Konzilijarna zdravstvena zaštita

Izvor: Wikipedija

Konzilijarna zdravstvena zaštita, vrsta zdravstvene zaštite, uz bolničko liječenje, specijalističku zdravstvenu zaštitu i ambulantno liječenje. U obuhvat joj spadaju konzilijarni pregled, kontrolni konzilijarni pregled, dijagnostičku pretragu, drugo mišljenje prema indikaciji izabranog doktora te konzultacija (uputnica bez osigurane osobe).[1]

Konzilijarni pregled i kontrolni konzilijarni pregled moraju pružiti uslugu konzilijarnog mišljenja po učinjenoj obradi, postavljenoj dijagnozi i uvedenoj terapiji, a uključuje nužnu dijagnostiku u sklopu pregleda (Rtg, EKG, UZV, EEG, VP, VEP, Lab, spirometriju itd. Dodatno može biti prijeoperativne obrade. Liječnik specijalist obvezan je izdati preporuku o daljnjim obradama, preporučiti ambulantno liječenje, liječenje u dnevnoj bolnici, hospitalizaciju, izdati preporuku o uvođenju/izmjeni terapije koristivši generičko nazivlje medikamentozne terapije gdje god je moguće.[1]

Dijagnostičku pretragu mora sadržavati postavljanje dijagnoze, preventivno djelovanje, praćenje kroničnih bolesnika ili prijeoperativna priprema (obrada). Kao dio cjeline priznaje se i uzimanje i slanje materijala na patologiju, citologiju i mikrobiologiju. (UZV+punkcija, EGDS+PHD i sl.). Liječnik specijalist obvezan je izdati preporuku o daljnjim obradama, preporučiti ambulantno liječenje, liječenje u dnevnoj bolnici, hospitalizaciju, izdati preporuku o uvođenju/izmjeni terapije koristivši generičko nazivlje medikamentozne terapije gdje god je moguće.[1]

Drugo mišljenje prema indikaciji izabranog doktora mora pružiti uslugu koja mišljenje o utvrđenoj dijagnozi ili preporučenoj terapiji ili dijagnostici. Liječnik specijalist obvezan je dati mišljenje o postavljenoj dijagnozi, preporučenoj terapiji ili dijagnostici.[1]

Konzultacija (uputnica bez osigurane osobe) mora pružiti uslugu konzultacije u svezi s otpusnim pismom ili poviješću bolesti. Liječnik specijalist obvezan je dati odgovor na konkretan upit doktora primarne zdravstvene zaštite vezano uz povijest bolesti ili otpusno pismo u navedenom roku od 30 dana.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e Narodne novine (pristupljeno 1. svibnja 2020.)