Maria Wodzińska
Maria Wodzińska (7. siječnja 1819. – 7. prosinca 1896.) bila je poljska umjetnica svojedobno zaručena za skladatelja Frédérica Chopina.
Život[uredi | uredi kôd]
Maria Wodzińska bila je kći grofa Wincentyja Wodzińskoga i grofice Terese Wodzińske. Imala je tri brata, Antonija, Feliksa, and Kazimierza, te sestru, Józefu.[1] Obitelj se 1832. preselila u Ženevu, gdje je Maria bila "blještava zvijezda kućanstva... zadivljujuća u svakom smislu".[2] Učila je svirati glasovir sa skladateljem Johnom Fieldom i umjetnost na akademiji u Ženevi. Princ Louis-Napoleon (kasnije Napoleon III.) navodno je bio jedan od zaljubljenih u nju, kao i pjesnik Juliusz Slowacki, koji je o njoj napisao pjesmu.[2] Opisana je kao osoba "s daškom Mediterana": maslinaste puti, tamne kose i očiju.[2]
Ona je bila osoba kojoj je Chopin posvetio Grand valse brillante, Op. 18, 1834. godine i Oproštajnog valcera 1835.[3][4] Ujedno je i naslikala skladatelja, stvorivši ono što je Tad Szulc nazvao "jednim od najboljih preživjelih portreta Chopina - nakon onoga koji je naslikao Delacroix - na kojemu skladatelj izgleda opušteno, zamišljeno i smireno".[5] 1836. godine, uz pristanak Marijine majke, Maria i Chopin su se zaručili, ali njezin se otac protivio tome savezu zbog Chopinova loša zdravlja, i njihova je veza završila 1837. godine.[6] (Chopin je umro 1849.).
Dne 24. srpnja 1841. udala se za Józefa Skarbeka, sina Fryderyka Skarbeka, krsnoga kuma Frederica Chopina po kojemu je Chopin i dobio ime. Par se kasnije razveo.[7]
Godine 1848. udala se za prvog podstanara svoga muža, Władysława Orpiszewskog. Imali su sina, ali je dječak preminuo u četvrtoj godini. Suprug joj je preminuo u Firenci 1881., čime je postala udovica.[8] Ostatak života provela je u mjestu Klobka, u Poljskoj, kod svoje nećakinje Jozefe.[9] Njezina je ostavština ostala u njezinom posljednjem prebivalištu.
Wodzińskin nećak Antoni - kojega ne treba miješati s njegovim ocem, Marijinim bratom Antonijem, koji je boravio u Chopinovu domu tijekom Chopinova djetinjstva i živio u Parizu dok je Chopin bio ondje, napisao je knjigu o detaljima Chopinova odnosa s njome: Les trois romans de Frédéric Chopin, objavljenu 1886.[10] Frederick Niecks, prvi iscrpniji Chopinov biograf, ustvrdio je kako je knjiga "po prirodi više roman, nego biografija".[11] 1912. Antoni je napisao životopis svoje tete O Marii Wodzińskiej, prvo izdanje knjige objavljeno je 2015.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Szulc 2000, str. 119.
- ↑ a b c Szulc 2000, str. 120.
- ↑ Szulc 2000, str. 121–123.
- ↑ Chopin, Frédéric. 2007. Grabowski, Christophe; Rink, John; Samson, Jim; Eigeldinger, Jean-Jacques (ur.). The Complete Chopin - A New Critical Edition (engleski i njemački). Waltzes. Edition Peters. London, Frankfurt, Leipzig, New York. str. 136f. ISMN 9790577085579. OCLC 1328129061
- ↑ Szulc 2000, str. 135.
- ↑ Warszawski 2005.
- ↑ Szulc 2000, str. 252.
- ↑ Azoury 1999, str. 106.
- ↑ Maria Wodzińska z Wodzina h. Jastrzębiec. Sejm-Wielki.pl (poljski). Pristupljeno 4. listopada 2023.
- ↑ Harasowski 1967, str. 86.
- ↑ Niecks 1888.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Azoury, Pierre. 1999. Chopin through his contemporaries. Greenwood Press. ISBN 9780313309717
- Harasowski, Adam. 1967. The Skein of Legends Around Chopin. Da Capo Press 1980. ISBN 0306775255
- Niecks, Frederick. 1888. Frederick Chopin As A Man And A Musician. gutenberg.org. Pristupljeno 28. travnja 2013.
- Szulc, Tad. 2000. Chopin in Paris: the life and times of the romantic composer. Da Capo Press. ISBN 978-0306809330
- Warszawski, Jean-Marc. 2005. Frédéric Chopin (francuski). musicologie.org. Pristupljeno 4. travnja 2013.
Daljnja literatura[uredi | uredi kôd]
- Wodziński, Antoni. 2015. O Marii Wodzińskiej (poljski). Iwonicz-Zdrój. ISBN 978-83-943125-1-0