Vidi kôd stranice Marsova klima

{{Jubilarni članak|223.000}}
{{Članak tjedna (ikona)|5. tjedan 2022.}}
[[Datoteka:OSIRIS_Mars_true_color.jpg|desno|mini|250x250px|[[Mars]] ([[Rosetta (svemirska letjelica)|''Rosetta'']] 2007.)]]
[[datoteka:History of Water on Mars.jpg|mini|Povijest vode na Marsu. Brojevi označavaju milijarde godina u prošlosti.]]
'''Marsova klima''' je stoljećima bila tema znanstvenih istraživanja, dijelom i zato što je to jedini [[Terestrički planet|stjenoviti planet]] čiju površinu je moguće izravno detaljno promatrati sa [[Zemlja|Zemlje]] uz pomoć [[teleskop]]a.

Iako je [[Mars]] manji od [[Zemlja|Zemlje]], posjeduje 11% Zemljine mase i 50% je dalje od [[Sunce|Sunca]] od Zemlje, njegova klima ima važne sličnosti, poput prisutnosti [[Marsove polarne ledene kape|polarnih ledenih kapa]], promjena gosišnjih doba i vidljivih vremenskih obilježja. Privukao je kontinuirano proučavanje [[Planetologija|planetologa]] i [[Klimatologija|klimatologa]]. Iako Marsova klima ima sličnosti sa Zemljinom, uključujući periodično [[ledeno doba]], postoje i važne razlike, poput mnogo niže toplinske inercije. [[Marsova atmosfera]] ima veću visinu homogene atmosfere koja iznosi otprilike 11&nbsp;km, 60% veću od one na Zemlji. Klima je od velike važnosti za pitanje je li život prisutan ili je bio prisutan na planetu. Klima je nakratko dobila više zanimanja za vijesti zbog [[NASA|NASA-inih]] mjerenja koja su ukazala na povećanu [[Sublimacija|sublimaciju]] jedne bliske polarne regije što je dovelo do popularnih nagađanja da je Mars prolazio kroz [[globalno zatopljenje]],<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.astronomy.com/asy/default.aspx?c=a&id=3503 |title=MGS sees changing face of Mars |author=Francis Reddy |date=2005-09-23 |publisher=Astronomy Magazine |accessdate=2007-09-06}}</ref> iako se prosječna temperatura Marsa zapravo pala tijekom posljednjih desetljeća, a same polarne kape rastu.

Mars su proučavali zemaljski instrumenti od 17. stoljeća, ali tek od početka [[Istraživanje Marsa|istraživanja Marsa]] sredinom 1960-ih bilo je moguće promatranje iz blizine. Preleti i orbitalne letjelice pružile su podatke odozgo, dok su sletači i roveri izravno mjerili atmosferske uvjete. Napredni orbitalni instrumenti oko Zemlje i dalje pružaju korisna promatranja relativno velikih vremenskih pojava.

Prva misija upućena na Mars bila je [[Mariner 4]], koja je stigla [[1965.]] Taj brzi dvodnevni prelet (14. – 15. srpnja 1965.) sa slabim instrumentima malo je pridonijela stanju znanja o marsovskoj klimi. Kasnije misije iz [[Program Mariner|programa Mariner]] ([[Mariner 6]], [[Mariner 7]], [[Mariner 9]]) popunile su neke praznine u osnovnim klimatskim informacijama. Klimatske studije temeljene na podacima započele su ozbiljno s [[Program Viking|sletačima programa Viking]] 1975. godine i nastavljaju se sondama poput [[Mars Reconnaissance Orbiter]]a.

Ovo je promatračko djelo dopunjeno vrstom znanstvene računalne simulacije nazvane [[Model opće cirkulacije Marsa|Marsov opći model cirkulacije]] (''Mars General Circulation Model'', ''MGCM'').<ref>{{Citiranje weba |url=http://www-mgcm.arc.nasa.gov/MGCM.html |title=Mars General Circulation Modeling |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070220100252/http://www-mgcm.arc.nasa.gov/MGCM.html |archivedate=2007-02-20 |author=NASA |publisher=NASA |accessdate=2007-02-22}}</ref> Nekoliko različitih revizija MGCM-a dovelo je do povećanog razumijevanja Marsa kao i ograničenja takvih modela.

== Povijesna promatranja klime ==
[[Giacomo Filippo Maraldi|Giacomo Maraldi]] utvrdio je 1704. da južna polarna kapa nije usredotočena na rotacijski pol Marsa.<ref name="mars1700">{{Citiranje weba |url=http://www.exploringmars.com/history/1700.html |title=Exploring Mars in the 1700s |archiveurl=https://web.archive.org/web/20010220024335/http://www.exploringmars.com/history/1700.html |archivedate=2001-02-20 |date=2001-02-20}}</ref> Tijekom opozicije 1719. godine, Maraldi je primijetio i polarne kape i vremensku varijabilnost u njihovom opsegu.

[[William Herschel]] prvi je utvrdio nisku gustoću marsovske atmosfere u svom radu iz 1784. godine pod naslovom ''O izvanrednim pojavama u polarnim područjima na planetu Mars, nagibu svoje osi, položaju polova i sferoidnom obliku; s nekoliko nagovještaja koji se odnose na njegov stvarni promjer i atmosferu''. Kada se činilo da je Mars prolazio pored dvije slabe zvijezde bez utjecaja na njihovu svjetlost, Herschel je točno zaključio da to znači da je oko Marsa malo atmosfere koja bi ometala njihovo svjetlo.<ref name="mars1700"/>

Otkriće "žutih oblaka" na površini Marsa [[Honore Flaugergues|Honorea Flaugerguesa]] 1809. godine prvo je poznato opažanje Marsovih pješčanih oluja. Flaugergues je također primijetio [[1813.]] značajno opadanje leda na polovima tijekom marsovskog proljeća. Njegova se spekulacija da je Mars topliji od Zemlje pokazala netočnom.

== Marsova paleoklimatologija ==

Za Marsovsko geološko vrijeme danas se koriste dva sustava za datiranje. Jedan se temelji na gustoći kratera i ima tri epohe: [[Noahijska epoha|noahijska]], [[Hesperijanska epoha|hesperijanska]] i [[Amazonska epoha|amazonska]]. Drugi je mineraloški vremenski slijed, koji također ima tri dobi: [[filocij]], [[tejikij|teijikij]] i [[siderik]].

<timeline>

ImageSize = width:800 height:50
PlotArea = left:15 right:15 bottom:20 top:5
AlignBars = early

Period = from:-4500 till:0
TimeAxis = orientation:horizontal
ScaleMajor = unit:year increment:500 start:-4500
ScaleMinor = unit:year increment:100 start:-4500

Colors=
 id:prenoachicol value:rgb(0.7,0.4,1)
 id:noachicol value:rgb(0.5,0.5,0.8)
 id:hespericol value:rgb(1,0.2,0.2)
 id:amazonicol value:rgb(1,0.5,0.2)

PlotData=
 align:center textcolor:black fontsize:8 mark:(line,black) width:25 shift:(0,-5)
 text:Amazonijan from:-3000 till:0 color:amazonicol
 text:Hesperijan from:-3700 till:-3000 color:hespericol
 text:Noahij from:-4100 till:-3700 color:noachicol
 text:Pre-Noahij from:start till:-4100 color:prenoachicol
</timeline>

