Leidenfrostov učinak

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Prikaz Leidenfrostovog učinka
Kap tekućine (plavo) pridržana izolacijskim slojem pare na vrućoj površini (crveno)

Leidenfrostov učinak je pojava za čijeg vremena tekućina u bliskom dodiru s masom znatno toplijom od same tekućine i njena vrelišta, stvara izolacijski sloj od isparenog, tankog donjeg dijela kapi koji zbog svoje niske toplinske vodljivosti odgađa inače hitro vrenje tekućine.[1] Ova pojava se često može vidjeti pri prolijevanju vode po znatno zagrijanijoj tavi; ako je temperatura tave iznad ili na Leidenfrostovoj točki (pri kuhinjskim uvjetima točka varijabilno iznad vrelišta vode), zgrudane će kapljice ˝plesati˝ po tavi i trebat će nešto više vremena za isparavanje nego što bi trebale da je temperatura tave ispod Leidenfrostove točke, čak i ako je temperatura iznad vrelišta. Ista se može uočiti i pri izlijevanju tekućeg dušika; pod igra ulogu značajno toplije mase u dodiru s kojom znatno hladniji tekući dušik stvara izolacijski sloj. Pri nekim demonstracijama izvode se i ekstremniji primjeri kao što je umakanje mokrog prsta u tekuće olovo [2] ili prskanje tekućeg dušika iz usta. Potonji su vrlo opasni, eventualno i kobni.[3]

Učinak je nazvan po Johannu Gottlobu Leidenfrostu, koji je o njemu raspravio u Raspravi o pojedinim kvalitetama obične vode (De aquæ communis nonnullis qualitatibus tractatus) 1756. godine.[4]

Referencije[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]