Klotar II.
| Klotar II. Mlađi | |
|---|---|
 Klotar II. | |
| kralj Neustrije | |
| Vladavina | 584. – 629. |
| Prethodnik | Hilperik I. |
| Nasljednik | Dagobert I (Neustrija) Haribert II. (Akvitanija) |
| kralj Burgundije | |
| Vladavina | 613. – 629. |
| Prethodnik | Sigebert II. |
| Nasljednik | Dagobert I. |
| kralj Austrazije | |
| Prethodnik | Sigebert II. |
| Nasljednik | Dagobert I. |
| Supruga | Haldetruda Bertruda Sihilda |
| Djeca | Meroveh Dagobert I. Berta Haribert II. Oda |
| Dinastija | Merovinzi |
| Otac | Hilperik I. Neustrijski |
| Majka | Fredegunda |
| Rođenje | 584. |
| Smrt | 18. listopada 629. |
| Vjera | kršćanin |
Klotar II. Mlađi (?, 584. – ?, 18. listopada 629.), kralj Neustrije (584. – 629) te čitave Franačke (613. – 629.) iz dinastije Merovinga. Uspio je, poslije pola stoljeća rascjepkanosti, obnoviti jedinstvo franačke države nakon što je okrutnim rješavanjem rođaka zadobio vlast u Burgundiji i Austraziji.
Naslijedio je 584. godine na prijestolju svoga oca, neustrijskog kralja Hilperika I., nakon što je na njega izvršen atentat, uoči Klotarova rođenja. Za vrijeme njegova maloljetništva, državom je vladala kao regentica njegova majka Fredegunda[1] (584. – 597.), a zaštitu mu je pružio i njegov stric Guntram († 592.), kralj Burgundije.
Godine 592. regentica Fredegunda je, u ime maloljetnog sina Klotara II., odbila napad njegova rođaka Hildeberta II. († 596.), kralja Austrazije i Burgundije, da bi 596. godine oduzela teritorij njegovim sinovima, Teodebertu II. i Teuderiku II.. Međutim, Klotar II. je izgubio te teritorije oko 600. godine u sukobu s rođacima.[2] Međutim, kako su dvojica braće međusobno zaratila, Klotar II. je iskoristio priliku te je 605. godine napao Burgundiju kojom je vladao kralj Teuderik II. Isprva nije polučio nikakav upsjeh, ali su braća opet zaratila 610. i tom prilikom je Klotar II. stao na stranu Teuderika II., nakon čega je Teodebert bio poražen, a Teuderik II. je Klotaru vratio sjevernu Neustriju kao zalog za pomoć protiv brata. Međutim, Teuderik II. se opet okrenuo protiv Klotara II. i organizirao napada na Neustriju, ali je umro 613. godine, nakon čega se njegova vojska raspršila. Austrazijska regentica Brunhilda izabrala je Teodebertova sina, a svog praunuka Sigeberta II. za novog kralja Austrazija, čime je potaknula nezadovoljstvo dijela plemstva koje se htjelo prikloniti Klotaru II. Međutim, majordomi Austrazije i Burgundije su odrekli pravo na prijestolje Sigebertu te je i veći dio vojske pristao uz Klotara II. Nakon što je pripojio sebi Austraziju i Burgundiju (613.), Klotar II. je postao kralj ujedinjenog Franačkog Kraljevstva. Vrlo brzo je uhvatio i zarobio Sigeberta i njegovu prabaku Brunhildu te ih je oboje dao pogubiti, a zatim se okrenuo i prema ostalim članovima dinastije Merovinga koji su obnašali dužnosti u Austraziji i Burgundiji te ih je mnoge dao okrutno smaknuo.[3]
Za kasniju francusku povijest on je zaslužan kao autor prvih prava kojima se reguliraju odnosi među podanicima kraljevstva.
Na kraljevskom prijestolju ga je naslijedio sin Dagobert I.
Klotar II. je prvo oženio Haldetrudu, s kojom je imao dvojicu sinova:
- Meroveh († oko 605.) – zarobljen od strane burgundskog kralja Teuderika II. i smaknut po zapovijedi Brunhilde
- Dagobert I. (oko 603. – 639.) – kralj Austrazije (623. – 634.) te Neustrije i Burgundije (629. – 639.)
S drugom suprugom Bertrudom (o. 582. – 618./19.) imao je dvoje djece:
- sin, umro 617.
- Berta, supruga majordoma Burgundije Warnachairea
S trećom suprugom Sihildom (o. 590. – 627.) imao je, također, dvoje djece:
- Haribert II. († 632.) – kralj Akvitanije (629. – 632.)
- Oda, kćer
