Vidi kôd stranice Kostarika

{{Okvir_zemlje_svijeta |
  ime                         = Republika Kostarika |
  izvorno_ime                 = República de Costa Rica |
  ime_genitiv                 = Kostarike |
  eng_ime                     = CostaRica |
  zastava                     = Flag of Costa Rica (state).svg |
  grb                         = Coat of arms of Costa Rica.svg |
  službeni_jezik              = [[španjolski jezik|španjolski]] |
  glavni_grad                 = [[San José]] |
  predstavnik_države_množina  = Predsjednici |
  predstavnik_države          = Predsjednik |
  predstavnik_države_osoba    = [[Rodrigo Chaves]]<ref>{{Cite web |title=Prvi govor predsjednika Kostarike: Nemojmo pasti u očaj i dopustiti da tama pobijedi |url=https://www.index.hr/vijesti/clanak/prisegnuo-novi-predsjednik-kostarike/2362716.aspx |website= index.hr |date=9. svibnja 2022. |access-date= 20. studenoga 2022.}}</ref> |
  predsjednik_vlade_osoba     =  |
  površina_poredak            = 125 |
  površina                    = 51 100 |
  vode                        = 0,7 |
  stanovništvo_poredak        = 122 |
  stanovništvo                = 4 159 757 |
  godina_popisa               = 2004. |
  gustoća_stanovništva        = 81 |
  neovisnost                  = Od [[Španjolska|Španjolske]] <br /> [[15. rujna]], [[1821.]] |
  valuta                      = [[kostarikanski kolon]] <br /> |
  stoti_dio_valute            = 100 centima |
  vremenska_zona              = -6 |
  himna                       = [[Noble patria, tu hermosa bandera]] |
  internetski_nastavak        = .cr |
  pozivni_broj                = 506 |
  komentar                    =  |
  moto = 
}}

'''Kostarika''' (španj. ''costa rica'' = bogata obala), [[država]] u [[Srednja Amerika|Srednjoj Americi]]. Graniči s [[Nikaragva|Nikaragvom]] na sjeveru i [[Panama|Panamom]] na jugoistoku. Na zapadu izlazi na [[Tihi ocean]], a na istoku na [[Karipsko more]].
[[Datoteka:Stone spheres of Costa Rica. Reventazon River view.jpg|mini|lijevo|<center>[[Kamene kugle kulture Diquís]] koja je cvala na jugozapadu Kostarike od 6. do 16. st.]]
[[Datoteka:Basilica_de_los_Angeles.jpg|mini|lijevo|<center>[[Cartago, Kostarika|Cartago]] je bio glavni grad Kostarike sve do 1823. god.]]
== Povijest ==
Prije dolaska Europljana, prostor današnje Kostarike naseljavali su domorodački [[Indijanci]] s kulturnim utjecajima razvijenih srednjoameričkih i andskih kultura. Kada su u 16. stoljeću stigli španjolski [[konkvistadori]], sjeverozapad zemlje, poluotok [[Nicoya (poluotok)|Nicoya]], je bio naseljen Indijancima kulture [[Nahuatlanski jezici|Nahuatl]]. Ostatak zemlje bio je naseljen grupama jezične porodice [[Čibča (jezična porodica)|Čibča]].

Utjecaj domorodaca na modernu kulturu Kostarike malen je u odnosu na druge zemlje. Većina domorodačkoga stanovništva bila je apsorbirana u španjolsko govorno područje različitim miješanim brakovima unutar kolonijalnog društva. Preostali su samo neki mali ostaci, od kojih su najznačajnija plemena [[Bribri]] i [[Boruca]], koja još uvijek naseljavaju gorje [[Talamanca (gorje)|Talamanca]] na jugu Kostarike blizu granice s [[Panama|Panamom]].

U [[16. stoljeće|16. stoljeću]] domorodačko stanovništvo su pokorili [[Španjolska|Španjolci]], a područje je postalo najjužnijom pokrajinom [[Nova Španjolska|Nove Španjolske]]. Udaljenost Kostarike od glavnog grada u [[Gvatemala|Gvatemali]], španjolska zabrana trgovanja s Panamom na jugu (tada dio Potkraljevstva [[Nova Granada]]) i nedostatak resursa, kao što su zlato i srebro, učinili su je siromašnom, izoliranom i rijetko naseljenom regijom unutar Španjolskog carstva. Španjolski guverner 1719. opisao je regiju kao "najsiromašniju i najjadniju španjolsku koloniju u cijeloj [[Amerika|Americi]]".

