Vidi kôd stranice Klorovodična kiselina

{{Infookvir kemijski spoj
| formula = HCl<sub>(aq)</sub>
| slika = Hydrochloric_acid_05.jpg
| IUPAC nomenklatura = klorovodična kiselina
| ostala imena = solna kiselina
| molarna masa = 36.46 g·mol<sup>−1</sup>
| izgled = prozirna dimljiva tekućina
| CAS = 7647-01-0
| NFPA 704 = {{NFPA 704 |H = 3 |F = 0| R = 1|O=ACID}}
| znakovi opasnosti = {{znakovi opasnosti|C}}
}}

'''Klorovodična kiselina''' ('''solna kiselina''') ('''HCl''') je vodena otopina plina [[klorovodik]]a.

== Svojstva ==

Klorovodična kiselina je najvažnija halogenovodična kiselina. U svakodnevnom životu nazivamo je i solna kiselina, jer se može dobiti reakcijom iz kuhinjske soli ([[Natrijev klorid|NaCl]]) i koncentrirane sumporne kiseline. Pri tome nastaje plin klorovodik, kojeg se dalje otapa u vodi, pri čemu nastaje klorovodična kiselina. 

To je monoprotonska kiselina, a njezine soli zovu se ''kloridi''. Vrlo je jaka kiselina jer u vodi potpuno disocira. Ne djeluje oksidacijski.

Klorovodična kiselina je "zasićena" kada maseni udio [[klorovodik]]a iznosi 36%.

== Proizvodnja ==

Proizvodi se otapanjem [[klorovodik]]a u vodi, unutar tornjeva od grafita, u procesu zvanom "apsorpcija u padajućem filmu". Svake godine proizvede se oko 20 milijuna tona.

== Uporaba ==

Klorovodična kiselina je glavni sastojak želučane kiseline u želucu ljudi i svih ostalih životinja. Jedan je od temeljnih reagensa u laboratoriju (pri kontroli pH otopina), te pripada bazi (i jedna je od osnova) kemijske industrije.

Primjenjuje se u proizvodnji mnogih anorganskih i organskih spojeva, u metalurgiji (čišćenje metalnih površina od oksida), kod galvanizacije, u industriji boja, te u tekstilnoj idustriji. U domaćinstvu se rabi kao otapalo za kamenac, i dolazi u slobodnoj prodaji pri koncentraciji od 19-21%.

== Opasnost ==

Razrijeđena klorovodična kiselina masenog udjela do oko 25% klasificirana je kao iritant. Kao takva opasna je za sluznice i oči, te u produljenom doticaju s kožom izaziva iritacije.

Koncentriranija kiselina, masenog udjela do teoretskog maksimuma od ~40%, klasificirana je kao korozivno sredstvo. U doticaju s kožom stvara opekline. Iznad svoje površine stvara korozivne pare koje su vrlo opasne za dišne organe.

Miješanjem s oksidansima, kao što su sredstva za izbjeljivanje i dezinfekciju, oksidira se u elementarni [[klor]].

== Povijest ==

[[800.]] godine otkrio ju je [[alkemija|alkemičar]] ''Jabir ibn Hayyan''. Kroz srednji vijek korištena je u potrazi za [[kamen mudraca|kamenom mudraca]], a kasnije su je u razvijanju moderne kemije koristili Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley, [[Humphry Davy]], i drugi kemičari. Tijekom industrijske revolucije postala je važna industrijska kemikalija za široku uporabu.

{{Mrva-kem}}

[[Kategorija:Anorganske kiseline]]