Nedavna promatranja i modeliranje daju informacije ne samo o sadašnjoj klimi i atmosferskim uvjetima na Marsu već i o njegovoj prošlosti. Za marsovsku atmosferu noahijske epohe već se dugo teoretiziralo da je tada dominirao [[Ugljikov(IV) oksid|ugljični dioksid]]. Nedavna spektralna promatranja ležišta glinenih minerala na Marsu i modeliranje uvjeta stvaranja glinenih minerala<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.sciencedaily.com/upi/index.php?feed=Science&article=UPI-1-20070719-14530900-bc-us-mars.xml |title=Clay studies might alter Mars theories |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070930201205/https://www.sciencedaily.com/upi/index.php?feed=Science&article=UPI-1-20070719-14530900-bc-us-mars.xml |archivedate=2007-09-30 |date=2007-07-19 |publisher=Science Daily |accessdate=2007-09-06}}</ref> otkrila su da u [[Glina (tlo)|glini]] toga doba ima malo ili nimalo [[Karbonati|karbonata]]. Stvaranje gline u okolišu bogatom ugljičnim dioksidom uvijek prati stvaranje karbonata, iako se karbonat kasnije može otopiti vulkanskom kiselošću.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Fairén |first=A. G. |title=Inhibition of carbonate synthesis in acidic oceans on early Mars |year=2004 |journal=Nature |volume=431 |issue=7007 |pages=423–426}}</ref>

Otkriće minerala stvorenih uz prisustvo vode na Marsu, uključujući [[hematit]] i [[jarozit]], koje je otkrio rover ''[[Opportunity]]'' i [[getit]]a kojeg je otkrio rover ''[[Spirit]]'', dovelo je do zaključka da su klimatski uvjeti u davnoj prošlosti omogućavali tekuću vodu na Marsu. Morfologija nekih udarnih kratera na Marsu ukazuje da je tlo bilo mokro u trenutku udara.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Carr |first=M.H. |title=Martian impact craters and emplacement of ejecta by surface flow |year=1977 |journal=J. Geophys. Res. |volume=82 |issue=28 |pages=4055–65}}</ref> Geomorfna promatranja kako stope erozije krajolika<ref>{{Citiranje časopisa |author=Golombek |first=M.P. |title=Erosion rates on Mars and implications for climate change: constraints from the Pathfinder landing site |year=2000 |journal=J. Geophys. Res. |volume=105 |issue=E1 |pages=1841–1853}}</ref> i mreža marsovskih dolina<ref>{{Citiranje časopisa |author=Craddock |first=R.A. |title=The case for rainfall on a warm, wet early Mars |year=2002 |journal=J. Geophys. Res. |volume=107 |issue=E11}}</ref> također snažno impliciraju toplije i vlažnije uvjete na Marsu iz noahijske epohe (prije otprilike prije četiri milijarde godina). Međutim, kemijska analiza uzoraka marsovskih meteorita sugerira da je temperatura okoliša na površini Marsa najvjerojatnije bila ispod 0&nbsp;°C tijekom posljednjih četiri milijarde godina.<ref name="science309_5734">{{Citiranje časopisa |author=Shuster, David L. |title=Martian Surface Paleotemperatures from Thermochronology of Meteorites |url=https://authors.library.caltech.edu/51952/7/Shuster.SOM.pdf |date=2005-07-22 |journal=Science |volume=309 |issue=5734 |pages=594–600}}</ref>

Neki znanstvenici tvrde da je velika masa vulkana [[Tharsis]] imala velik utjecaj na klimu Marsa. Erumptirajući vulkani daju velike količine plina, uglavnom vodene pare i CO<sub>2</sub>. Vulkani su možda oslobodili dovoljno plina da ranija marsovska atmosfera postane gušća od Zemljine. Vulkani su također mogli emitirati dovoljno H<sub>2</sub>O da pokriju cijelu Marsovu površinu do dubine od 120&nbsp;m. Ugljični dioksid je [[Staklenički plinovi|staklenički plin]] koji podiže temperaturu planeta: zarobljava toplinu upijajući [[infracrveno zračenje]]. Tako su vulkani Tharsis ispuštanjem CO<sub>2</sub> mogli u prošlosti Mars učiniti sličnijim Zemlji. Možda je Mars nekada imao puno gušću i topliju atmosferu, a možda su bili prisutni i oceani ili jezera.<ref>Hartmann, W. 2003. A Traveler's Guide to Mars. Workman Publishing. NY NY.</ref> Međutim, pokazalo se izuzetno teškim napraviti uvjerljive globalne klimatske modele za Mars koji proizvode temperature iznad 0&nbsp;°C u bilo kojem trenutku svoje povijesti,<ref>{{Citiranje časopisa |author=Aberle |first=R.M. |title=Early Climate Models |year=1998 |journal=J. Geophys. Res. |volume=103 |issue=E12 |pages=28467–79}}</ref> iako to može jednostavno odražavati probleme u preciznoj kalibraciji takvih modela.

Dokazi o geološki nedavnom, ekstremnom ledenom dobu na Marsu objavljeni su 2016. godine. Prije samo 370 000 godina, planet bi izgledao više bijelo nego crveno.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.popularmechanics.com/space/moon-mars/a21044/mars-just-got-out-of-an-ice-age/ |title=Mars Used To Look More White Than Red |date=2016-05-26 |work=Popular Mechanics |accessdate=2016-05-28}}</ref>

== Vrijeme ==
[[Datoteka:PIA17940-MartianMorningClouds-VikingOrbiter1-1976-20140212.jpg|desno|mini|Marsovski jutarnji oblaci <small>([[Viking 1|Viking Orbiter 1]], 1976.)</small>]]
Temperatura i cirkulacija [[Marsovo mjerenje vremena|Marsa]] variraju svake [[Marsovo mjerenje vremena|marsovske godine]] (kao što se očekuje za bilo koji planet s atmosferom i [[Nagib osi|nagibom osi]]). Marsu nedostaju oceani, izvor mnogih međugodišnjih varijacija na Zemlji.&nbsp; Podaci ''Mars Orbiter kamere'', koji obuhvaćaju 2,5 marsovske godine.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.msss.com/mars_images/moc/mer_weather/ |title=Weather at the Mars Exploration Rover and Beagle 2 Landing Sites |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070814065231/http://www.msss.com/mars_images/moc/mer_weather/ |archivedate=2007-08-14 |language=engleski |publisher=Malin Space Science Systems |accessdate=2007-09-08}}</ref> pokazuju da je Marsovsko vrijeme sklonije ponavljanju i stoga je više predvidljivo nego Zemljino. Ako se događaj dogodi u određeno doba godine u jednoj godini, dostupni podaci (rijetki kakvi jesu) ukazuju na to da je prilično vjerojatno da će se sljedeća godina ponoviti na gotovo istom mjestu, dati ili uzeti tjedan dana.

Od formacija kondenzacijske prirode na Marsu se nalazi [[magla]]. Često stoji iznad nizina, kanjona, dolina i na dnu kratera po hladnom vremenu.<ref name="galspace2">{{Citiranje weba |url=http://galspace.spb.ru/index41.html |title=Mars - Crveni planet. Opis mjesta. Atmosfera i klima |work=galspace.ru - Projekt istraživanja Sunčevog sustava |language=ruski |accessdate=2020-10-25}}</ref>

Snijeg je na Marsu primijećen mnogo puta.<ref name="Spacegid">{{Citiranje weba |url=http://spacegid.com/obshhie-svedeniya-ob-atmosfere-marsa.html |title=Opći podaci o Marsovoj atmosferi |author=Maksim Zabolotski |date=2013-09-21 |work=Spacegid.com |language=ruski |accessdate=2020-10-25}}</ref>Tako je u zimu 1979. na području slijetanja [[Viking 2|Vikinga 2]] pao tanak sloj snijega, koji je ostao na površini nekoliko mjeseci.<ref name="galspace2" />

