Lipanjska deportacija
Lipanjska deportacija (rus. июньская депортация, lit. birželio trėmimai, let. jūnija deportācijas, est. juuniküüditamine) je naziv za niz deportacija u organizaciji vlasti SSSR-a, u razdoblju od 22. svibnja do 20. lipnja 1941. godine, iz zapadnih pograničnih područja, kao rezultat sovjetske invazije na Poljsku u rujnu 1939. godine i sovjetske aneksije baltičkih zemalja.
Međunarodno društvo za zaštitu ljudskih prava "Memorijal" procjenjuje da je ukupan broj prognanih i uhićenih ljudi od 200.000 do 300.000. Mnogi prognani su kasnije i nestali. Protjerivanje je vršeno u okviru kampanje sovjetskih vlasti, službeno poznate kao "čišćenje" od "antisovjetskog, kriminalnog i društveno opasnog elementa" i njihovih obitelji.[1] Prema suvremenim povjesničarima iz baltičkih zemalja iseljavanje je zločin protiv čovječnosti, kao „rasprostranjeni i sustavni napad usmjeren protiv civilnog stanovništva, ako je napad izvršen namjerno”,[2][3] ili protumačen kao čin genocida.
- ↑ Дюков А. Р. Миф о геноциде Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. prosinca 2011. (Wayback Machine)
- ↑ Отчет Международной комиссии по преступлениям против человечности при президенте Эстонии (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 15. lipnja 2016.
- ↑ Советские массовые депортации из Латвии
- Estonska Sovjetska Socijalistička Republika
- Povijest Latvije
- Povijest Litve
- Poljska u Drugom svjetskom ratu
- Povijest Bjelorusije
- Povijest Ukrajine
- Rumunjska u Drugom svjetskom ratu
- Povijest Moldavije
- Sovjetski zločini u Drugom svjetskom ratu
- Estonsko-ruski odnosi
- Litavsko-ruski odnosi
- Latvijsko-ruski odnosi
- Bjelorusko-ruski odnosi
- Moldavsko-ruski odnosi
- Rusko-ukrajinski odnosi
- Prisilne migracije tijekom Drugog svjetskog rata