Kršćanstvo u Maroku
Kršćani u Maroku čine oko 1,1 % (~380.000) populacije (34,859.364 - 2009. procjena). Većina njih su rimokatolici i protestanti.[1][2]
Islam je prema ustavu Maroka službena religija. Inozemnim kršćanima je dozvoljeno prakticirati njihovu vjeroispovijest, iako su pod prismotrom vlasti.
Propovjedanje kršćanstva muslimanima je zakonski kažnjivo. Također nije dozvoljeno dijeliti kršćansku literaturu. Iako prelazak s islama na drugu religiju nije zakonski kažnjivo, kršćani s muslimanskom pozadinom su ipak pod pritiskom društva i pod socijalnom izolacijom. Iz straha prema represijama često svoju kršćansku vjeru prakticiraju u tajnosti.[3]
Od ožujka 2010., je marokanska vlada optužila i protjerala nekoliko inozemnih kršćana pod optužbom da su pokušavali misionirati Marokance. Protjerane osobe bili su članovi kršćanskih humanitarnih organizacija. Veliki broj njihovih članova radio je na projektu sa siročadi nedaleko Fesa tako da su morali napustiti djecu o kojoj su se brinuli.[4]
Kršćanstvo se pojavljuje na području Maroka tijekom rimskog doba, a bilo je zastupljena kod kršćanskih Berbera u rimskoj Tingitanskoj Mauretanija, iako je nestalo nakon islamskih osvajanja.[5]
Prema tradiciji, mučeništvo sv. Marcela iz Tangera se dogodilo 28. srpnja 298. godine u Tingisu. Za vrijeme tetrarhije Dioklecijana, Tingitanska Mauretanija postala ke dio biskupije Hispaniae.
Podrobniji članak o temi: Rimokatolička Crkva u MarokuKatolička Crkva u Maroku je dio svjetske Katoličke Crkve, pod duhovnim vodstvom pape i rimske kurije. U Maroku živi oko 24 000 katolika. Većinom su to Europljani, uglavnom Francuzi i Španjolci koji su doselili u Maroko tijekom kolonizacije, a ostali su poslije neovisnosti. Rimokatolička Crkva u Maroku je podijeljena na dvije dijeceze: rabatsku i tangersku dijecezu,koje su sastavljene od 39 župa s oko 24 000 vjernika.[6] Ruska pravoslavna Crkva je također zastupljena s jednom zajednicom[6] a i jedan broj protestantskih kršćana je zastupljen u Maroku.
Protestanti u Maroku čine manji dio stanovništva države. Najveći dio protestanata pripada Evangelističkoj crkvi Maroka (Eglise Evangélique au Maroc), koja pripada Reformiranoj crkvi Francuske.[7]
Dok većina područja Afrike (uključujući istočne Sjeverne Afrike) imaju samostalne Anglikanske biskupije i provincije, zapadni dio sjeverne Afrike, uključujući i Anglikanske crkve Maroka, je dio europske biskupije, koja je i sama dio Canterburyjske provincije.
Anglikanska crkva Sv. Andrije u Tangieru je postala turistička atrakcija, zbog nekih poznatih osoba koje su pokopane u groblju.[8]
U Maroku su djelatne tri autokefalne pravoslavne crkve:
- Grčka pravoslavna crkva u Casablanci
- Ruska pravoslavna crkva u Rabatu i Casablanca[9]
- Kirche in Not: Informacije o crkvi u Maroku Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. travnja 2013. (Wayback Machine)
- Open Doors: Maroko Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. veljače 2012. (Wayback Machine)
- ↑ Länderinformation zu Marokko Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2018. (Wayback Machine) in CIA World Factbook, pristupljeno 22. travnja 2010.
- ↑ Kirche in Not gibt im Länderbericht Marokko Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. travnja 2013. (Wayback Machine) sogar einen Anteil von nur 0,1 % an.
- ↑ Marokko Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. veljače 2012. (Wayback Machine) sa stranice Open Doors, pristupljeno 27. veljače 2013.
- ↑ Zeitschrift Open Doors 5/2010: „Zahlreiche Christen des Landes verwiesen – 33 Kinder von Pflegeeltern getrennt“
- ↑ Cook, Paul David. Siječanj 2004. In these last days. Xlibris Corporation. str. 470. ISBN 1-4134-4102-5
- ↑ a b Information auf adherents.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. listopada 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 24. travnja 2010
- ↑ http://www.oikoumene.org/en/member-churches/africa/morocco Svjetsk isavez crkva - Maroko
- ↑ See Tangier tourist website Više informacija.
- ↑ Orthodox Pravoslavna crkva u Maroku