Kvocijent inteligencije

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Primjer mogućeg zadatka iz testa inteligencije kojim se određuje kvocijent inteligencije osobe.

Kvocijent inteligencije (eng. intelligence quotient, skraćeno IQ) ukupan je rezultat izveden iz jednog od nekoliko standardiziranih testova kojim se iskazuje ljudska inteligencija. Kraticu IQ skovao je njemački psiholog William Stern od termina Intelligenzquotient kojeg je koristio za metodu bodovanja testova inteligencije koju je zastupao u svojoj knjizi iz 1912. godine. Povijesno gledano, IQ je rezultat dobiven dijeljenjem mentalne dobi osobe s njenom kronološkom dobi (izražene u mjesecima ili godinama) te množenjem količnika sa 100.[1][2] Tijekom razvoja modernih testova inteligencije medijan rezultata reprezentativnog uzorka je definiran kao IQ od 100 bodova. Svaka standardna devijacija više ili manje vrijedi 15 bodova više ili manje. Prema ovoj definiciji IQ-a, dvije trećine osoba imaju IQ od 85 do 115 bodova, dok ispod 75 bodova ili iznad 125 bodova ima po 5% osoba.[3]

Istraživanja su pokazala da postoji određena povezanost između kvocijenta inteligencije i sklonosti obolijevanju, vjerojatnosti ranijeg umiranja, socijalnog statusa roditelja, te do određene granice kvocijenta inteligencije bioloških roditelja.[4][5][6] Iako je nasljednost kvocijenta inteligencije istraživana gotovo jedno stoljeće, još uvijek ne postoji siguran zaključak o toj temi.[7][8][9]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Glossary of Important Assessment and Measurement Terms (engleski), preuzeto 30. prosinca 2016.
  2. Cherry, Kendra (27. kolovoza 2016.). Brief History of IQ (Intelligence Quotient) (engleski), preuzeto 30. prosinca 2016.
  3. Neisser, Ulric (rujan 1997.). Rising Scores on Intelligence Tests (engleski), preuzeto 30. prosinca 2016.
  4. Markus Jokela, G. David Batty, Ian J. Deary, Catharine R. Gale, Mika Kivimäki (rujan 2009.). Low Childhood IQ and Early Adult Mortality: The Role of Explanatory Factors in the 1958 British Birth Cohort (engleski), preuzeto 30. prosinca 2016.
  5. Ian J Deary, G David Batty (svibanj 2007.). Cognitive epidemiology (engleski), preuzeto 30. prosinca 2016.
  6. Neisser, Ulric. Intelligence: Knowns and Unknows (PDF) (engleski), preuzeto 30. prosinca 2016.
  7. Wendy Johnson, Eric Turkheimer, Irving I. Gottesman, Thomas J. Bouchard. Beyond Heritability - Twin Studies in Behavioral Research (PDF) (engleski), preuzeto 30. prosinca 2016.
  8. Turkheimer, Eric. A Better Way to Use Twins for Developmental Research (PDF) (engleski), preuzeto 30. prosinca 2016.
  9. B. Devlin, Michael Daniels, Kathryn Roeder (31. srpnja 1997.). The heritability of IQ (engleski), preuzeto 30. prosinca 2016.


Psy2.png Nedovršeni članak Kvocijent inteligencije koji govori o psihologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.