Leidenfrostov učinak
Leidenfrostov učinak je pojava za čijeg vremena tekućina u bliskom dodiru s masom znatno toplijom od same tekućine i njena vrelišta, stvara izolacijski sloj od isparenog, tankog donjeg dijela kapi koji zbog svoje niske toplinske vodljivosti odgađa inače hitro vrenje tekućine.[1] Ova pojava se često može vidjeti pri prolijevanju vode po znatno zagrijanijoj tavi; ako je temperatura tave iznad ili na Leidenfrostovoj točki (pri kuhinjskim uvjetima točka varijabilno iznad vrelišta vode), zgrudane će kapljice ˝plesati˝ po tavi i trebat će nešto više vremena za isparavanje nego što bi trebale da je temperatura tave ispod Leidenfrostove točke, čak i ako je temperatura iznad vrelišta. Ista se može uočiti i pri izlijevanju tekućeg dušika; pod igra ulogu značajno toplije mase u dodiru s kojom znatno hladniji tekući dušik stvara izolacijski sloj. Pri nekim demonstracijama izvode se i ekstremniji primjeri kao što je umakanje mokrog prsta u tekuće olovo[2] ili prskanje tekućeg dušika iz usta. Potonji su vrlo opasni, eventualno i kobni.[3]
Učinak je nazvan po Johannu Gottlobu Leidenfrostu, koji je o njemu raspravio u Raspravi o pojedinim kvalitetama obične vode (De aquæ communis nonnullis qualitatibus tractatus) 1756. godine.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ http://www.wiley.com/college/phy/halliday320005/pdf/leidenfrost_essay.pdf
- ↑ http://www.csicop.org/si/show/physics_behind_four_amazing_demonstrations/
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2014. Pristupljeno 4. kolovoza 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://volcaniclightning.tripod.com/leidenfr.htm