Logograf
Logograf (starogrčki λογογράφος: λόγος, logos - riječ, priča + γράφω, grapho - pisati) je u antičkoj Grčkoj povjesničar, kroničar i prozni pisac, onaj koji piše o prošlim događajima i legendama.[1][2] Logografi se smatraju začetnicima historiografije. Većina logografa je iz Jonije. Herodot se smatra ocem historiografije, a logografi se o odnosu na to dolaze li prije ili nakon njega dijele na mlađe i starije. Logograf je također naziv za profesionalnog sastavljača sudbenih ugovora u staroj Ateni.[1]
- Akusilaj iz Arga
- Dionizije iz Mileta
- Eutimen iz Masilije
- Hanon iz Kartage (grčki prijevod feničkog izvornika)
- Haron iz Lampsaka
- Hekatej iz Mileta
- Ferekid iz Atine
- Kadmo iz Mileta
- Piteja iz Masilije
- Skilaks iz Kariande
- Anaksimandar Mlađi iz Mileta
- Antidor iz Kime
- Antioh iz Sirakuze
- Damast iz Sigeja (Troada)
- Fileja iz Atene
- Glauko iz Regija
- Helanik s Lezba
- Hipis iz Regija
- Ksanto iz Lidije (Sarda)
- Ksenomed s Keja
- Menekrit sa Ksanta u Likiji
- Mires
- Simonid Mlađi s Keja
Postoji čitavi niz logografa o kojima se ne zna ništa izvan njihova imena:
- Dejoh iz Prokonesa
- Demokle iz Pigele
- Eudem s Para
- Eugeon sa Sama
- Melesagora iz Halkedona
Iz kronološke podjele se uobičajeno izdvjajaju u zasebnu cjelinu logografski povjesničari koji su se eksplicitno bavili mitovima, tumačeći ih na alegorijski i racionalistički način:
- Herodor iz Herakleje na Pontu
- Metrodor Stariji iz Lampsaka
- Stesimbrot s Tasa
- Teagen iz Regija
- ↑ a b "Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka", sv. XII., str. 207, Pro leksis - Večernji list, Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-12-0, proleksis.lzmk.hr
- ↑ "Mala enciklopedija", sv. 2., str. 419, Prosveta, Beograd 1978.
- Đurić, M., Istorija helenske književnosti, Dereta, Beograd 2011.
- Lesky, A,. Povijest grčke književnosti, Golden marketing, Zagreb 2001.
- The Oxford Dictionary of The Classical World, ed. by J. Roberts, Oxford University Press, Oxford 2007.
- Who's Who in the Classical World, ed. by S. Hornblower, T. Spaworth, Oxford University Press, Oxford 2003.
|