Koncertantna simfonija u Es-duru za kvartet puhača i orkestar (Mozart)
| Koncertantna simfonija u Es-duru za kvartet puhača i orkestar | |
|---|---|
| Skladatelj | Wolfgang Amadeus Mozart |
| Nastanak | 1778., Pariz |
| Kataloška oznaka | KV 297b (KV6 Anh C14.01) |
| Forma | Koncertantna simfonija |
| Tonalitet | Es-dur |
| Broj stavaka | 3 |
| Trajanje | oko 30 minuta |
Koncertantna simfonija u Es-duru za kvartet puhača i orkestar, KV 297b (KV6 Anh. C14.01), ili Koncertantna simfonija u Es-duru za obou, klarinet, rog, fagot i orkestar je skladba klasične glazbe koja pripisana Mozartu. Autograf je izgubljen, a vjeruje se da je djelo nastalo u Parizu 1778. godine.
Koncertantna simfonija (sinfonia concertante) je glazbena forma iz razdoblja 17. do 19. stoljeća, nastala iz barokne forme concerto grosso i označava skladbu za nekoliko solističkih glazbala i orkestar.
U Köchelovom katalogu KV1 djelo se nalazi pod brojem 9 u dodatku Anhang I. (Izgubljena djela, str. 499). U inačici KV3 djelo je dobilo oznaku KV 297b i ta se oznaka danas najčešće koristi. U najnovijem katalogu KV6 djelo se nalazi u dodatku Anhang C14.01 ( Sumnjiva i pripisana djela, str. 866).
Izvorno djelo koje je Mocart napisao u travnju 1778. godine za vrijeme boravka u Parizu izgubljeno je. Današnja inačica simfonije nađena je u zaostavštini Mocartovog biografa Otta Jahna tek 1870. godine, ali se muzikolozi ne slažu oko vjerodostojnosti dela. U njemu kvartet puhača čine oboa, klarinet, rog i fagot, dok prema Mocartovim pismima solisti su trebali biti flauta, oboa, rog i fagot (klarinet se u Mocartovim djelima prvi put javlja krajem 1785. godine). Svejedno, pisao ga Mocart ili ne, stručnjaci se slažu da je djelo izvrsno, omogućavajući solistima da pokažu svoju virtuoznost.
| Koncertantna simfonija u Es-duru za kvartet puhača i orkestar | |
|---|---|
| 1. | Allegro (14'8") |
| 2 | Adagio (9'47") |
| 3 | Andantino con variazioni (9'32") |
| James Caldwell (oboa), William McColl (klarinet), Robert Bonnevie (rog), Arthur Grossman (fagot), Casals Festival Orchestra, dirigent Alexander Schneider, s koncerta Casals Festival 1964. godine. | |
Orkestracija: oboa, klarinet, rog i fagot (solisti) i orkestar s 2 oboe, 2 roga, gudači
Tonalitet: Es-dur
Djelo se sastoji od triju stavaka uobičajenih u klasicističkom koncertu.
- Allegro
- Adagio
- Andante con variazioni
Prvi stavak napisan je u sonatnom obliku. Orkestar uvodi ljupku prvu temu, a kvartet zatim uvodi još dvije teme: u prvoj od njih nastupaju zajedno, a u drugoj se solisti razilaze i počinju međusobnu glazbenu konverzaciju. Slijede uobičajeni razvoj i repriza, s napisanom kadencom prije kode (neki skladatelji, pa i Mozart, nisu zapisivali kadence, ostavljajući solistima više slobode u izvođenju).
U drugom stavku solisti nastavljaju razmjenjivati glazbene fraze, koje orkestar spaja kratkim dionicama, dajući stavkuu osjećaj smirenosti.
Struktura trećeg stavka je "tema i varijacije": ukupno je deset varijacija koje povezuju identični ritorneli orkestra. Iza posljednje varijacije na kratko se tempo mijenja u adagio, prije svečane kode u tempu allegro. Stavak solistima pruža priliku da pokažu svu svoju snagu.
Uobičajeno trajanje simfonije je oko 30 minuta.
- Manje poznate pojmove možete naći u Glosaru klasične glazbe
- Koncertantna simfonija u partituri na mrežnom izdanju Neue Mozart-Ausgabe (s mogućnošću slušanja po stavcima, str. 3-39, 39-51, 52-80), dme.mozarteum.at (njem.) (pristupljeno: 30. svibnja 2020.)
- Koncertantna simfonija u neslužbenom vodiču koncerta Niškog simfonijskog orkestra 26. rujna 2019. sa stranice "Rat protiv slova A" (sr.) (objavljeno: 18. rujna 2019., pristupljeno: 30. svibnja 2020.)
- Sinfonia concertante for oboe, clarinet, horn, bassoon & orchestra in E flat major na stranici AllMusic, www.allmusic.com (en.) (pristupljeno: 30. svibnja 2020.)
- Aaron Grad: Where the four winds blow, program koncerta New World Symphony, www.nws.edu (en.) (pristupljeno: 30. svibnja 2020.)