Lovro Perković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Lovro Perković (Split, 12. rujna 1910. - 24. lipnja 1998.) je bio hrvatski arhitekt.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Splitu. Studirao je arhitekturu u Pragu. Kao student u Pragu bio na jednom predavanju Le Corbusiera, što je ostavilo trajan trag u njegovu poimanju arhitekture. Završio je studij 1935. godine. Pripada "praškoj školi" splitskih intelektualaca. Većina tadašnjih arhitekata u Splitu bila praški studenti koji su promicali suvremena arhitektonska stremljenja, a tad se i stvarala kritična masa protagonista modernog pokreta (arhitekata, kritičara, publicista) koja je djelovala na relaciji Split – Prag. Perkovićevo je djelo u urbanom izgledu Splita prisutno je gotovo na svakom koraku.[1] Djelovao je u Splitu 1957.-1979.

Radio je u raznim projektnim uredima i građevinskim poduzećima, poput splitskog Konstruktora i dubrovačkog Graditelja. Sav opseg njegova rada teško je bilo prikupiti, jer su arhivi nerazumno uništavani nakon Drugog svjetskog rata te desetljećima poslije, a opsežan arhiv, dokumentaciju i fotodokumentaciju radova sačuvani su entuzijazmom bivših djelatnika Urbanističkog zavoda Splita i odgovornih pojedinaca.[1]

Projektirao je stotinjak stambenih, poslovnih i školskih zgrada, obiteljske kuće, hotele i turističke komplekse. Predstavnik je funkcionalističke arhitekture. Posebnu pažnju je poklanjao uklapanju građevina u urbani ili prirodni okoliš. Njegovi su poznati projekti:

  • hotelsko naselje "Marina Lučica", Primošten, 1971.,[2] danas razrušeno
  • zgrada FESB-a na Pisanom kamenu, Ruđera Boškovića b.b., Split, 1977. - 1979.[2][1]
  • poslovna zgrada u ulici kralja Zvonimira, Split, 1964.[1][2]
  • Plivački bazen-hotel Stadion (Gruž)/“Jug” u Gružu, Put Republike 11, Dubrovnik, 1959. - 1961. (pregrađen 2002.)[1][2]
  • Pomorski tehnikum na Lapadu, Šetalište kralja Zvonimira 4, Dubrovnik, 1951.-1953. (danas Pomorsko-tehnička škola)[1][2]
  • stambena zgrada (kuća Grabovac) na Bačvicama, Bukovčeva 18, Split, 1939. [1][2]
  • hotel Marjan u Splitu, Obala kneza Branimira 8, 1961. - 1963.[2][1] (nagrada Viktor Kovačić, 1964.)[2]
  • stambena zgrada, Zagrebačka 3, Split, 1953. - 1955.
  • stambena zgrada, Park Emanuela Vidovića, Gundulićeva 1, 3, 5, 7 i 9, Split, 1954. - 1957.[2]
  • kuća Čikeš, Mažuranićevo šetalšta 6a, Split, 1957.[2]
  • obiteljska kuća, Šetalište Bačvice 55, Firule, Split, 1958.[2]
  • tipske stambene zgrade URBS4, Lovretska 15-25 (+Firule, Mažuranićevo šetalište...), Split, 1960. - 1964.[2]
  • Koteksov neboder, ul. kralja Zvonimira 14, Split, 1960. - 1966.[2]
  • stambena uglovnica, ul. Augusta Cesarca, Meje, Split, 1972.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Razgovarao Dražen Duilo, razgovor sa Sandrom Uskoković: Lovre Perković je od hotela 'Marjan' kreirao simbol Splita Slobodna Dalmacija. 28. svibnja 2016. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 Roko Marušić: Lovro Perković , 6. srpnja 2016. . Pristupljeno 24. rujna 2020.