Drugi važan faktor siromaštva Kostarike bio je nedostatak autohtonog stanovništva za [[Encomienda|encomiendu]] (prisilni rad), pa su kostarikanski doseljenici morali sami obrađivati zemljište, što je spriječilo formiranje velikih [[hacienda]]. Zbog svih tih razloga, Kostarika nije bila poštovana od španjolske krune, te je bila prisiljena da se razvija sama. Okolnosti u tom razdoblju dovele su do mnogih posebnosti zbog kojih je Kostarika postala poznata, dok se društvo istovremeno razvijalo više egalitarno od susjednih. Kostarika je postala "ruralna demokracija" bez potlačenih [[Mestici|mestika]] ili autohtonih klasa. To nije trajalo dugo, jer su španjolski doseljenici počeli istraživati brda, gdje su pronašli plodno vulkansko tlo i blažu klimu.

Kao i ostatak srednje Amerike, Kostarika se nikada nije borila za nezavisnost od Španjolske. Dana 15. rujna 1821. nakon konačnog španjolskog poraza u [[Meksički rat za nezavisnost|Meksičkom ratu za nezavisnost]], vlasti u Gvatemali su proglasile nezavisnost cijele srednje Amerike. Taj datum se danas još uvijek slavi kao Dan nezavisnosti Kostarike, iako su prema španjolskome ustavu iz 1812., koji je ponovno prihvaćen 1820., [[Nikaragva]] i Kostarika postale autonomna provincija sa sjedištem u [[León (Nikaragva)|Leónu]].

Kao i sve druge srednjeameričke države, Kostarika je bila dio kratkoročnoga [[Meksiko|Meksičkog carstva]], a nakon njegove propasti 1823., Kostarika se priključuje [[Ujedinjene pokrajine Srednje Amerike|Ujedinjenim pokrajinama Srednje Amerike]] u razdoblju od [[1823.]] do [[1839.]] 1824. glavni grad Kostarike je postao [[San José, Kostarika|San José]], što je dovelo do nasilja u starom glavnom gradu [[Cartago, Kostarika|Cartagu]]. 1838., kada je zajednica u praksi prestala postojati, Kostarika je proglasila suverenost. Od [[1840-ih|1840-tih]] je potpuno neovisna država.

U ranome 19. stoljeću, u Kostariki je posađena prva [[kava]], a 1843. je prvi puta prevezena u Europu. Ubrzo je postala glavni izvozni proizvod Kostarike. Većina plantaža kave nalazila se u središnjem Plateau, odakle je kava prenašana u [[Pacifik|pacifičku]] luku [[Puntarenas]]. 1890. je završena željeznica prema [[Atlantski ocean|atlantskoj]] luci [[Limón]].

Povijesno, Kostarika je bila mirnija i politički stabilnija od većine latinoameričkih država. Međutim, od kraja 19. stoljeća Kostarika je doživjela dva značajna razdoblja nasilja. Od 1917. do 1919. Kostarikom je vladao [[Federico Tinoco Granados]] kao vojni diktator. Nakon njegova svrgnuća, vojska se jako smanjila u veličini, bogatstvu i političkome utjecaju. 1948. [[José Figueres Ferrer]] je vodio oružani ustanak u svijetlu spornih predsjedničkih izbora između [[Rafael Ángel Calderón Guardia|Rafaela Ángela Calderóna Guardie]] i [[Otilio Ulate Blanco|Otilia Ulata Blanca]]. Kao rezultat izbio je 44-dnevni [[Kostarikanski građanski rat]] u kojem je poginulo oko 2000 ljudi. Pobjednički pobunjenici su formirali vladu hunte koja je ukinula vojsku i nadgledala demokratski izabranu skupštinu pri izradi novog sustava. Nakon provođenja ovih reformi, hunta je 8. studenoga 1949. prenijela vlast na novu demokratsku vladu. Nakon toga, Figueres je postao nacionalni heroj, te je osvojio prve demokratske izbore u skladu s ustavom 1953. Od tada, Kostarika je održala 13 predsjedničkih izbora, posljednje u 2010. Svi su bili prijavljeni od međunarodne zajednice kao mirni i transparentni. Posebno je značajan predsjednik [[Óscar Arias]] koji je predsjedao u dva mandata (1986. – 1990. i 2006. – 2010. Godine [[1987.]] je dobio [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]] zbog posredovanja u mirovnim pregovorima u susjednim državama.

==Zemljopis==

Kostarika se nalazi na srednjeameričkoj [[Prevlaka (zemljopis)|prevlaci]]. Izlazi na [[Karipsko more]] (istok) i Tihi ocean (zapad), s ukupno 1290 km obale, 212 km na karipskoj obali i 1016 km na pacifičkoj obali. Kostarika također graniči s [[Nikaragva|Nikaragvom]] na sjeveru (309 km granice) i Panamom na jugu (639 km granice). Površina Kostarike iznosi 51 100 km² i 589 km² teritorijalnih voda.

