Koksan
| M-1978 Koksan | |
|---|---|
M-1978 Koksan u iračkom Ramadiju kojeg uklanjaju američke vojne snage. | |
| Namjena | Samohodno topništvo |
| Zemlja porijekla |  Sjeverna Koreja
|
| Povijest proizvodnje | |
| Proizvođač | Druga strojarska industrija |
| Borbena povijest | |
| Uveden u uporabu | 1978. |
| Status | U uporabi |
| Oklop i naoružanje | |
| Osnovno naoružanje | 170 mm top |
| Pokretljivost | |
| Pogon | 12150L 12 V dizelski motor (vjerojatno motor s Type 59 tenka) |
| Ovjes | torzijske poluge |
| Brzina | ~ 40 km/h |
| Doseg | ~ 300 km |
M-1978 Koksan je 170 mm samohodno topništvo sjevernokorejske proizvodnje. O samom oružju postoji malo informacija zbog tajnovitosti rukovodstva DNR Koreje. Njegovi tehnički podaci se pretpostavljaju a sam Koksan je prvi puta predstavljen javnosti 1985. godine tijekom vojne parade.
Razvoj[uredi | uredi kôd]
Unatoč oskudnim informacijama o Koksanu, Jane's (izdavačka kuća specijalizirana za oružje) izvještava da je sjevernokorejska samohodna haubica temeljena na šasiji kineskog tenka Type 59. Porijeklo 170 mm topa je nepoznato ali se pretpostavlja da ga je koristila sovjetska obalna straža ili mornarica. Nedostatak Koksana je što ne prenosi dodatno streljivo nego ga je potrebno posebno transportirati. Zbog toga može ispaliti svega jednu do dvije granate u pet minuta.
Kasnije je razvijena nadograđena inačica M-1989 te je proizvedeno 36 samohodnih haubica. Za razliku od prethodnika, M-1989 može prenositi do 12 granata. Same haubice su podijeljene u baterije i raspoređene duž demilitarizirane zone s Južnom Korejom. Tamo su prekrivene pijeskom i zemljom kako ne bi bile vidljive.
Jedina poznata borbena uporaba Koksana je tijekom Iransko-iračkog rata gdje su ga iranske snage uspješno koristile protiv iračkih baterija.
Korisnici[uredi | uredi kôd]
Sjeverna Koreja
Iran: zemlji su samohodne haubice dostavljene 1987. godine.
