Marijan Crtalić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Marijan Crtalić - CRTA (Sisak, 8. svibnja 1968. - Sisak, 26. listopada 2020.), hrvatski multimedijalni umjetnik i kulturni radnik. Živio je i radio u Zagrebu i Sisku.

Biografija[uredi | uredi kôd]

Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992. godine u klasi profesora Vasilija Jordana. U njegovom opusu medij slike ubrzo ustupa mjesto instalacijama, ambijentima, fotografiji, videu i performansima, te na koncu i radu u zajednici. Preispitivao je vlastiti identitet i poziciju, te kasnije i pozicije drugih socijalnih grupa kroz intenzivnu interakciju s okolinom. Upornim i dosljednim kritičkim pristupom društvenim problemima profilirao se kao jedan od najistaknutijih predstavnika novijeg umjetničkog aktivizma u Hrvatskoj. Bio je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

"U kontekstu mog eskapističkog svjetonazora, svoj život smatram nekom vrstom kvazispontanog performansa (umjetničkim djelom), a svoju umjetnost analitičkom simulacijom proživljenog - u kojoj zapravo živim. Znači (na sreću ili na žalost) život živi (preživljava) mene, a ja živim (proživljavam) umjetnost. Nadalje, karakterizira me moj 'ziheraški' animizam koji u spoju s preosjetljivošću (razmaženošću) na sve s čime sam, makar u mislima, u interakciji, za rezultat često ima posvećenje, fetišizaciju, ritualizaciju i sl. moje svakodnevice". – iz objašnjenja umjetničkog ambijenta „Crkva“ izvedenog 2000. godine u suradnji s Goranom Devićem u Galeriji Miroslav Kraljević. Takoder je imao glumačku rolu u filmu "Prezimiti u Riju".

Preminuo je iznenada 26. listopada 2020. u rodnom Sisku.[1]

Rad i ostavština u Sisku[uredi | uredi kôd]

2007. godine je pokrenuo projekt Nevidljivi Sisak iz kog su se razvili projekti Mogućnosti otpora, Aktivna memorija i festival Željezara, te istoimena udruga s ciljem kulturne revitalizacije Siska uz velike napore i odricanja.[2][3][4] Na njegovu ispraćajnom govoru kustosica Ivana Hanaček iz udruge [BLOK] je upitala: "Ima li umjetnika koji je više volio svoj rodni grad i ima li grada u kojem su hulje na vlasti radile više problema svojem sinu od onoga što su činili Crti?" I odgovorila: "Crta, to im nećemo oprostiti".[5]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

2000. pobjednik 1. Salona mladih u Sisku;
2000. pobjednik 26. Salona mladih u Zagrebu - rad Moj život moja umjetnost;
2002. nagrada AICA na 36. Zagrebačkom salonu za rad Vražje sjeme (****je i kajanje);
2009. nagrada publike na Fibula film festivalu, Sisak za dokumentarni film "Industrijski raj";
2010. druga nagrada T-HT@MSU, Zagreb za rad "Nevidljivi Sisak - Fenomen Željezara"

Filmografija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Preminuo akademski slikar i multimedijalni umjetnik Marijan Crtalić. Pristupljeno 27. listopada 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. IN MEMORIAM Marijan Crtalić – Crta | HDLU – Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Pristupljeno 20. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. In memoriam Marijan Crtalić. Pristupljeno 20. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Marijan Crtalić: Stvarnost mi je košmarnija od snova. Pristupljeno 20. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. Crta, to je naš Pablo!. Pristupljeno 20. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]