Makhaleng
| Makhaleng | |
|---|---|
| Rijeka | |
 | |
 rijeke Lesotoa | |
| Položaj | |
| Države | |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 190 km |
| Površina porječja | 8508 km2 |
| Istjek | |
| • Prosječni | 1.93 m3 |
| Tok rijeke | |
| Izvor | |
| • Nad. vis. | 2230 m |
| Ušće | |
| • Nad. vis. | 1390[1] m |
| • Koord. | 30°19′31″S 27°22′35″E / 30.3253°S 27.3764°E |
| Ulijeva se u | Oranje |
| Pritoci | |
| • Desni | Makhalaneng, Qhoqhoane i Khibiting |
  ušće Makhaleng na zemljovidu Lesota  | |
Makhaleng je rijeka u zapadnom Lesotu.[2] Izvire u gorju Maloti, teče općenito u smjeru jugozapada da bi se spojila s rijekom Oranje na granici s Free State u Južnoafričkoj Republici.
Tok[uredi | uredi kôd]
Rijeka izvire sjeverozapadno od 2,886 m visokog vrha Machache u gorju Maluti. Teče jugozapadno preko gorja Lesota pokraj gradova i sela Molimo-Nthuse, Makhaleng, Ramabanta i Qaba, ulijevajući se u rijeku Orange na međunarodnoj granici pokraj Free State blizu mosta Makhaleng.[3]
.jpg)
Dolina rijeke čini dio prilaza nekoliko planinskih prijevoja, posebice prolazu Bože pomozi mi i prolazu Vrata raja. Slapovi Qiloane turistička su atrakcija smještena u gornjem toku rijeke. Visoki su oko 30 m, ali su poznatiji po svojoj širini, jer voda teče preko stijena u "nevjestinom velu".[4]
U Lesotu ova rijeka u svojim gornjem toku nema poplavnu ravnicu. Tok je brz i rijeka brzo naraste nakon obilnih padalina u planinama i tijekom proljetnog otapanja. Slivno područje je oko 30km2, a prosječni protok je oko 15m3/s. Na rijeci nema velikih akumulacija, ali postoji niz manjih i srednjih akumulacija izgrađenih za očuvanje tla i prikupljanje vode. Oni se mogu zamuljiti, a nekoliko ih je već isprano.[5]
Pritoke[uredi | uredi kôd]
Makhaleng ima tri glavne pritoke: Makhalaneng, Qhoqhoane i Khibiting. Sve one utječu u njega s desne strane dok odvode vodu s gorja Maluti.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Map of Lesotho (physical) 1:250.000
- ↑ Fitzpatrick, M., Blond, B., Pitcher, G., Richmond, S., and Warren, M. (2004) South Africa, Lesotho and Swaziland. Footscray, VIC: Lonely Planet.
- ↑ a b Philip's. 1994. Atlas of the World. Reed International. str. 86–87. ISBN 0-540-05831-9
- ↑ Tourist Website of Lesotho Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine)
- ↑ J.-P. vanden Bossche; G. M. Bernacsek. 1990. Source Book for the Inland Fishery Resources of Africa. Food & Agriculture Org. str. 93. ISBN 978-92-5-102983-1
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Makhaleng |