Dne 29. rujna 2008., sletač [[Phoenix (lander)|''Phoenix'']] otkrio je snijeg koji pada iz oblaka 4.5 kilometara iznad mjesta slijetanja u blizini kratera Heimdal. Oborine su isparile prije nego što su došle do tla; taj se fenomen zove [[virga]].<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.nasa.gov/mission_pages/phoenix/news/phoenix-20080929.html |title=NASA Mars Lander Sees Falling Snow, Soil Data Suggest Liquid Past |date=2008-09-29 |accessdate=2008-10-03 |archive-date=27. srpnja 2012. |archive-url=https://web.archive.org/web/20120727085221/http://www.nasa.gov/mission_pages/phoenix/news/phoenix-20080929.html |url-status=dead }}</ref>

== Oblaci ==
[[Datoteka:Ice_Clouds_in_Martian_Arctic.gif|desno|okvir|Animacija ledenih oblaka iznad [[Phoenix (lander)|''Phoenixovog'']] mjesta slijetanja tijekom 10 minuta <small>(29. kolovoza 2008.)</small>]]
Marsove pješčane oluje mogu izbaciti fine čestice u atmosferu oko kojih se mogu stvoriti oblaci. Ti se oblaci mogu stvarati vrlo visoko do 100&nbsp;km iznad planeta.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.space.com/scienceastronomy/060828_mars_clouds.html |title=Mars Clouds Higher Than Any On Earth |work=Space.com}}</ref> Prve slike Marsa koje je poslao [[Mariner 4]] pokazale su vidljive oblake u gornjoj atmosferi Marsa. Oblaci su vrlo tanki i može se vidjeti samo kako odražavaju sunčevu svjetlost naspram tame noćnog neba. U tom pogledu izgledaju slično mezosfernim oblacima, poznatim i kao [[Noćni svijetleći oblak|noćni svijetleći oblaci]] na Zemlji, koji se javljaju oko 80&nbsp;km iznad našeg planeta.

== Temperatura ==
Mjerenja Marsove temperature prethodila su svemirskom dobu. Međutim, rani instrumenti i tehnike [[Radio astronomija|radio astronomije]] dale su sirove, različite rezultate.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Pettit |first=E. |title=Radiation Measures on the Planet Mars |date=Rujan 1924. |journal=Publications of the Astronomical Society of the Pacific |volume=36 |issue=9 |pages=269–272}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |author=Coblentz |first=W. |title=Temperature Estimates of the Planet Mars |date=Lipanj 1925. |journal=Astronomische Nachrichten |volume=224 |issue=22 |pages=361–378}}</ref> Rane svemirske letjelice koje su prošle pokraj Marsa ([[Mariner 4]]) i kasniji orbiteri koristili su radio okultaciju za obavljanje [[Aeronomija|aeronomije]]. Pomoću kemijskog sastava koji je već utvrđen pomoću [[Spektroskopija|spektroskopije]], moguće je odrediti temperaturu i tlak. Unatoč tome, nastale su "snimke" vremena na određenom području, u određeno vrijeme. Orbiteri tada povećavaju broj radiotransekata. Kasnije misije, počevši s Marinerom 6 i 7, te sovjetski [[Mars 2]] i [[Mars 3|3]], su nosili infracrveni detektor za mjerenje energije zračenja. Mariner 9 je prvi donio infracrveni radiometar i spektrometar u [[Areostacionarna orbita|Marsovu orbitu]] 1971. godine, zajedno s ostalim instrumentima i radio odašiljačem. Uslijedili su [[Viking 1]] i [[Viking 2|2]], s infracrvenim termalnim maperima (IRTM).<ref>{{Citiranje weba |url=https://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/experiment/display.action?id=1975-075A-02 |title=National Space Science Data Center: Infrared Thermal Mapper (IRTM) |accessdate=2014-09-14}}</ref>

Zabilježene su različite vrijednosti ''in situ'' za prosječnu temperaturu na Marsu,<ref>{{Citiranje weba |url=http://hypertextbook.com/facts/2001/AlbertEydelman.shtml |title=Temperature on the Surface of Mars |author=Eydelman |first=Albert |year=2001 |work=The Physics Factbook}}</ref> a zajednička vrijednost je −63&nbsp;°C (210&nbsp;K; -81&nbsp;°F).<ref>{{Citiranje weba |url=http://marsnews.com/the-planet-mars |title=Focus Sections :: The Planet Mars |publisher=MarsNews.com |accessdate=2007-09-08}}</ref><ref>{{Citiranje weba |url=https://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/factsheet/marsfact.html |title=NASA Mars Fact Sheet |year=2018 |publisher=nasa.gov |accessdate=2018-11-01}}</ref> Površinske temperature mogu doseći visokih oko 20&nbsp;°C (293&nbsp;K; 68&nbsp;°F) u podne, na ekvatoru, a najniža temperatura od oko −153&nbsp;°C (120&nbsp;K; −243&nbsp;°F) na polovima.<ref>{{Citiranje weba |url=http://quest.nasa.gov/aero/planetary/mars.html |title=Mars Facts |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130607140708/http://quest.nasa.gov/aero/planetary/mars.html |archivedate=2013-06-07 |publisher=NASA |accessdate=2013-06-20}}</ref> Stvarna mjerenja temperature na lokalitetu slijetanja sletača Viking kreću se od −17.2&nbsp;°C (256,0&nbsp;K; 1.0&nbsp;°F) do −107&nbsp;°C (166&nbsp;K; −161&nbsp;°F). Najtoplija temperatura tla koju je procijenio Viking Orbiter je bila 27&nbsp;°C (300&nbsp;K; 81&nbsp;°F).<ref>James E. Tillman [http://www-k12.atmos.washington.edu/k12/resources/mars_data-information/temperature_overview.html Mars – Temperature Overview]</ref> Rover Spirit je zabilježio maksimalnu dnevnu temperaturu zraka u hladu od 35&nbsp;°C (308&nbsp;K; 95&nbsp;°F) i redovito bilježio temperature znatno iznad 0&nbsp;°C (273&nbsp;K; 32° F), osim zimi.

Izvješteno je da "Na temelju podataka o temperaturi zraka tijekom noći, svako proučavano sjeverno proljeće i rano sjeverno ljeto je bilo identično unutar razine eksperimentalne pogreške (unutar ± 1&nbsp;°C) ", ali da" dnevni podaci, međutim, upućuju na nešto drugačiju priču, s temperaturama koje variraju iz godine u godinu i do 6&nbsp;°C u ovom godišnjem dobu.<ref name="Liu 2003">{{Citiranje časopisa |author=Liu |first=Junjun |title=An assessment of the global, seasonal, and interannual spacecraft record of Martian climate in the thermal infrared |url=http://www.gfdl.gov/~gth/netscape/2003/liu0301.pdf |date=2003-08-15 |journal=[[Journal of Geophysical Research]] |volume=108 |issue=5089 |pages=5089 |accessdate=2007-09-08 |archive-date=30. rujna 2006. |archive-url=https://web.archive.org/web/20060930153835/http://www.gfdl.gov/~gth/netscape/2003/liu0301.pdf |url-status=dead}}</ref> Ova razlika u danu i noći je neočekivana i nerazumljiva". U južnom proljeću i ljetu varijancom dominiraju prašine koje povećavaju vrijednost noćne niske temperature i smanjuju dnevnu vršnu temperaturu.<ref name="Sheehan-13">William Sheehan, ''The Planet Mars: A History of Observation and Discovery,'' Chapter 13 ([http://www.uapress.arizona.edu/onlinebks/mars/chap13.htm available on the web] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111111091348/http://www.uapress.arizona.edu/onlinebks/mars/chap13.htm |date=11. studenoga 2011. }})</ref> To rezultira malim (20&nbsp;°C) smanjenje prosječne površinske temperature i umjereno (30&nbsp;°C) porast temperature gornjih slojeva atmosfere.<ref name="Gurwell">{{Citiranje časopisa |author=Gurwell |first=Mark A. |title=Mars surface and atmospheric temperature during the 2001 global dust storm |year=2005 |journal=Icarus |volume=175 |issue=1 |pages=23–3}}</ref>

