Logograf

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Logograf. Za druga značenja, pogledajte Logograf (razdvojba).

Logograf (starogrčki λογογράφος: λόγος, logos - riječ, priča + γράφω, grapho - pisati) je u antičkoj Grčkoj povjesničar, kroničar i prozni pisac, onaj koji piše o prošlim događajima i legendama.[1][2]Logografi se smatraju začetnicima historiografije. Većina logografa je iz Jonije. Herodot se smatra ocem historiografije, a logografi se o odnosu na to dolaze li prije ili nakon njega dijele na mlađe i starije. Logograf je također naziv za profesionalnog sastavljača sudbenih ugovora u staroj Ateni. [1]

Popis logografa[uredi VE | uredi]

Stariji[uredi VE | uredi]

  • Akusilaj iz Arga
  • Dionizije iz Mileta
  • Eutimen iz Masilije
  • Hanon iz Kartage (grčki prijevod feničkog izvornika)
  • Haron iz Lampsaka
  • Hekatej iz Mileta
  • Ferekid iz Atine
  • Kadmo iz Mileta
  • Piteja iz Masilije
  • Skilaks iz Kariande

Mlađi[uredi VE | uredi]

  • Anaksimandar Mlađi iz Mileta
  • Antidor iz Kime
  • Antioh iz Sirakuze
  • Damast iz Sigeja (Troada)
  • Fileja iz Atene
  • Glauko iz Regija
  • Helanik sa Lezba
  • Hipis iz Regija
  • Ksanto iz Lidije (Sarda)
  • Ksenomed sa Keja
  • Menekrit sa Ksanta u Likiji
  • Mires
  • Simonid Mlađi sa Keja

Nepoznati[uredi VE | uredi]

Postoji čitavi niz logografa o kojima se ne zna ništa izvan njihova imena:

  • Dejoh iz Prokonesa
  • Demokle iz Pigele
  • Eudem s Para
  • Eugeon sa Sama
  • Melesagora iz Halkedona

Tumači mitova[uredi VE | uredi]

Iz kronološke podjele se uobičajeno izdvjajaju u zasebnu cjelinu logografski povjesničari koji su se eksplicitno bavili mitovima, tumačeći ih na alegorijski i racionalistički način:

  • Herodor iz Herakleje na Pontu
  • Metrodor Stariji iz Lampsaka
  • Stesimbrot sa Tasa
  • Teagen iz Regija

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 "Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka", sv. XII., str. 207, Pro leksis - Večernji list, Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-12-0, proleksis.lzmk.hr
  2. "Mala enciklopedija", sv. 2., str. 419, Prosveta, Beograd 1978.

Referentna literatura[uredi VE | uredi]

  • Đurić, M., Istorija helenske književnosti, Dereta, Beograd 2011.
  • Lesky, A,. Povijest grčke književnosti, Golden marketing, Zagreb 2001.
  • The Oxford Dictionary of The Classical World, ed. by J. Roberts, Oxford University Press, Oxford 2007.
  • Who's Who in the Classical World, ed. by S. Hornblower, T. Spaworth, Oxford University Press, Oxford 2003.