Prijeđi na sadržaj

Konjici

Izvor: Wikipedija
Konjici
Phaneroptera falcata
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Arthropoda
Razred:Insecta
Red:Orthoptera
Natporodica:Tettigonioidea
Porodica: Tettigoniidae
Krauss, 1902.
Baze podataka
Zeleni konjic (Tettigonia (Locusta) viridisima)

Konjici (Tettigoniidae; zrikavci, kobilice, lisni skakavci) porodica su srednje velikih kukaca iz reda ravnokrilaca koji imaju timpanalne organe (organe sluha) zatvorene u pukotini na gnjatovima prednjih nogu.

Sredozemni konjic (Saga pedo) polaže jaja.
Ličinka točkastog konjica (Leptophyes punctatissima)

Izgled

[uredi | uredi kôd]

Tijelo im je duguljasto, najčešće zelene ili smeđe zaštitne boje, glava velika, oči složene, čeljusti za grizenje i žvakanje, ticala duga, često dulja od njihova tijela. Ženka ima dugu leglicu koja joj omogućava polaganje jaja duboko u tlo. Stridulacijski organi im se nalaze pri dnu prednjih krila pa kad zriču uzdignu prednja krila i brzo ih pomiču. Neke vrste imaju razvijena oba para krila, dok su kod roda Barbitistes zakržljala

Ličinke

[uredi | uredi kôd]

Ličinke se razvijaju nepotpunom preobrazbom a u zadnjem presvlačenju dobivaju krila.

Prehrana

[uredi | uredi kôd]

Lisni skakavci ili konjici prvenstveno su biljožderi, ali ima i entomofagnih mesoždera.

Sistematika

[uredi | uredi kôd]

Potporodice

[uredi | uredi kôd]

Vrste

[uredi | uredi kôd]

Poznato je oko 6400 vrsta. Najpoznatije vrste u Hrvatskoj: sredozemni konjic (Saga pedo), jedna od rijetkih grabežljivih vrsta konjica, točkasti konjic (Leptophyes punctatissima), zeleni konjic Tettigonia (Locusta) viridisima, Phaneroptera falcata, Isophysia speciosa, Poecilimon gracilis i dr.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ivo Matoničkin, Ivan Habdija, Biserka Primc-Habdija, Beskralješnjaci, biologija viših avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1999. ISBN 953-0-30824-8