Konstantin III., bizantski car

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodaj infookvir "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)
Konstantin III. na zlatnim novčićima

Konstantin III. (grč. Κωνσταντῖνος Γ΄) ili Heraklije Konstantin (lat. Heraclius Novus Constantinus Augustus) (6. svibnja 612. - travanj ili svibanj 641.), bizantski car (641.).

Životopis[uredi | uredi kôd]

Konstantin III. je bio najstariji sin cara Heraklija i njegove prve supruge Fabije Eudokije, a vladao je svega četiri mjeseca tijekom 641. godine. Kršten je i okrunjen 22. siječnja 613. godine, a ubrzo potom, dok je još bio u kolijevci, zaručen je za svoju rođakinju Gregoriju, kći njegova prvog rođaka Nikete. Taj je brak dakle bio incest, no političke prilike i prednosti koje je brak donio su odnijele prevagu. Ubrzo je to postalo nevažno, jer je u prvi plan došao car, koji je drugi brak sklopio sa svojom nećakinjom.

Konstantin i Gregorija su sklopili brak 629. ili početkom 630. godine. Imali su dva sina Konstansa II. i Teodozija.

Prema odredbama careve oporuke, Konstantin III. je nasljedio oca zajedno s mlađim polubratom Heraklonom. Konstanatin je bio teško bolestan, pa se zabrinuo za nasljedstvo. Utrošio je ogroman novčani iznos od oko dva milijuna dukata da osigura vlast svojoj djeci, a taj je iznos podijeljen vojsci. Nakon kratke vladavine umro je od tuberkuloze, pa je Heraklona vladao sam. Kada su se počele širiti glasine da ga je Martina otrovala, Martina i mladi car su svrgnuti, a krunu je nasljedio Konstans II.[1]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 66.-67.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. – 1453., Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2006. ISBN 953-212-297-4