Prijeđi na sadržaj

Majmunske boginje

Izvor: Wikipedija
Osip u četverogodišnje djevojčice

Majmunske boginje zarazna su virusna bolest koja se pojavljuje kod ljudi i nekih životinja.[1] Simptomi uključuju vrućicu, natečene limfne čvorove, umor i osip s mjehurićima koji se pretvaraju u kraste.[1][2] Vrijeme od izlaganja do pojave simptoma (inkubacija) kreće se od pet dana do tri tjedna.[3][4] Trajanje simptoma obično je dva do četiri tjedna; oni su ponekad blagi ili nikakvi.[4][3][5] Pojava groznice i bolova u mišićima praćena oticanjem limfnih čvorova, s lezijama koje su sve u istoj fazi, nije zajednička svim zarazama.[1][6] Slučajevi mogu biti teški, osobito kod djece, trudnica i osoba s potisnutim imunosnim sustavom.[7]

Bolest je uzrokovana virusom majmunskih boginja, zoonoznim virusom iz roda Orthopoxvirusa. Virus variole, uzročnik malih boginja, također je u ovom rodu.[8] Dva se tipa virusa majmunskih boginja pojavljuju u ljudi, zapadnoafrički tip uzrokuje manje ozbiljnu bolest od srednjoafričkog iz kongoanskog bazena.[9] Virus se može prenijeti sa zaraženih životinja kroz sluznice ili oštećenja na koži preko zaraženog životinjskog mesa i izlučevina, ugrizom ili ogrebotinama.[10][2] Prijenos s čovjeka na čovjeka može se dogoditi bliskim kontaktom, izlaganjem zaraženim tjelesnim tekućinama, kontaminiranim predmetima i kapljičnim putem.[1][2][10] Ljudi mogu širiti virus od početka simptoma sve dok lezije ne postanu kraste i ne otpadnu; postoje dokazi o širenju i više od tjedan dana nakon stvaranja krasta.[9] Dijagnoza se može potvrditi testiranjem na DNK virusa.[11]

Za bolest ne postoji lijek.[12] Studija iz 1988. pokazala je da je cjepivo protiv velikih boginja pružalo oko 85 % zaštite u sprječavanju infekcije u bliskim kontaktima i u smanjivanju ozbiljnosti bolesti.[13] Novije cjepivo protiv malih i majmunskih boginja koje se temelji na modificiranom virusu vakciniji odobreno je, ali s ograničenom dostupnošću.[3] Mjere zaštite uključuju redovito pranje ruku i izbjegavanje bolesnih ljudi i drugih životinja.[14] Antivirusni lijekovi, cidofovir i tekovirimat, imunoglobulin vakcinije i cjepivo protiv malih boginja mogu se koristiti tijekom epidemija.[15][16] Bolest je obično blaga i većina zaraženih oporavit će se kroz nekoliko tjedana bez liječenja.[16] Procjene rizika od smrti variraju od 1 % za zapadnoafrički tip do 10 % za srednjoafrički tip.[17]

Sumnja se da nekoliko vrsta sisavaca djeluje kao prirodni spremnik virusa[3] i da ga je zbog toga nemoguće iskorijeniti kao što je iskorijenjen virus velikih boginja kojemu je čovjek bio jedini domaćin.[2] Iako se nekada smatralo da je zaraza neuobičajena kod ljudi, učestalost i ozbiljnost izbijanja značajno su se povećali od 1980-ih,[18][19] vjerojatno kao posljedica slabljenja imuniteta nakon prestanka rutinskog cijepljenja protiv malih boginja.[20][21] Prvi slučajevi kod ljudi otkriveni su 1970. godine u Demokratskoj Republici Kongo.[22] Bilo je sporadičnih slučajeva u srednjoj i zapadnoj Africi.[19]

Epidemija majmunskih boginja iz 2022. godine predstavlja prvu pojavu rasprostranjenog prijenosa u zajednici izvan Afrike, koja je prvi put opažena u Ujedinjenom Kraljevstvu u svibnju 2022., s kasnijim slučajevima potvrđenim u najmanje 74 zemlje[23] na svim naseljenim kontinentima.[24][25][26][27][28][29] Dana 23. srpnja 2022. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je epidemiju javnozdravstvenim izvanrednim stanjem od međunarodne važnosti,[30] s više od 16 000 prijavljenih slučajeva u 75 zemalja.