Prije i nakon Vikinga, sa Zemlje su pomoću mikrovalne spektroskopije određene nove, naprednije marsovske temperature. Kako je mikrovalna zraka, manja od 1 kutne minute, veća od diska planeta, rezultati su globalni prosjeci.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Clancy |first=R. |title=Global Changes in the 0–70 km Thermal Structure of the Mars Atmosphere Derived from 1975 to 1989 Microwave CO Spectra |date=1990-08-30 |journal=Journal of Geophysical Research |volume=95 |issue=9 |pages=14,543–14,554}}</ref> Kasnije, Spektrometar toplinskih emisija (''Thermal Emission Spectrometer, TES'') na [[Mars Global Surveyor]]u i u manjoj mjeri [[Thermal Emission Imaging System|THEMIS]] na orbiteru [[2001 Mars Odyssey]] nisu mogli reproducirati samo infracrvena mjerenja, već međusobno uspoređivati podatke sletača, rovera i podataka sa Zemlje. ''Mars Climate Sounder'' [[Mars Reconnaissance Orbiter]]a na sličan način može napraviti atmosferske profile. Skupovi podataka "sugeriraju općenito hladnije atmosferske temperature i niže opterećenje prašinom posljednjih desetljeća na Marsu nego tijekom misije Viking",<ref name="Bell et al.">{{Citiranje časopisa |author=Bell, J |title=Mars Reconnaissance Orbiter Mars Color Imager (MARCI): Instrument Description, Calibration, and Performance |date=2009-08-28 |journal=Journal of Geophysical Research |volume=114 |issue=8 |pages=E08S92}}</ref> iako su podaci o Vikingu prethodno revidirani prema dolje.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Wilson, R. |title=The Martian Atmosphere During the Viking I Mission, I: Infrared Measurements of Atmospheric Temperatures Revisited |year=2000 |journal=Icarus |volume=145 |issue=2 |pages=555–579}}</ref> Podaci ''TES-a'' pokazuju "Mnogo hladnije (10-20 K) globalne atmosferske temperature zabilježene su tijekom 1997. u odnosu na razdoblja perihela 1977." i "da je globalna Marsova atmosfera hladnija tijekom afela, manje prašnjava i zagrnutija nego što je utvrđeno utvrđenom klimatologijom, "opet, uzimajući u obzir revizije Wilsona i Richardsona Vikingovih podataka.<ref name="Clancy et al 2000">{{Citiranje časopisa |author=Clancy |first=R. |title=An intercomparison of ground-based millimeter, MGS TES, and Viking atmospheric temperature measurements: Seasonal and interannual variability of temperatures and dust loading in the global Mars atmosphere |date=2000-04-25 |journal=Journal of Geophysical Research |volume=105 |issue=4 |pages=9553–9571}}</ref>

Kasnija usporedba, iako je priznato "da je najreprezentativniji mikrovalni zapis temperatura zraka", pokušala je spojiti diskontinuirani zapis svemirskih letjelica. Nije bio vidljiv mjerljiv trend globalne prosječne temperature između Viking ''IRTM-a'' i MGS ''TES-a''. "Temperrature zraka koje su dobili Viking i MGS u osnovi se ne mogu razlikovati za ovo razdoblje, što sugerira da su doba Vikinga i MGS-a karakterizirane u osnovi istim klimatskim stanjem." U uspredbi je pronađena snažna dihotomija" između sjeverne i južne polutke, "vrlo asimetričnu paradigmu za Marsov godišnji ciklus: sjeverno proljeće i ljeto koje je relativno prohladno, ne baš prašnjavo i relativno bogato vodenom parom i ledenim oblacima; i južno ljeto prilično slično onome što ga je promatrao Viking s toplijim temperaturama zraka, manje vodene pare i vodenog leda i višim razinama atmosferske prašine."<ref name="Liu 2003"/>

Instrument ''MCS'' (''Mars Climate Sounder'') na [[Mars Reconnaissance Orbiter]]u po dolasku je mogao kratko vrijeme raditi zajedno s MGS-om; skupovi podataka manje sposobnog THEMIS-a na [[2001 Mars Odyssey|Mars Odysseyju]] i SPICAM-a na Mars Expressu također se mogu koristiti za obuhvatanje jednog, dobro kalibriranog zapisa. Iako su temperature ''MCS-a'' i ''TES-a'' općenito konzistentne,<ref>{{Citiranje časopisa |author=Kleinböhl, A. |title=Mars Climate Sounder Limb Profile Retrieval of Atmospheric Temperature, Pressure, and Dust and Water Ice Opacity |url=https://authors.library.caltech.edu/16637/1/Kleinboehl2009p6276J_Geophys_Res-Planet.pdf |date=Listopad 2009. |journal=Journal of Geophysical Research |volume=114 |issue=E10 |pages=n/a}}</ref> istraživači izvještavaju o mogućem hlađenju ispod analitičke preciznosti. "Nakon uračunavanja ovog modeliranog hlađenja, temperature ''MCS'' u prosjeku su 0,9 (dnevne) i 1,7 K (noću) hladnije od mjerenja koje je izveo ''TES''."<ref>{{Citiranje časopisa |author=Bandfield, J. L. |title=Radiometric Comparison of Mars Climate Sounder and Thermal Emission Spectrometer Measurements |year=2013 |journal=Icarus |volume=225 |issue=1 |pages=28–39}}</ref>

Pretpostavlja se da je Mars u početku svoje povijesti imao puno gušću i topliju atmosferu.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Fassett |first=C. J. Head |title=Sequence and timing of conditions on early Mars |year=2011 |journal=Icarus |volume=211 |issue=2 |pages=1204–1214}}</ref> Većina ove rane atmosfere sastojala bi se od ugljičnog dioksida. Takva bi atmosfera podigla temperaturu, barem na nekim mjestima, iznad točke ledišta vode.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Forget |first=F. |title=3D modelling of the early martian climate under a denser CO2 atmosphere: temperatures and CO2 ice clouds |year=2013 |journal=Icarus |volume=222 |issue=1 |pages=81–99}}</ref> Tekuća voda s višom temperaturom mogla je izdubiti brojne kanale i izlivne doline uobičajene na planetu. Također se možda okupila i formirana jezera i možda ocean.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.space.com/28742-ancient-mars-ocean-water-lost.html |title=Wet Mars: Red Planet Lost Ocean's Worth of Water, New Maps Reveal |work=Space.com}}</ref> Neki su istraživači sugerirali da je Marsova atmosfera možda bila višestruko gušća od Zemljine; međutim istraživanja objavljena u rujnu 2015. godine iznijela su ideju da možda rana marsovska atmosfera nije bila tako gusta kao što se prije mislilo.<ref name="sciencedaily.com">{{Citiranje weba |url=https://www.sciencedaily.com/releases/2015/09/150903121019.htm |title=What happened to early Mars' atmosphere? New study eliminates one theory}}</ref>