Najviša točka u zemlji je [[Cerro Chirripó]] (3819 m). To je peti najveći vrh u Srednjoj Americi. Najviši vulkan je [[Irazú]] (3431 m). Najveće jezero je [[Arenal (jezero)|Arenal]].

Kostarika također obuhvaća nekoliko otoka. [[Kokosov otok]] se ističe zbog svoje udaljenosti od obale (480 km), od grada [[Puntarenas]]. Najveći otok u državi je otok [[Isla Calero|Calero]]. Preko 25 % teritorija Kostarike je zaštitio [[SINAC]] (kostarikanska uprava nacionalnih parkova). Kostarika također ima najveću gustoću vrsta na svijetu.

Klima je tropska s kišnim razdobljem zimi i sušnim ljeti (savanski tip klime). U višim prostorima je klima hladnija, te prelazi u umjereni tip klime.

Još [[1950-ih]] tropske kišne šume prekrivale su oko 75 % ozemlja Kostarike. Samo 18 km od glavnoga grada San Josea smješten je [[nacionalni park]] Braulio Carrilo, područje masivnih, često jako erodiranih vulkana koji su ugasli prije puno stoljeća i neprohodne gotovo netaknute džungle. Na 470 km<sup>2</sup> često strme planinske padine obrasle su smaragdno zelenom šumom koja se sastoji od stablašica paprati, brojnih vrsta palmi, lijana i biljaka koje su se ispreplele s granama drveća ispod krošnji stabala. Bujaju i orhideje i heliconije, a unutar parka može se naći svih 400-500 vrsta [[ptica]] koje su autohtone u Kostarici. Džunglu nastanjuju i mnogobrojni majmuni, zmije, mravi rezači listova itd.<ref>Najljepša mjesta na svijetu, LEO COMMERCE, Rijeka-Zagreb 2009., str. 306.</ref>

== Gospodarstvo ==
Najvažnije gospodarske grane Kostarike su [[turizam]], [[poljoprivreda]] i izvoz [[elektronika|elektroničke]] opreme (strana poduzeća koja imaju tvornice u Kostariki).

== Upravno-politička podjela ==
[[Datoteka:Provincias de costa Rica.png|minijatura|desno|Provincije: 1 Alajuela, 2 Cartago 3 Guanacaste, 4 Heredia, 5 Limón, 6 Puntarenas, 7 San José]]
'''Provincije (Provincias; 7), kantoni (82) i distrikti (409)'''<ref>[http://www.costaricadatabase.com/crdb/default.asp Welcome to costa rica]</ref>
# [[San José (provincija u Kostarici)|San José]] 20 kantona (cantones; prije 21) i 111 distrikata (distritos). 
# [[Alajuela (provincija u Kostarici)|Alajuela]] 15 kantona i 107 distrikta.
# [[Cartago (provincija u Kostarici)|Cartago]] 8 kantona i 47 distrikta.
# [[Heredia (provincija u Kostarici)|Heredia]] 10 kantona (cantones) i 43 distrikta .
# [[Guanacaste (provincija u Kostarici)|Guanacaste]] 11 kantona i 47 distrikta. 
# [[Puntarenas (provincija u Kostarici)|Puntarenas]] 6 kantona i 27 distrikta.
# [[Limón (provincija u Kostarici)|Limón]] 6 kantona i 27 distrikta.

== Stanovništvo ==
Narodnosni sastav ([[1993.]]): [[bijelci]] 87 %, [[mestici]] 7 %, [[crnci]] i [[mulati]] 3 %, [[Azijati]] 2 %, Indijanci 1 %. 38 550 kostarikanskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim, najrasprostranjeniji je [[buglere jezik|buglere]] (18 000).

Vjerski sastav ([[1995.]]): rimokatolici 86 %, protestanti 9 %.

== Religija ==
Kršćanstvo je dominantna religija, a [[Katolici|katoličanstvo]] je službena državna religija u skladu s Ustavom iz [[1949.]], koji istodobno jamči slobodu vjeroispovijesti.

Prema najnovijem istraživanju nacionalne religije, koje su [[2007.]] godine provela Sveučilišta Kostarike, 70,5 % stanovništva su rimokatolici, 44,9 % stanovništva prakticira katoličanstvo, 13,8 % su evanđeoski [[protestanti]], 11,3 % nema religiju, a 4,3 % pripada nekoj drugoj religiji.