U Hrvatskoj je do kraja srpnja 2022. otkriveno 11 slučajeva zaraze.[31]

Simptomi

[uredi | uredi kôd]
Stadiji razvoja lezija majmunskih boginja

Simptomi majmunskih boginja obično počinju 5 – 21 dan nakon infekcije.[32] Rani simptomi uključuju glavobolju, bolove u mišićima, vrućicu i umor, koji u početku podsjećaju na gripu.[3][33][34] Nekoliko dana od početka groznice lezije se pojavljuju na licu, a onda i na drugim mjestima, kao što su dlanovi i tabani.[3][35] Bolest može nalikovati vodenim kozicama, ospicama i malim boginjama, ali se razlikuje po prisutnosti natečenih žlijezda,[3][33] obično iza uha, ispod čeljusti, na vratu ili u preponama, i to prije pojave osipa.[20] Mnogi slučajevi u širenju zaraze majmunskim boginjama 2022. godine ispoljavali su se genitalnim i perianalnim lezijama, vrućicom, natečenim limfnim čvorovima i bolnim gutanjem,[1] a neki su pacijenti imali samo pojedinačne rane.[36]

Tri četvrtine oboljelih ima lezije na dlanovima i tabanima, više od dvije trećine u ustima, trećina na genitalijama, a svaki peti ima lezije na očima.[3] One počinju kao male plosnate mrlje, potom postanu male izbočine koje se ispune najprije prozirnom tekućinom, a zatim žutom tekućinom, te na kraju pucaju i stvaraju kraste.[4][33] Zaražena osoba može imati svega nekoliko lezija pa do nekoliko tisuća koje se onda spajaju i stvaraju velika oštećenja tkiva.[3]

U svakom zahvaćenom dijelu tijela lezije se razvijaju u istoj fazi,[8] a vrlo su slične osipu kod velikih boginja.[37] Osip obično traje oko deset dana,[34] a bolest može potrajati dva do četiri tjedna.[4] Nakon zacjeljivanja lezije mogu ostaviti blijede tragove na koži prije nego što postanu tamni ožiljci.[8] Moguće je da se osoba zarazi majmunskim boginjama bez prisustva ikakvih simptoma.[38]

Komplikacije uključuju sekundarne infekcije, upalu pluća, sepsu, encefalitis i gubitak vida s teškom infekcijom oka.[3] Ako do infekcije dođe tijekom trudnoće, može doći do smrti ploda ili urođenih mana.[39] Niti jedno cjepivo protiv malih ili majmunskih boginja nije odobreno za upotrebu tijekom trudnoće.[40] Bolest može biti blaža u osoba cijepljenih protiv malih boginja u djetinjstvu.[16]

Zaštita

[uredi | uredi kôd]