Trenutnačna Marsova atmosfera je vrlo rijetka. Mnogo godina pretpostavljalo se da je kao i na Zemlji većina ranog ugljičnog dioksida bila zatvorena u mineralima, zvanim karbonati. Međutim, unatoč korištenju mnogih orbitalnih instrumenata koji su tražili karbonate, pronađeno je vrlo malo karbonatnih naslaga.<ref name="sciencedaily.com"/><ref>{{Citiranje časopisa |author=Niles |first=P. |title=Geochemistry of carbonates on Mars: implications for climate history and nature of aqueous environments |url=https://authors.library.caltech.edu/36708/1/Niles_2013p301.pdf |year=2013 |journal=Space Sci. Rev. |volume=174 |issue=1–4 |pages=301–328}}</ref> Danas se smatra da je [[sunčev vjetar]] uklonio velik dio ugljičnog dioksida u marsovskom zraku. Istraživači su otkrili postupak u dva koraka koji plin šalje u svemir.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.space.com/31215-mars-missing-carbon-mystery.html |title=Search for 'Missing' Carbon on Mars Cancelled |work=Space.com}}</ref> Ultraljubičasto svjetlo Sunca moglo bi udariti u molekulu ugljičnog dioksida, razbiti je u [[ugljični monoksid]] i [[kisik]]. Drugi [[foton]] ultraljubičastog svjetla mogao bi naknadno razbiti ugljični monoksid na kisik i ugljik koji bi dobio dovoljno energije za bijeg s planeta. U ovom bi procesu svjetlosni izotop ugljika ([[Ugljik-12|<sup>12</sup>C]]) najvjerojatnije napustio atmosferu. Stoga bi ugljični dioksid koji ostane u atmosferi bio obogaćen teškim izotopom ([[Ugljik-13|<sup>13</sup>C]]).<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.sciencedaily.com/releases/2015/11/151124170249.htm |title=Mars once had a moderately dense atmosphere: Scientists suggest the fingerprints of early photochemistry provide a solution to the long-standing mystery}}</ref> Ova viša razina teškog izotopa ono je što je pronašao rover Curiosity na Marsu.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Webster |first=C. R. |title=Isotope ratios of H, C, and O in CO2 and H2O of the Martian atmosphere |url=https://authors.library.caltech.edu/102999/1/260.full.pdf |year=2013 |journal=Science |volume=341 |issue=6143 |pages=260–263}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |author=Hu |first=R. |title=Tracing the fate of carbon and the atmospheric evolution of Mars |year=2015 |journal=Nature Communications |volume=6}}</ref>

{{Infookvir vrijeme|mjesto akuzativ=[[Gale (krater)|krater Gale]]|Pro_sr_min=-77|Velj_sr_min=-86|Ožu_sr_min=-88|Tra_sr_min=-87|Svi_sr_min=-85|Lip_sr_min=-78|Srp_sr_min=-76|Kol_sr_min=-69|Ruj_sr_min=-68|Lis_sr_min=-73|Stu_sr_min=-73|Sij_aps_min=-95|Pro_sr_maks=-3|Velj_aps_min=-127|Ožu_aps_min=-114|Tra_aps_min=-97|Svi_aps_min=-98|Lip_aps_min=-125|Srp_aps_min=-84|Kol_aps_min=-80|Ruj_aps_min=-78|Lis_aps_min=-78|Stu_aps_min=-83|Pro_aps_min=-110|Sij_sr_min=-82|Stu_sr_maks=-1|God_aps_maks=20|Ruj_aps_maks=7|God_sr_min=-78.5|God_aps_min=-127|God_sr_maks=-5.7|Sij_aps_maks=6|Velj_aps_maks=6|Ožu_aps_maks=1|Tra_aps_maks=0|Svi_aps_maks=7|Lip_aps_maks=7|Srp_aps_maks=20|Kol_aps_maks=19|Stu_aps_maks=8|Lis_sr_maks=4|Lis_aps_maks=7|Pro_aps_maks=8|Sij_sr_maks=-7|Velj_sr_maks=-20|Ožu_sr_maks=-23|Tra_sr_maks=-20|Svi_sr_maks=-4|Lip_sr_maks=0|Srp_sr_maks=2|Kol_sr_maks=1|Ruj_sr_maks=1|Izvor=Centro de Astrobiología, Mars Weather, NASA Quest, SpaceDaily<ref>{{Citiranje časopisa |title=Rover Environmental Monitoring Station |url=http://cab.inta-csic.es/rems/index.htm |date=2015-10-25 |accessdate=2020-11-07 |journal= |archive-date=25. listopada 2015. |archive-url=https://archive.today/20151025050810/http://cab.inta-csic.es/rems/index.htm |url-status=bot: unknown }}</ref><ref>{{Citiranje weba |url=https://twitter.com/MarsWxReport |title=Mars Weather |language=engleski |accessdate=2020-11-07}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |title=:: NASA Quest > Aerospace :: |url=http://quest.nasa.gov/aero/planetary/mars.html |date=2015-03-16 |accessdate=2020-11-07 |journal= |archive-date=16. ožujka 2015. |archive-url=https://web.archive.org/web/20150316083106/http://quest.nasa.gov/aero/planetary/mars.html |url-status=dead }}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |title=White Mars: The story of the Red Planet Without Water |url=https://www.spacedaily.com/news/mars-water-science-00k1.html |accessdate=2020-11-07}}</ref>|mjesto=[[Gale (krater)|krater Gale]]}}

== Atmosferska svojstva i procesi ==
[[Datoteka:PIA16460-Mars-AtmophereGases-20121102.jpg|desno|mini|200x200px|[[Marsova atmosfera|Najzastupljeniji plinovi na Marsu]] - (''Curiosity'', listopad 2012.)]]

=== Niski atmosferski tlak ===
[[Marsova atmosfera]] sastoji se uglavnom od [[Ugljikov(IV) oksid|ugljičnog dioksida]] i ima srednji [[Atmosferski tlak|površinski tlak]] od oko 600&nbsp;[[paskal]]a (Pa), mnogo niži od Zemljinog tlaka od 101.000&nbsp;Pa. Jedan od učinaka ovoga je da Marsova atmosfera može puno brže reagirati na zadani unos energije od Zemljine atmosfere.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www-mgcm.arc.nasa.gov/mgcm/HTML/WEATHER/pressure.html |title=Mars' low surface pressure. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070707084855/http://www-mgcm.arc.nasa.gov/mgcm/HTML/WEATHER/pressure.html |archivedate=2007-07-07 |author=[[Mars General Circulation Model]]ing Group |publisher=NASA |accessdate=2007-02-22}}</ref> Kao posljedica toga, Mars je podložan jakim toplinskim plimama koje nastaju Sunčevim grijanjem, a ne gravitacijskim utjecajem. Te plime mogu biti značajne, jer iznose do 10% ukupnog atmosferskog tlaka (obično oko 50 Pa). Zemljina atmosfera doživljava slične dnevne i poludnevne plime, ali njihov je učinak manje primjetan zbog Zemljine puno veće atmosferske mase.

Iako temperatura na Marsu može doseći iznad točke smrzavanja (0&nbsp;°C, 273&nbsp;K, 32&nbsp;°F), tekuća voda je nestabilna na većem dijelu planeta, jer je atmosferski tlak ispod [[Trojna točka|trojne točke]] vode i vodeni se led [[Sublimacija|sublimira]] u vodenu paru. Iznimke su nizine, ponajviše u udarnom bazenu [[Hellas Planitia]], najvećem takvom krateru na Marsu. Toliko je dubok da atmosferski tlak na dnu doseže 1155&nbsp;Pa, što je iznad [[Trojna točka|trojne točke]], pa ako tamo temperatura prelazi 0 °C,&nbsp;ondje bi mogla postojati tekuća voda.

