glavobolje, migrena i loše probave.
