Kontratenor

Izvor: Wikipedija
Vokalni raspon kontratenora (e–e2) na tipkama glasovira (tipka s točkom označava ton c1)

Kontratenor je u višeglasnim skladbama od 14. do 16. stoljeća bio naziv za dionicu kontrapunktski suprotstavljenu tenoru. Kasnije, u barokno doba, to je postao i naziv za muški pjevački glas,[1] čiji vokalni raspon odgovara altu, mezzosopranu ili (rjeđe) sopranu. Kontratenor je najrjeđi i najviši muški glas.

Neki od najpoznatijih kontratenora su Charles Brett, Jochen Kowalski, Philippe Jaroussky, Bejun Mehta, Lawrence Zazzo, Paulin Bündgen, Sébastien Fournier i Max Emanuel Cenčić i Jakub Józef Orliński.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ LZMK / Proleksis enciklopedija: kontratenor, pristupljeno 23. kolovoza 2015.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kontratenor&oldid=5495923"