Lijonotamnus
| Lijonotamnus | |
|---|---|
 L. floribundus | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rosaceae |
| Potporodica: | Amygdaloideae |
| Tribus: | Lyonothamneae Brouillet |
| Rod: | Lyonothamnus A.Gray |
| Vrsta: | L. floribundus |
| Dvojno ime | |
| Lyonothamnus floribundus A.Gray | |
| Baze podataka | |
Lijonotamnus (lat. Lyonothamnus), monotipski rod vazdazelenog drveća iz porodice ružovki. Jedna je od najneobičnijih drvenastih ružovki na svijetu — gotovo reliktno otočko stablo koje danas prirodno raste samo na Kanalskim otocima uz obalu južne Kalifornije. To je jedini živi predstavnik roda Lyonothamnus.
U divljini stabla obje podvrste rastu u skupinama ili šumarcima: polimorfna DNK analiza je utvrdila da su biljke koje rastu u šumarcima uglavnom genetski različiti klonovi, s nešto više od 1000 genetski različitih jedinki od 32 000 debla na otoku Santa Cruz (Cooper et al. 1999).[1]
Podvrsta L. floribundus subsp. floribundus javlja se samo na otoku Santa Catalina i možda zato što se njegovo lišće bez režnja smatra manje privlačnim od var. aspleniifolius također je manje raširen u uzgoju, s nekoliko zabilježenih primjeraka: Johnson et al. 2003 spominju primjer posađen 1983. u Chelsea Physic Gardenu u Londonu.[1]
To je zimzeleno malo stablo ili veliki grm, obično visoko 5–15 metara, s vrlo upečatljivom korom: crvenkastosmeđom, sivkastom, koja se ljušti u dugim trakama.[1]
Zbog tvrda drva dobilo je ime Channel Island ironwood — otočko “željezno drvo”. Listovi su kožasti i sjajni, ali postoje dva vrlo različita oblika: jedna podvrsta ima jednostavne, cijele listove, druga duboko razdijeljene, gotovo paprataste listove. Ta papratolika forma (subsp. aspleniifolius) izgleda toliko neobično da je teško povjerovati da pripada ružovkama.
Cvjetovi su mali, bijeli i skupljeni u velike rahle cvatove s mnogo prašnika, pa cijelo stablo u cvatnji djeluje poput bijele morske pjene. Plodovi su mali mjehurasti folikuli skupljeni u skupine.[1]
Posebno je fascinantna njegova evolucijska priča. Danas je ograničen na nekoliko kalifornijskih otoka, ali fosili pokazuju da je rod nekoć bio mnogo rašireniji po zapadu Sjeverne Amerike. Današnja vrsta zapravo je posljednji preživjeli ostatak nekada veće skupine stabala.[1] Još je čudnije što prirodne populacije često rastu kao klonalne kolonije: mnogo debala, ali genetski zapravo jedan organizam. Na nekim otocima čitave šumarice mogu biti gotovo jedan veliki klon koji se stoljećima širi vegetativno. To stablu daje pomalo “prapovijesni” karakter — kao da nije potpuno iz današnjeg vremena. Otočke litice, magla Pacifika, crvena kora koja se ljušti i papratasti listovi… djeluje više kao relikt tercijarnih šuma nego moderna ružovka.
L. floribundus
L. floribundus
L. floribundus
L. floribundus floribundus
L. floribundus subsp. aspleniifolius
- Lyonothamnus floribundus subsp. floribundus
- Lyonothamnus floribundus subsp. aspleniifolius (Greene) A.E.Murray