Mađarski peng

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
1020 penga (1946)

Peng (mađ. pengő: "koji zveči", "zvonko"), bio je službeno sredstvo plaćanja u Mađarskoj od 1927. kada je zamijenio mađarsku krunu do 1946 kada je zamijenjen forintom, a dijelio se na 100 filira.

Hiperinflacija[uredi VE | uredi]

Nakon završetka Drugog svjetskog rata (1945.-1946.) peng je postigao najvišu inflaciju u povijesti. Inflacija je na svom vrhuncu iznosila 4,19 × 1016% mjesečno (cijene su se udvostručavale svakih 15 sati).
Najveća novčanica u optjecaju je bila nominale 100 milijuna b.-penga (b.-peng je bilijun penga), odnosno 1020 penga. U trenutku puštanja u optjecaj, novčanica je vrijedila 0,20 američkih dolara.
Tiskana je i novčanica od milijardu bilijuna penga, ali nije puštena u optjecaj.

Hiperinflacija je zaustavljena u kolovozu 1946. uvođenjem forinte u omjeru 400 000 000 000 000 000 000 000 000 000 (odnosno 4×1029) penga za jednu forintu, uz tečaj 1 američki dolar = 11,74 forinti.

Hrvatski naziv valute[uredi VE | uredi]

  • Anić i Goldstein u "Rječniku stranih riječi" iz 2002. navode oblik: peng, množina pengi.[1]
  • U Klaićevom "Rječniku stranih riječi" iz 1978. navodi se oblik: pengő (čit. pengē), množina pengi.[2]
  • Na samim novčanicama (serija iz 1943.), vrijednost je bila navedena i na hrvatskom jeziku i to u obliku "'deset (sto, hiljadu) pengova". Jednina bi bila pengo.
  • U Baranji, u kojoj je peng bio u optjecaju od 1941. do 1945., za vrijeme mađarske okupacije tijekom 2. sv. rata, naziv valute je bio ženskog roda: penga, množina penge.

Kovanice i novčanice[uredi VE | uredi]

Pregled slika kovanica i novčanica možete vidjeti na Zajedničkom poslužitelju :

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vladimir Anić, Ivo Goldstein "Rječnik stranih riječi", Zagreb 2002.
  2. Bratoljub Klaić "Rječnik stranih riječi", Zagreb 1978.