Prijeđi na sadržaj

Larus vegae

Izvor: Wikipedija
Larus vegae
Larus vegae
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Charadriiformes
Porodica:Laridae
Rod:Larus
Vrsta:L. vegae
Dvojno ime
Larus vegae
Palmén, 1887
Sinonimi[1]
Larus argentatus vegae
Larus heuglini vegae
Baze podataka

Larus vegae je veliki galeb koji se razmnožava u sjeveroistoku Azije. Njegova je klasifikacija još uvijek kontroverzna i neizvjesna. Neki ga znanstveni autoriteti smatraju zasebnom vrstom, a drugi podvrstom američkog srebrnastog galeba (L. smithsonianus) ili ga svrstavaju u kompleks američkog srebrnastog galeba i europskog srebrnastog galeba L. L. argentatus. Mongolski galeb, Larus mongolicus, ranije se smatrao podvrstom pontskog galeba (L. cachinnans), ali je danas ponekad svrstan pod ovu vrstu. U englekom jeziku poznat je kao istočnosibirski galeb, no ovaj naziv u hrvatskom jeziku označava galeba L. canus kamtschatschensis, podvrstu burnoga galeba.

Odrasli galeb Vega u letu

Istočnosibirski galeb (Larus vegae)

[uredi | uredi kôd]

L. vegae galeb sličan je srebrnastom galebu, ali je s gornje strane nešto tamnije sive boje. Glava ovog galebazimi je jako prošarana smeđom bojom, posebno na stražnjoj i bočnim stranama vrata, čineći ovratnik. Noge su obično svijetlo ružičaste. Istočnosibirski galebovi prve i druge zime tamniji su od odgovarajućih mongolskog galeba, posebno na tjemenu, gdje su mongolski galebovi i u prvoj i drugoj zimi nešto bljeđi. Gotovo cijelo tijelo istočnosibirskih galebova prve i druge zime prikazuje tamnije smeđe mrlje i pruge. Odrasle istočnosibirske galebove zimi se često može zamijeniti s vrlo sličnim kamčatskim galebom (L. schistisagus) i zapadnim galebom (L. occidentalis), ali siva boja istočnosibirskog galeba je svjetlija od dviju sličnih vrsta. Boja očiju je promjenjiva, ali ima tendenciju da bude tamna s crvenim prstenom. Klun je žut s crvenom mrljom, osim kod galebova prve i druge zime, gdje kljun može biti gotovo u potpunosti tamno siv/crn, dok se sivi dio smanjuje dok ne sazrije.

L. vegae u sjeverozapadnom dijelu njihova raspona su svjetliji na gornjoj strani. Ponekad se smatraju zasebnom podvrstom koja se zove Birulin galeb (Larus vegae birulai).

Mongolski galeb (Larus vegae mongolicus)

[uredi | uredi kôd]
Odrasli mongolski galebovi koji plivaju na Bajkalskom jezeru
Larus vegae mongolicus

Leđa i krila mongolskog galeba razlikuju se u boji. Često su srednje sivi, slični Birulinom galebu, ali mogu biti puno tamniji. Glava mongolskog galeba uglavnom je bijela tijekom cijele godine sa samo blagim zimskim prugama. Noge su obično ružičaste, a oko je obično blijedo s crvenim orbitalnim prstenom. Kljun je žut s velikom crvenom mrljom i često s tamnim oznakama kod galebova prve, druge i treće godine. Mongolski galebovi prve i druge zime imaju izražene smeđe/sive pruge koji se rasprostiru po većini tijela i krila, slično kao kod istočnosibirskog galeba, ali ne tako tamne.

Rasprostranjenost i stanište

[uredi | uredi kôd]

L. vegae se razmnožavaju na sjeveroistoku Sibira, a zimi u Japanu, Koreji, južnoj i istočnoj Kini i na Tajvanu. Redovito ih viđaju na otocima St. Lawrence i u gradu Nome na Aljaski i tamo se često razmnožavaju. Postoje i zapisi iz drugih dijelova zapadne Aljaske, te nekoliko fotodokumentiranih zapisa iz Washingtona i Kalifornije. U zimskom rasponu obično se nalaze u lukama, na stjenovitim obalama i na ušćima rijeka.

Mongolski galeb se gnijezdi u Mongoliji, susjednim dijelovima Rusije (poput Bajkalskog jezera ), sjeveroistočnoj Kini (npr. jezero Hulun) i moguće Južnoj Koreji. Zimi migrira na jugoistok u južnu i istočnu Kinu i Koreju, a mali broj doseže Japan. U Južnoj Koreji je zimi na kopnenim vodama češći od istočnosibirskog galeba.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Vega Gull. Avibase
  • Paul Doherty & Bill Oddie (2001) Gulls: A Video Guide to the Gulls of Europe, Asia & North America. Videocassette. Bird Images.
  • John MacKinnon & Karen Phillipps (2000) A Field Guide to the Birds of China. Oxford University Press.
  • Craig Robson (2002) A Field Guide to the Birds of South-East Asia. New Holland, London.
  • George C. West (2002) A Birder's Guide to Alaska. American Birding Association.
  • Mark Brazil (2009) Princeton Field Guides: Birds of East Asia (China, Taiwan, Korea, Japan, and Russia). Princeton University Press

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti

[uredi | uredi kôd]