Oboljela osoba treba se izolirati u odvojenoj sobi dok kraste ne otpadnu i ne smije s drugima dijeliti posteljinu, ručnike i posuđe. Njegovatelji oboljele osobe ne smiju dirati osip i kraste golim rukama, a svi ukućani moraju prati i dezinficirati svoje ruke. Ne preporuča se podizanje prašine u sobi zaražene osobe, čišćenje treba provoditi vlažnom krpom s uobičajenim sredstvima za čišćenje. Preporučljivo je nositi masku u blizini zaražene osobe i kad se rukuje njenom odjećom do pranja.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c d e Multi-country monkeypox outbreak: situation update. www.who.int. World Health Organization. 4. lipnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2022. Pristupljeno 7. lipnja 2022.
  2. ↑ a b c d e Majmunske boginje. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. srpnja 2022. Pristupljeno 1. kolovoza 2022.
  3. ↑ a b c d e f g h i j WHO Factsheet – Monkeypox. World Health Organization. 19. svibnja 2022. Pristupljeno 28. svibnja 2022.
  4. ↑ a b c d Signs and Symptoms Monkeypox. CDC. 11. svibnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2017. Pristupljeno 15. listopada 2017.
  5. ↑ Sutcliffe, Catherine G.; Rimone, Anne W.; Moss, William J. 2020. 32.2. Poxviruses. Ryan, Edward T.; Hill, David R.; Solomon, Tom; Aronson, Naomi; Endy, Timothy P. (ur.). Hunter's Tropical Medicine and Emerging Infectious Diseases E-Book Tenth izdanje. Elsevier. Edinburgh. str. 272–277. ISBN 978-0-323-55512-8
  6. ↑ Harris, Emily. 27. svibnja 2022. What to Know About Monkeypox. JAMA. doi:10.1001/jama.2022.9499
  7. ↑ Multi-country monkeypox outbreak in non-endemic countries. World Health Organization. 21. svibnja 2022. Pristupljeno 25. svibnja 2022.
  8. ↑ a b c Petersen, Brett W.; Damon, Inger K. 2020. 348. Smallpox, monkeypox and other poxvirus infections. Goldman, Lee; Schafer, Andrew I. (ur.). Goldman-Cecil Medicine. 2 26th izdanje. Elsevier. Philadelphia. str. 2180–2183. ISBN 978-0-323-53266-2
  9. ↑ a b Adler, Hugh; Gould, Susan; Hine, Paul; Snell, Luke B.; Wong, Waison; Houlihan, Catherine F.; Osborne, Jane C.; Rampling, Tommy; Beadsworth, Mike Bj; Duncan, Christopher Ja; Dunning, Jake. 24. svibnja 2022. Clinical features and management of human monkeypox: a retrospective observational study in the UK. The Lancet. Infectious Diseases: S1473–3099(22)00228–6. doi:10.1016/S1473-3099(22)00228-6
  10. ↑ a b Transmission Monkeypox. CDC. 11. svibnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2017. Pristupljeno 15. listopada 2017.
  11. ↑ 2003 U.S. Outbreak Monkeypox. CDC. 11. svibnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2017. Pristupljeno 15. listopada 2017.
  12. ↑ Treatment Monkeypox Poxvirus CDC. www.cdc.gov. 28. prosinca 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2019. Pristupljeno 11. listopada 2019.
  13. ↑ Fine, P. E.; Jezek, Z.; Grab, B.; Dixon, H. Rujan 1988. The transmission potential of monkeypox virus in human populations. International Journal of Epidemiology. 17 (3): 643–650. doi:10.1093/ije/17.3.643. ISSN 0300-5771. PMID 2850277
  14. ↑ Prevention. www.cdc.gov. 29. studenoga 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. ožujka 2022. Pristupljeno 14. svibnja 2022.
  15. ↑ Interim Clinical Guidance for the Treatment of Monkeypox | Monkeypox | Poxvirus | CDC. www.cdc.gov. 26. svibnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. lipnja 2022. Pristupljeno 8. lipnja 2022.
  16. ↑ a b c Monkeypox. GOV.UK. 24. svibnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2022. Pristupljeno 28. svibnja 2022.
  17. ↑ Multi-country monkeypox outbreak in non-endemic countries: Update. www.who.int (engleski). Pristupljeno 2. srpnja 2022.
  18. ↑ James, William D.; Elston, Dirk; Treat, James R.; Rosenbach, Misha A.; Neuhaus, Isaac. 2020. 19. Viral diseases. Andrews' Diseases of the Skin: Clinical Dermatology 13th izdanje. Elsevier. Edinburgh. str. 389. ISBN 978-0-323-54753-6