Zbog male, ali kontinuirane imigracije iz [[Azija|Azije]] i [[Bliski istok|Bliskog istoka]], porastao je i broj ostalih religija, od čega je najviše [[budizam|budista]] (zbog rastuće kineske zajednica [[Han]] oko 40.000), a u manjem broju [[Hinduizam|hinduista]], [[židov]]a, [[Bahá'í]] te [[musliman]]a.

== Etnografija ==
[[Datoteka:Maleku-hut.JPG|minijatura|desno|Koliba Guatuso Indijanaca]]
Indijansko prastanovništvo uvelike je uništeno u sukobu s konkvistadorima ili kasnije hispanizirano. Danas u 22 rezervata živi 8 raznih plemenskih zajednica. Područje Kostarike nastanjivala su ili još žive plemena koja pripadaju porodicama [[Manguean]]: [[Nicoya]], [[Orisi]], [[Orotiña]], danas se nazivaju imenom Chorotega*, imenom izumrlog naroda Chorotega; [[Chibchan]]: [[Burica]]; [[Barbacoan]]: [[Guatuso]] ili Maleku*; [[Talamancan]]: [[Boruca]]*, [[Bribri]]*, [[Burucaca]], [[Cabécar]]*, [[Chiripo]], [[Coto]] ili Cocto, [[Estrella]], [[Guetar]] ili Huetar*, [[Pocosi]], [[Quepo]], [[Suerre]], [[Tariaca]], [[Térraba]], [[Teshbi]] ili Techbi, [[Tucurrique]], [[Turucaca]] i [[Voto]], te panamski [[Guaymi]]*.  
Kolonizacija koja konačno počinje u kasnom 16. stoljeću, te uvođenje ropstva, otjeralo je mnoga plemena u planinska područja, gdje njihovi potomci žive i danas. 
Danas su kostarikanski Indijanci najzastupljeniji od plemena Bribri, Cabécar i Boruca, kojih ima dosta u planinskim područjima juga zemlje. Na sjeveru žive neka Chorotegan ili Manguean plemena, rasipana u povijesti od zaljeva [[Fonseca]] do poluotoka [[Nicoya (poluotok)|Nicoya]]. Ovi su imali naprednu kulturu i bijahu pod utjecajem tamošnjih naprednih civilizacija. Pleme [[Chorotega]] koje je živjelo u [[Honduras]]u je nestalo, ali se danas pod njihovim imenom izjašnjavaju potomci Orotiña i Nicoya Indijanaca kojih etnički ima 795 ([[2000.]]). Panamsko pleme [[Térraba]] u Kostariki broji negdje do 300 duša. Pleme Maleku ili Guatuso ima pereko 1000 duša (2000); Cabécar 9308 (2000) u području Turrialba; Bribri 12 172 (2000) duž rijeka [[Lari]], [[Telire]] i [[Uren]] ; Boruca 1000 (1991), između [[Playa Bonita]] i [[Golfito|Golfita]].

== Indijanski rezervati ==
[[Datoteka:Costa-Rica-colibri-humming-bird.jpg|right|thumb|250px|Costa Rica Colibrì]]
Kostarika ima 22 indijanska rezervata, to su<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.horizontes.com/en/indigenous-people.html |title=Costa Rica's Indigenous Reserves |access-date=11. prosinca 2008. |archive-date=9. svibnja 2008. |archive-url=https://web.archive.org/web/20080509193837/http://www.horizontes.com/en/indigenous-people.html |url-status=dead }}</ref>: 
*1- Reserva Indígena Guatuso (Maleku)
*2- Reserva Indígena Matambú
*3- Reserva Indígena Quitirrisí
*4- Reserva Indígena Zapatón
*5- Nairi - Awari (Barbilla)
*6- Reserva Indígena Chirripó
*7- Reserva Indígena Bajo Chirripó
*8- Guaymí -Península de Osa
*9- Guaymí - Conte Burica
*10- Guaymí - Coto Brus
*11 - Guaymí - Abrojos Montezuma
*12- Reserva Indígena Curré
*13- Reserva Indígena Boruca
*14 - Reserva Indígena Térraba
*15 - Reserva Indígena Ujarrás
*16- Reserva Indígena Salitre
*17- Reserva Indígena Cabagra
*18- Reserva Indígena Tayní
*19 - Reserva Indígena Telire
*20- Cabecar-Talamanca
*21- Bribrí- Talamanca
*22- Reserva Indígena Kekoldi (Cocles)
== Unutarnje poveznice ==
* [[Hrvati u Kostarici|Hrvati u Kostariki]]
== Vanjske poveznice ==
{{wječnik}}
== Izvori ==
{{izvori}}

{{Sjeverna Amerika}}
{{Latinska unija}}
{{Organizacija američkih država}}
{{Mrva-država}}

[[Kategorija:Kostarika| ]]