Mandžukuo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mandžukuo
滿洲國
Man-chou-kuo
滿州國
Manshū-koku
大滿洲帝國
Da Manzhou Diguo
Flag of the Republic of China.svg
1932. – 1945. Flag of the Republic of China.svg

Zastava Mandžukua

Zastava

Himna
Himna Mandžukua
Lokacija Mandžukua
Glavni grad Hsinking (1. travnja 1932. - 9. kolovoza 1945.)
Tonghua (9. kolovoza 1945. - 18. kolovoza 1945.)
Jezik/ci mandarinski, japanski, mongolski
Vlada Konstitucionalna monarhija
Car
 - 1932. - 1934. Datong (vođa)
(Aisingioro Pu Yi)
 - 1934. - 1945. Kangde (car)
(Aisingioro Pu Yi)
Premijer
 - 1932. - 1935. Ženg Šiaošu
 - 1935. - 1945. Žang Jinhui
Povijest
 - uspostavljena 1932.
 - ukinuta 1945.
Manchukuo map.png

Mandžukuo je bila država pod upravom Japana i Kwantuške armije, dok je formalno car bio posljednji kineski car Pu Yi. Državu Mandžukuo su priznale pripadnice Sila osovine te neke države Srednje Amerike (Salvador i Dominikanska Republika). Nakon savezničke pobjede nad Japanom Mandžukuo je ukinut. SSSR-a, a potom su preseljeni u zatvore komunističke Kine na preobrazbu tj. da postanu uzorni komunisti.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovništva iz 1908. broj stanovnika u Mandžuku je bio 15,834,000, a 1937. 35,518,849 stanovnika. Odnos stanovnika bio je 123 muškaraca prema 100 ženate oko 6 osoba u obitelji. Ukupan broj stanovnika 1941. godine bio je 50,000,000. Početkom 1934., ukupan broj stanovnika Mandžukua bio je procijenjen na 30,880,000 stanovnika. Pučanstvo je tada činilo 29,51 milijun Kineza (96%), 590.760 Japanaca (2%), 680.000 Korejaca (2%) i 98.431 (<1%) druge nacionalnosti: Mongoli, Bijeli Rusi itd. Oko 80% stanovništva bilo je ruralno.

  • Newchwang (119.000 ili 180.871 - 1940.)
  • Mukden (339.000 ili 1.135.801 - 1940.)
  • Hsinking (126.000 ili 544.202 - 1940.)
  • Harbin (405.000 ili 661.948 - 1940.)
  • Dairen (400.000 ili 555.562 - 1939.)
  • Antung (92.000 ili 315.242 - 1940.)
  • Kirin (119.000 ili 173.624 - 1940.)
  • Tsitsihar (75.000 - 1940.)

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Odmah nakon uspostave Mandžukuo doživljava brz gospodarski rast i napredak. Proizvodnja čelika premašila je čak i Japan u kasnim 1930-im. Mnogi gradovi su se modernizirali za vrijeme postojanja države. Središnja banka Mandžukua je osnovana 11. lipnja 1932. kao dioničko društvo s početnim kapitalom od 30.000.000 yuana. Mandžukuo je izdavao svoje poštanske marke od 28. srpnja 1932. do njegova raspuštanja.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Vlada Mandžukua se zalagala za osnivanje mnogih škola i tehničkih fakulteta: 12.000 osnovnih škola, 200 srednjih škola, 140 učiteljskih škola (za pripremu nastavnika) te 50 tehničkih i stručnih škola. Ukupno je sustav imao 600.000 djece i mladih učenika i 25.000 učitelja. Obrazovanje je bilo zamišljeno kao praktično osposobljavanje za rad dječaka i kućanskih poslova za djevojčice. Održavani su brojni festivali za mlade, sportski događaji i slično. Na kraju, je japanski postao službeni jezik osim kineskog jezika koji se učio u školama Mandžukua.