Kompromis

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Kompromis (latinski compromissium, uzajamno obećanje) je način rješenja sukoba koji se temelji na međusobnom dobrovoljnom dogovoru.

Osnova kompromisa je spremnost na odricanje obiju strana u pogledu na neku od suprotnih želja ili interesa. Osim toga (obje strane) moraju biti u duhu ravnoteže i tolerancije.

Ekstremizam se često smatra antonimom kompromisa.

Primjeri[uredi VE | uredi]

Kompromis se dogovara kada:

  • niti jedna strana nema dovoljno snage da svoje ciljeve dosljedno i potpuno može ishoditi ili provesti
  • kada potpuno zadovoljavanje interesa jedne strane ne bi donosilo trajno rješenje
  • kada postoji strah da to rješenje u u budućnosti ne bi pridonosilo stabilnosti
  • ili kada bi rečeno rješenje moglo biti održavano od strane pobjednika samo uz velike troškove.

Pravo[uredi VE | uredi]

Tijekom sudskog postupka mogu se zaključiti kompromisi stranaka u sporu. U ovom slučaju kompromis rješava neizvjesnost oko ishoda sukoba gdje potencijalni troškovi poraza mogu biti procijenjeni veći od nedostataka koji proizlaze iz kompromisa.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Kolektivni pregovari sindikata i poslodavaca redovito završavaju kompromisom. Plaće se povećavaju obično manje od želje zaposlenih, ali više od prve ponude poslodavca/poslodavaca.

Pristupi[uredi VE | uredi]

Ne moraju uvijek obje strane postavljati zahtjeve za kompromis. Poseban oblik kompromisa je win-win rješenje, u kojem obje stranke sukoba dobivaju što žele.

Različite jezikoslovne konotacije[uredi VE | uredi]

Ovisno o kulturi i jezičnoj pozadini, značaj riječi "kompromis" i očekivanje u kompromis mogu biti različite. U Engleskoj, Irskoj i zemljama Commonwealtha, riječ "kompromis" je konotirana kao dobra stvar: sporazum ili kompromis, se smatra kao nešto pozitivno od čega obje strane imaju koristi. U SADu s druge strane, je ovaj pojam rješenje u kojemu obje strane gube ili izlaze kao gubitnici.