Malakula

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Malakula
Podatci
Smještaj Pacifički ocean
Koordinate 16°22′00″S 167°32′00″E / 16.366667°S 167.533333°E / -16.366667; 167.533333Koordinate: 16°22′00″S 167°32′00″E / 16.366667°S 167.533333°E / -16.366667; 167.533333
Država Vanuatu
Najviši vrh Mount Liambele (879 m)
Glavno naselje Lakatoro
Površina 2041 km2
Broj stanovnika 25.000

Malakula je drugi po veličini otok u Vanuatuu. Nalazi se u pokrajini Malampa.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Od otoka Espiritu Santo i Malo ga dijeli tjesnac Bougainville, kojem je 1768. ime dao Louis Antoine de Bougainville. Lakatoro, glavni grad pokrajine Malampa, smješten je na sjeveroistočnoj obali ovog otoka i najveće je naselje na otoku. Na sjeveroistočnoj strani otoka nalazi se skupina otoka zvana Mali otoci, redom od sjevera prema jugu Vao, Atchin, Wala, Rano, Norsup, Uripiv i Uri. Na jugozapadnoj obali nalazi se otok Tomman, na jugu Akhamb, a na jugoistoku nalaze se otoci Maskelynes, a među njima Sakao i Uluveo.

Najviši vrh otoka je Mount Liambele (879 metara). [1]

Površina otoka iznosi 2041 km².

Povijest[uredi | uredi kôd]

Figura Rambaramp, prije 1880.: Drvo, vlakna, blato, pigment, kosti, školjka, svinjske kljove. Brooklynski muzej

Otok je otkrila španjolska ekspedicija iz 1606. koju je vodio Pedro Fernández de Quirós.[2]

Tijekom 1914. i 1915. britanski antropolog John Layard živio je na otoku uzimajući antropološke bilješke kao i fonografske i fotografske zapise tijekom svog terenskog rada. Po povratku u Britaniju, poklonio je kopije više od 400 fotografija na pločama Muzeju arheologije i antropologije Sveučilišta u Cambridgeu.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

2010. godine otok je imao oko 25.000 stanovnika. Najveće naselje na otoku i sjedište pokrajine je Lakatoro.


Solta satelite.jpg Nedovršeni članak Malakula koji govori o otoku ili otočju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

  1. Malekula, Vanuatu – island travel, accommodation, culture, reefs, beaches, rivers, forests, pristupljeno 20. kolovoza 2020.
  2. Rienzi, M.L. Historia de la Oceanía, o quinta parte del mundo Barcelona, 1845-1846, vol IV, p.107