=== Vjetar ===
[[Datoteka:PIA16813-MarsCuriosityRover-ParachuteFlapsInWind-20120812to20130113.gif|desno|mini|''Curiosityev'' padobran leprša na marsovskom vjetru (HiRISE / [[Mars Reconnaissance Orbiter|MRO]]) (12. kolovoza 2012. do 13. siječnja 2013).]]
[[Datoteka:MarsDustDevi-AmazonisPlanitia-MGS-MOC-20010401-E03-00938.gif|lijevo|mini|206x206px|Marsov prašnjavi vrag - u Amazonis Planitii (10. travnja 2001.) ([http://www.nasa.gov/mission_pages/MRO/multimedia/pia15116.html također]  ([https://www.youtube.com/watch?v=0t0LWFHB8Qo video (02:19)]).]]
Površina Marsa ima vrlo nisku [[Toplinska inercija|toplinsku inerciju]], što znači da se brzo zagrijava kad je obasja Sunce. Tipične dnevne promjene temperature, udaljene od polarnih područja, kreću se oko 100&nbsp;K. Na Zemlji se vjetrovi često razvijaju u područjima u kojima se toplinska inercija naglo mijenja, primjerice s mora na kopno. Na Marsu nema mora, ali postoje područja u kojima se toplinska inercija tla mijenja, što dovodi do jutarnjih i večernjih vjetrova sličnih morskim povjetarcima na Zemlji.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www-mgcm.arc.nasa.gov/mgcm/HTML/WEATHER/surface.html |title=Mars' desert surface. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070707084938/http://www-mgcm.arc.nasa.gov/mgcm/HTML/WEATHER/surface.html |archivedate=2007-07-07 |author=[[Mars General Circulation Model]]ing Group |publisher=NASA |accessdate=2007-02-25}}</ref> Antaresov projekt ''Mars Small-Scale Weather'' (MSW) nedavno je identificirao neke manje slabosti u trenutnim globalnim klimatskim modelima (GCM) zbog primitivnijeg modeliranja tla. "Prijem topline na tlo i natrag prilično je važan na Marsu, pa sheme tla moraju biti prilično precizne."<ref>{{Citiranje weba |url=http://websrv2.tekes.fi/opencms/opencms/OhjelmaPortaali/Paattyneet/Antares/en/Dokumenttiarkisto/Viestinta_ja_aktivointi/Lehdistotiedotteet/Press/fallpress2003.htx.i1948.doc |title=Antares project "Mars Small-Scale Weather" (MSW) |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060303214036/http://websrv2.tekes.fi/opencms/opencms/OhjelmaPortaali/Paattyneet/Antares/en/Dokumenttiarkisto/Viestinta_ja_aktivointi/Lehdistotiedotteet/Press/fallpress2003.htx.i1948.doc |archivedate=2006-03-03 |date=2003-09-23 |accessdate=2019-07-06}}</ref> Te se slabosti ispravljaju i trebale bi dovesti do preciznijih budućih procjena, ali učiniti daljnje oslanjanje na starija predviđanja modelirane marsovske klime donekle problematičnim.

Na niskim geografskim širinama dominira [[Hadleyjeva ćelija|Hadleyeva ćelija]], koja je u osnovi jednaka procesu koji na Zemlji stvara [[Pasati|pasate]]. Na višim geografskim širinama vremenom dominira niz područja visokog i niskog tlaka, koja se nazivaju baroklinički valovi tlaka. Mars je sušiji i hladniji od Zemlje, a posljedica toga je prašina koju podižu ti vjetrovi i zadržava se u atmosferi duže nego na Zemlji jer nema oborina koje bi je isprale (osim snijega CO<sub>2</sub>).<ref name="François Forget">{{Citiranje weba |url=http://www-mars.lmd.jussieu.fr/mars/publi/forget_science2004.pdf |title=Alien Weather at the Poles of Mars |author=François Forget |publisher=Science |accessdate=2007-02-25}}</ref> Jednu takvu [[ciklona]]lnu oluju nedavno je [[Svemirski teleskop Hubble|snimio svemirski teleskop Hubble]] (slika dolje).

Jedna od glavnih razlika između Marsove i Zemljine Hadleyeve ćelije je njihova brzina<ref>{{Citiranje weba |url=http://www-mgcm.arc.nasa.gov/mgcm/HTML/WEATHER/tropics.html |title=The Martian tropics... |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070707084844/http://www-mgcm.arc.nasa.gov/mgcm/HTML/WEATHER/tropics.html |archivedate=2007-07-07 |author=[[Mars General Circulation Model]]ing Group |publisher=[[NASA]] |accessdate=2007-09-08}}</ref> koja se mjeri na vremenskom mjerilu prevrtanja. Vremenski okvir prevrtanja na Marsu je oko 100 [[Marsovo mjerenje vremena|marsovskih dana]] dok je na Zemlji više od godinu dana.

=== Pješčane oluje ===
[[Datoteka:PIA22487-Mars-BeforeAfterDust-20180719.gif|lijevo|mini|200x200px|<center>Mars prije i poslije pješčane oluje<br /> (Srpanj 2018.)</center>]]
Kad je sonda [[Mariner 9]] stigla na Mars 1971. godine, znanstvenici su očekivali vidjeti nove slike površinskih detalja. Umjesto toga, vidjeli su pješčanu oluju širom planeta<ref>{{Citiranje weba |url=https://science.nasa.gov/headlines/y2001/ast16jul_1.htm |title=Planet Gobbling Dust Storms |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060613062647/https://science.nasa.gov/headlines/y2001/ast16jul_1.htm |archivedate=2006-06-13 |author=NASA |publisher=NASA |accessdate=2007-02-22}}</ref> sa samo ogromnim vulkanom [[Olympus Mons|Olympus Mons koji se]] pokazivao iznad magle. Oluja je trajala mjesec dana, a pojava koju su znanstvenici od tada saznali prilično je česta na Marsu. Koristeći podatke s Marinera 9, [[James B. Pollack]] i sur. su predložili ''mehanizam za pješčane oluje na Marsu'' 1973.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Leovy |first=C. E. |title=Mechanisms for Mars Dust Storms |date=1973-07-06 |journal=Journal of the Atmospheric Sciences |volume=30 |issue=5 |pages=749–762}}</ref>
[[Datoteka:Hellas_basin.gif|desno|mini|200x200px|Pješčana oluja u udarnom bazenu Hellas]]
[[Datoteka:Mars_dust_opacities_MER-B_Sol_1205_to_1235.jpg|desno|mini|200x200px|Kompozit marsovskog obzora kakvoga je vidio rover ''Opportunity'' tijekom 30 marsovskih solova; pokazuje koliko je sunčeve svjetlosti blokirala oluja prašine u srpnju 2007.; Tau od 4,7 znači da je 99% sunčeve svjetlosti bilo blokirano.]]
Kao što je opazila svemirska letjelica ''Viking'' s površine,<ref name="Sheehan-13"/> "tijekom globalne olujne prašine raspon dnevnih temperatura naglo se suzio, s 50 °C na oko 10 °C, a brzine vjetra znatno su porasle - doista, u roku od samo sat vremena dolaska oluje povećali su se na 17&nbsp;m/s (61&nbsp;km/h), s udarima do 26&nbsp;m/s (94&nbsp;km/h). Ipak, nije primijećen stvarni transport materijala ni na jednom mjestu, već postupno posvjetljivanje i gubitak kontrasta površinskog materijala dok se na njega taložila prašina." 26. lipnja 2001. svemirski teleskop Hubble primijetio je prašinu koja se nalazila u bazenu Hellas na Marsu (slika desno). Dan kasnije oluja je "eksplodirala" i postala globalni događaj. Orbitalna mjerenja pokazala su da je ova pješčana oluja smanjila prosječnu temperaturu površine i povisila temperaturu atmosfere Marsa za 30&nbsp;K.<ref name="Gurwell"/> Niska gustoća marsovske atmosfere znači da vjetrovi od 18 do 22&nbsp;m/s (65 do 79&nbsp;km/h) potrebni su za podizanje prašine s površine, ali budući da je Mars toliko suh, prašina može ostati u atmosferi daleko duže nego na Zemlji, gdje je kiša uskoro ispire. Godišnje doba koje slijedi nakon oluje prašine imalo je dnevne temperature 4&nbsp;K ispod prosjeka. To se pripisuje globalnom pokrivanju prašine svijetlih boja koja se taložila iz prašine, privremeno povećavajući [[albedo]] Marsa.<ref name="Fenton">{{Citiranje časopisa |author=Fenton |first=Lori K. |title=Global warming and climate forcing by recent albedo changes on Mars |url=http://humbabe.arc.nasa.gov/~fenton/pdf/fenton/nature05718.pdf |year=2007 |journal=[[Nature]] |volume=446 |issue=7136 |pages=646–649 |archive-url=https://web.archive.org/web/20070708011126/http://humbabe.arc.nasa.gov/~fenton/pdf/fenton/nature05718.pdf |archive-date=8. srpnja 2007. |access-date=24. listopada 2020.}}</ref>

