Konstancije II.
| Konstancije II. Flavius Iulius Constantius | |
|---|---|
| |
| Konstancije II. | |
| rimski car | |
| Vladavina | 337. – 361. |
| Prethodnik | Konstantin I. Veliki |
| Nasljednik | Julijan Apostat |
| Supruge | nepoznata Eusebija Faustina |
| Djeca | Flavija Maksima Konstancija |
| Dinastija | Konstantinova dinastija |
| Rođenje | 7. kolovoza 317. |
| Smrt | 3. studenog 361., Kilikija |
| Vjera | kršćanstvo |
Konstancije II. (lat. Flavius Julius Constantius) (Sirmium, danas Srijemska Mitrovica, 7. kolovoza 317. – Mopsucrenae, Kilikija, 3. studenog 361.), rimski car na Istoku od 337. godine, a samovladar cijelog Rimskog Carstva od 353. godine do svoje smrti. Bio je sin cara Konstantina I. Velikog (306. – 337.) iz Konstantinove dinastije.
Rodio se u Panoniji kao treći sin Konstantina Velikog. Od 324. godine imenovan je cezarom, a od 337. godine postao je suvladar sa svojom braćom Konstantinom II. i Konstansom te je upravljao istočnim provincijama Carstva. Nakon njihove smrti i poraza uzurpatora Magancija, postao je 353. godine samovladar čitavog Carstva.[1]
Bezuspješno je ratovao protiv Perzijanaca. Godine 360., u tijeku rimsko-perzijskog rata, izbio je ustanak Konstancijevog rođaka i cezara Julijana Apostate pa je Konstancije bio prisiljen sklopiti mir s perzijskim kraljem Šapurom i krenuti na Zapad kako bi se obračunao s protivnikom, ali putem je umro.[2]
- Konstancije II. - Hrvatska enciklopedija
- Konstancije II. - Proleksis enciklopedija
- Molitva pomogla Konstanciju II. kod Murse Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. veljače 2014. (Wayback Machine)
| Prethodnik: | Rimski carevi | Nasljednik: |
| Konstantin I. Veliki (306. - 337.) | Julijan Apostat (361. - 363.) |
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Konstancije II. |