  19. ↑ a b Bunge, Eveline M.; Hoet, Bernard; Chen, Liddy; Lienert, Florian; Weidenthaler, Heinz; Baer, Lorraine R.; Steffen, Robert. 11. veljače 2022. The changing epidemiology of human monkeypox – A potential threat?. PLOS Neglected Tropical Diseases. 16 (2): e0010141. doi:10.1371/journal.pntd.0010141
  20. ↑ a b McCollum AM, Damon IK. Siječanj 2014. Human monkeypox. Clinical Infectious Diseases. 58 (2): 260–267. doi:10.1093/cid/cit703. PMID 24158414
  21. ↑ Simpson, Karl; Heymann, David; Brown, Colin S.; Edmunds, W. John; Elsgaard, Jesper; Fine, Paul; Hochrein, Hubertus; Hoff, Nicole A.; Green, Andrew; Ihekweazu, Chikwe; Jones, Terry C. 14. srpnja 2020. Human monkeypox – After 40 years, an unintended consequence of smallpox eradication. Vaccine. 38 (33): 5077–5081. doi:10.1016/j.vaccine.2020.04.062. PMID 32417140
  22. ↑ Monkeypox. CDC. 11. svibnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2017. Pristupljeno 15. listopada 2017.
  23. ↑ Monkeypox outbreak: List of countries with reported cases. Gulf News. Pristupljeno 24. svibnja 2022.
  24. ↑ Viruela del mono: confirmaron el primer caso del virus en el país (španjolski). 26. svibnja 2022. Pristupljeno 26. svibnja 2022.
  25. ↑ Efrati, Ido. Israel Confirms First Case of Monkeypox Virus. Haaretz. Pristupljeno 21. svibnja 2022.
  26. ↑ UAE reports first case of monkeypox in the country. Al Arabiya. 24. svibnja 2022. Pristupljeno 24. svibnja 2022.
  27. ↑ Monkeypox cases investigated in Europe, the United States, Canada and Australia. BBC News. 20. svibnja 2022. Pristupljeno 20. svibnja 2022.
  28. ↑ Singapore confirms imported case of monkeypox after flight attendant develops fever and rashes. CNA (TV network). Pristupljeno 21. lipnja 2022.
  29. ↑ Morocco Reports First Monkeypox Case. Morocco World News. Pristupljeno 2. lipnja 2022.
  30. ↑ Monkeypox outbreak constitutes global health emergency – WHO. Reuters. Pristupljeno 23. srpnja 2022.
  31. ↑ Gradovi u svijetu uvode izvanredne mjere, bilježe se prve smrti. Slobodna Dalmacija. 31. srpnja 2022. Pristupljeno 31. srpnja 2022.
  32. ↑ Petersen, Eskild; Kantele, Anu; Koopmans, Marion; Asogun, Danny; Yinka-Ogunleye, Adesola; Ihekweazu, Chikwe; Zumla, Alimuddin. Prosinac 2019. Human Monkeypox: Epidemiologic and Clinical Characteristics, Diagnosis, and Prevention. Infectious Disease Clinics of North America. 33 (4): 1027–1043. doi:10.1016/j.idc.2019.03.001. PMID 30981594
  33. ↑ a b c Kantele A, Chickering K, Vapalahti O, Rimoin AW. Kolovoz 2016. Emerging diseases-the monkeypox epidemic in the Democratic Republic of the Congo. Clinical Microbiology and Infection. 22 (8): 658–659. doi:10.1016/j.cmi.2016.07.004. PMID 27404372
  34. ↑ a b Gilbourne, Marika; Coulson, Ian; Mitchell, Gus. Svibanj 2022. Amanda Oakley (ur.). Monkeypox: Symptoms, Treatment, and Outcome — DermNet. dermnetnz.org. Pristupljeno 28. svibnja 2022.
  35. ↑ Kantele A, Chickering K, Vapalahti O, Rimoin AW. Kolovoz 2016. Emerging diseases-the monkeypox epidemic in the Democratic Republic of the Congo. Clinical Microbiology and Infection. 22 (8): 658–659. doi:10.1016/j.cmi.2016.07.004. PMID 27404372
  36. ↑ New Monkeypox Symptoms Are Making Cases Harder to Recognize. Bloomberg.com (engleski). 21. srpnja 2022. Pristupljeno 21. srpnja 2022.
  37. ↑ Barlow, Gavin; Irving, William L.; Moss, Peter J. 2020. 20. Infectious disease. Feather, Adam; Randall, David; Waterhouse, Mona (ur.). Kumar and Clark's Clinical Medicine 10th izdanje. Elsevier. str. 517. ISBN 978-0-7020-7870-5. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2022. Pristupljeno 9. svibnja 2022.
  38. ↑ Asymptomatic monkeypox infection detected from routine sexual health samples. News-Medical.net (engleski). 7. srpnja 2022. Pristupljeno 24. srpnja 2022.
  39. ↑ Monkeypox - United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland. Pristupljeno 28. svibnja 2022.
  40. ↑ Khalil A, Samara A, O'Brien P, Morris E, Draycott T, Lees C, Ladhani S. Lipanj 2022. Monkeypox vaccines in pregnancy: lessons must be learned from COVID-19. The Lancet. Global Health. doi:10.1016/S2214-109X(22)00284-4
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Majmunske_boginje&oldid=6975175"