Sredinom 2007. oluja prašine širom planeta predstavljala je ozbiljnu prijetnju za rovere [[Mars Exploration Rovers|''Spirit'' i ''Opportunity'']] smanjivanjem količine energije koju pružaju solarni paneli i nužno zaustavljanje većine znanstvenih pokusa dok se oluja ne razbistri. Nakon oluje, roverima je znatno smanjena snaga zbog taloženja prašine na solarnim ćelijama.
[[Datoteka:PIA03170_fig1duststroms.jpg|mini|200x200px|Mars bez pješčane oluje u lipnju 2001. (slijeva) i s globalnom pješčanom olujom u srpnju 2001. (zdesna), kako ju je vidio [[Mars Global Surveyor]]]]
Pješčane oluje su najčešće tijekom [[Apsida (astronomija)|perihela]], kada planet prima 40 posto više sunčeve svjetlosti nego tijekom [[Apsida (astronomija)|afela]]. Tijekom afela u atmosferi se stvaraju ledeni oblaci koji djeluju u interakciji s česticama prašine i utječu na temperaturu planeta.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.whfreeman.com/ENVIRONMENTALGEOLOGY/EXMOD36/F3614.HTM |title=Duststorms on Mars |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080719164612/http://www.whfreeman.com/ENVIRONMENTALGEOLOGY/EXMOD36/F3614.HTM |archivedate=2008-07-19 |publisher=whfreeman.com |accessdate=2007-02-22}}</ref>

Velika pojačana pješčana oluja započela je krajem svibnja 2018. i trajala je sredinom lipnja. Do 10. lipnja 2018., kako je primijećeno na mjestu rovera ''Opportunity'', oluja je bila jača od pješčane oluje iz 2007. godine koju je pretrpio ''Opportunity''.<ref>[https://watchers.news/2018/06/13/dust-storm-mars/ Rapidly intensifying, possibly planet-wide dust storm affecting Mars], 13 June 2018.</ref> NASA je 20. lipnja 2018. izvijestila da je oluja prašine narasla da u potpunosti pokrije čitav planet.<ref name="NASA-20180620">{{Citiranje weba |url=https://www.jpl.nasa.gov/news/news.php?feature=7164 |title=Martian Dust Storm Grows Global; Curiosity Captures Photos of Thickening Haze |author=Shekhtman |first=Lonnie |date=2018-06-20 |work=[[NASA]] |accessdate=2018-06-21}}</ref><ref name="SPC-20180621">{{Citiranje weba |url=https://www.space.com/40952-mars-dust-storm-2018-covers-entire-planet.html |title=Epic Dust Storm on Mars Now Completely Covers the Red Planet |author=Malik |first=Tariq |date=2018-06-21 |work=Space.com |accessdate=2018-06-21}}</ref>

Promatranja od 1950-ih pokazala su da se globalne pješčane oluje pojavljuju otprilike svaku treću godinu.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Zurek |first=Richard W. |title=Interannual variability of planet-encircling dust storms on Mars |url=http://www.agu.org/pubs/crossref/1993/92JE02936.shtml |year=1993 |journal=[[Journal of Geophysical Research]] |volume=98 |issue=E2 |pages=3247–3259 |accessdate=2007-03-16 |archive-date=3. listopada 2012. |archive-url=https://web.archive.org/web/20121003151149/http://www.agu.org/pubs/crossref/1993/92JE02936.shtml |url-status=dead }}</ref>

Pješčane oluje doprinose gubitku vode na Marsu. Istraživanje oluja s [[Mars Reconnaissance Orbiter]]a sugeriralo je da je 10 posto gubitka vode s Marsa možda uzrokovano pješčanim olujama. Instrumenti na letjelici Mars Reconnaissance Orbiter otkrili su promatranu vodenu paru na vrlo velikim visinama tijekom globalnih oluja. Ultraljubičasta Sunčeva svjetlost tada vodu može rastaviti na vodik i kisik. Vodik iz molekule vode tada bježi u svemir.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.sciencenews.org/article/mars-dust-storms-water |title=Massive dust storms are robbing Mars of its water |author=Garisto |first=Dan |date=2018-02-07 |work=Science News}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |author=Heavens |first=Nicholas G. |title=Hydrogen escape from Mars enhanced by deep convection in dust storms |year=2018 |journal=Nature Astronomy |volume=2 |issue=2 |pages=126–132}}.</ref><ref>{{Citiranje weba |url=https://www.jpl.nasa.gov/news/news.php?release=2018-012&rn=news.xml&rst=7041 |title=Dust Storms Linked to Gas Escape from Mars Atmosphere |work=NASA/JPL}}</ref>

==== Atmosferski elektricitet ====
Smatra se da oluja s Marsovom prašinom može dovesti do atmosferskih električnih pojava.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Eden |first=H.F. |title=Electrical breakdown caused by dust motion in low-pressure atmospheres: considerations for Mars. |year=1973 |journal=[[Science (znanstveni časopis) |Science]] |volume=180 |issue=4089 |pages=39–87}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |author=Harrison |first=R.G. |title=Applications of electrified dust and dust devil electrodynamics to Martian atmospheric electricity. |url=https://hal-insu.archives-ouvertes.fr/insu-01301857/document |year=2016 |journal=[[Space Sci. Rev.]] |volume=203 |issue=1–4 |pages=299–345}}</ref><ref>{{Citiranje knjige |author=Calle |year=2017 |title=Electrostatic Phenomena in Planetary Atmospheres.}}</ref> Poznato je da se zrna prašine električno nabijaju prilikom sudara sa zemljom ili drugim zrnima.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Forward |first=K.M. |title=Particle-size dependent bipolar charging of Martian regolith simulant. |year=2009 |journal=[[Geophysical Research Letters]] |volume=36 |issue=13 |pages=L13201}}</ref> Teoretske, proračunske i eksperimentalne analize prašnjavih protoka u laboratoriju i pješčanih vragova na Zemlji ukazuju da je samoinducirana električna energija, uključujući munje, česta pojava u turbulentnim tokovima opterećenim prašinom.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Melnik |first=O. |title=Electrostatic discharge in Martian dust storms. |year=1998 |journal=[[J. Geophys. Res. Space Phys.]] |volume=103 |issue=A12 |pages=29107–29117}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |author=Renno |first=N.O. |title=Electrical discharges and broadband radio emission by Martian dust devils and dust storms. |year=2003 |journal=[[Geophysical Research Letters]] |volume=30 |issue=22 |pages=2140}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |author=Krauss |first=C.E. |title=Modeling the formation of electrostatic discharges on Mars. |year=2006 |journal=[[J. Geophys. Res. Planets]] |volume=111 |issue=E2 |pages=E2}}</ref> Na Marsu bi se ova tendencija složila s niskim tlakom atmosfere, koji bi se pretvorio u puno niža električna polja potrebna za razgradnju. Kao rezultat toga, aerodinamično razdvajanje prašine i na mezo- i na makro-skali može lako dovesti do dovoljno velikog odvajanja naboja da proizvede lokalno električno pražnjenje u oblacima prašine iznad zemlje.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Di Renzo |first=M. |title=Aerodynamic generation of electric fields in turbulence laden with charged inertial particles. |year=2018 |journal=[[Nature Communications]] |volume=9 |issue=1 |pages=1676}}</ref>
[[Datoteka:Dusty_turbulence_CFD.tif|mini|Izravna numerička simulacija turbulencije opterećene sa 168 milijuna električno nabijenih inercijalnih čestica prašine (Centar za istraživanje turbulencije, [[Sveučilište Stanford]])]]
Unatoč tome, za razliku od ostalih planeta u Sunčevom sustavu, na površini Marsa ne postoje mjerenja na licu mjesta koja bi dokazala ove hipoteze.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Aplin |first=K.L. |title=Lightning detection in planetary atmospheres. |year=2017 |journal=[[Weather]] |volume=72 |issue=2 |pages=46–50}}</ref> Prvi pokušaj rasvjetljavanja tih nepoznanica pokušao je sletač [[Schiaparelli EDM]] iz misije [[ExoMars]] u 2016. godini, koji je uključivao relevantni ugrađeni hardver za mjerenje električnih naboja prašine i atmosferskih električnih polja na Marsu. Međutim, sletač je zakazao tijekom automatiziranog slijetanja 19. listopada 2016. i srušio se na površinu Marsa.

