Prijeđi na sadržaj

Lidija Vukčević

Izvor: Wikipedija

Lidija Vukčević (Zagreb, 27. rujna 1954.), znanstvenica, književnica i fotografkinja.

Diplomirala je jugoslavistiku i filozofiju, magistrirala i doktorirala  na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Postdoktorsko usavršavanje na Universite Stendhal Grenoble, Francuska. Niz godina radila kao srednjoškolska i sveučilišna nastavnica, mentorica i viši predavač, u zemlji i inozemstvu.

Objavila pedesetak znanstvenih i preko stotinu stručnih radova u domaćoj i inozemnoj periodici na hrvatskom i talijanskom jeziku o književnicima 20. i 21. stoljeća. Prevodi i objavljuje s talijanskog i na talijanski jezik.

Objavila:

  1. Veljku Milićeviću (1985.) i
  2. Milošu Crnjanskom (1995.), Romani Miloša Crnjanskog - evolucija romaneskne forme[1]
  • pet zbirki pjesama
  1. Boja šafrana, 1992.
  2. Il velo, 1997.(na talijanskom, vlastiti prijevod)
  3. Latinska knjiga, 1998.
  4. Lepeza, 1999.
  5. Zagrljaj jezika, 2011.
  6. Blagi dani, 2021.
  1. Rječnik slučajnosti, 2006.
  2. Pisma jednog teroriste jednom sadisti, 2006.
  3. Moj filozofski rječnik, 2008.
  4. Obične stvari, 2009.
  5. Fabrika malih utopija, 2011.
  6. Kiši li neprekidno nad Kotorom?, 2012.
  7. Rječnik nužnosti, 2013.
  8. Istinite priče, 2014.
  9. Zapadni zapisi, 2015.
  10. Poetika tijela, 2016.
  11. Zemlja kava, more tinta, nebo ruzmarin, 2018.

U pripremi za tisak:  L'abbraccio della lingua (prepjev A. Anellija i L. Vukčević, na talijanski jezik, Ticinum editore, Italija).

Od 2012. bavi se fotografijom. Izlaže u Italiji, Zagrebu i Crnoj Gori. Sedam samostalnih izložbi.
Od 2015. godine je u mirovini zaslužne hrvatske umjetnice.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Logovita.ba Lidija Vukčević, pristupljeno 28. svibnja 2021. godine