==== Saltacija ====
Proces geološke saltacije vrlo je važan na Marsu kao mehanizam za dodavanje čestica u atmosferu. Saltacija čestica pijeska primijećeno je na roveru MER ''Spirit''. Teorija i promatranja iz stvarnog svijeta nisu se međusobno slagali, klasičnoj teoriji nedostaje do polovice čestica soli u stvarnom svijetu.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Kok |first=Jasper F. |title=Electrostatics in Wind-Blown Sand |year=2008 |journal=[[Physical Review Letters]] |volume=100 |issue=1 |pages=014501}}</ref> Model koji se usko slaže s opažanjima iz stvarnog svijeta sugerira da čestice koje saltiraju stvaraju električno polje koje povećava učinak saltacije. Marsova zrna saltiraju u 100 puta višim i duljim putanjama i dosežu 5–10 puta veće brzine od zemaljskih zrna.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Almeida |first=Murilo P. |title=Giant saltation on Mars |year=2008 |journal=[[Proceedings of the National Academy of Sciences |PNAS]] |volume=105 |issue=17 |pages=6222–6226}}</ref>

=== Periodični sjeverni prstenasti oblak ===
[[Datoteka:Mars_cyclone.jpg|desno|mini|Hubbleov pogled na kolosalni polarni oblak na Marsu]]
Veliki oblak u obliku krafne pojavljuje se u sjevernom polarnom području Marsa otprilike u isto vrijeme svake marsovske godine i približno iste veličine.<ref name="mgs">{{Citiranje weba |url=https://mars.nasa.gov/MPF/ |title=Mars Pathfinder |work=mars.nasa.gov}}</ref> Nastaje ujutro i raspršuje se do Marsovskog popodneva. Vanjski promjer oblaka je otprilike 1,600&nbsp;km, a unutarnja rupa ili oko je 320&nbsp;km široka.<ref name="cornell">{{Citiranje weba |url=http://www.news.cornell.edu/releases/May99/mars.cyclone.deb.html |title=Colossal cyclone swirling near Martian north pole is observed by Cornell-led team on Hubble telescope |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070613133949/http://www.news.cornell.edu/releases/May99/mars.cyclone.deb.html |archivedate=2007-06-13 |author=David Brand |date=1999-05-19 |publisher=Cornell News |accessdate=2007-09-06}}</ref> Smatra se da je oblak sastavljen od vodenog leda pa je bijele boje, za razliku od češćih oluja s prašinom.

Izgleda kao ciklonalna oluja, slična uraganu, ali se ne okreće.<ref name="mgs"/> Oblak se pojavljuje tijekom sjevernog ljeta i na velikoj geografskoj širini. Nagađa se da su to zbog jedinstvenih klimatskih uvjeta u blizini sjevernog pola.<ref name="cornell"/> Oluje slične cikloni prvi su put otkrivene tijekom programa Viking, ali sjeverni prstenasti oblak gotovo je tri puta veći. Oblak su također otkrile razne sonde i teleskopi, uključujući [[Svemirski teleskop Hubble|Hubble]] i [[Mars Global Surveyor]].

Ostali događaji koji se ponavljaju su pješčane oluje i prašnjavi vragovi.<ref name="cornell"/>

=== Prisustnost metana ===
[[Datoteka:Martian_Methane_Map.jpg|mini|260x260px|Izvor metana Marsa je nepoznat; ovdje je prikazano njegova detekcija.]]
[[Metan]] (CH<sub>4</sub>) je kemijski nestabilan u trenutnoj oksidacijskoj atmosferi Marsa. Brzo bi se raspao zbog ultraljubičastog zračenja Sunca i kemijskih reakcija s drugim plinovima. Stoga trajna prisutnost metana u atmosferi može značiti postojanje izvora za kontinuirano dopunjavanje plina.

Tragove količine metana, na razini od nekoliko dijelova na milijardu (ppb), prvi je put izvijestio u atmosferi Marsa tim iz "NASA-inog centra za svemirske letove Goddard" 2003.<ref name="methane33">{{Citiranje časopisa |author=Mumma, M. J. |title=A Sensitive Search for Methane on Mars |year=2003 |journal=Bulletin of the American Astronomical Society |volume=35 |pages=937}}</ref><ref>{{Citiranje weba |url=http://www.skyandtelescope.com/astronomy-news/mars-methane-boosts-chances-for-life/ |title=Mars Methane Boosts Chances for Life |author=Naeye, Robert |date=2004-09-28 |work=Sky & Telescope |accessdate=2014-12-20}}</ref> Izmjerene su velike razlike u zastupljenosti između promatranja provedenih 2003. i 2006. godine, koja sugeriraju da je metan lokalno koncentriran i vjerojatno sezonski.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Hand |first=Eric |title=Mars methane rises and falls with the seasons |year=2018 |journal=Science |volume=359 |issue=6371 |pages=16–17}}</ref> NASA je 2014. izvijestila da je rover ''Curiosity'' krajem 2013. i početkom 2014. otkrio deseterostruko povećanje ('skok') metana u atmosferi oko sebe. Četiri mjerenja provedena tijekom dva mjeseca u ovom su razdoblju u prosjeku iznosila 7,2 ppb, što znači da Mars epizodno proizvodi ili oslobađa metan iz nepoznatog izvora.<ref name=":36">{{Citiranje časopisa |author=Webster |first=C. R. |title=Mars methane detection and variability at Gale crater |url=https://authors.library.caltech.edu/52526/7/Webster.SM.pdf |date=2015-01-23 |journal=Science |volume=347 |issue=6220 |pages=415–417}}</ref> Prije i poslije toga očitanja su bila u prosjeku oko desetine te razine.<ref name="NASA-20141216-GW">{{Citiranje weba |url=http://www.jpl.nasa.gov/news/news.php?release=2014-432 |title=NASA Rover Finds Active and Ancient Organic Chemistry on Mars |author=Webster |first=Guy |date=2014-12-16 |work=[[NASA]] |accessdate=2014-12-16}}</ref><ref name="NYT-20141216-KC">{{Citiranje novina |url=https://www.nytimes.com/2014/12/17/science/a-new-clue-in-the-search-for-life-on-mars.html |title='A Great Moment': Rover Finds Clue That Mars May Harbor Life |last=Chang |first=Kenneth |date=2014-12-16 |work=[[The New York Times]] |accessdate=2014-12-16}}</ref> Dana 7&nbsp;U lipnju 2018. NASA je najavila cikličke sezonske promjene u pozadinskoj razini atmosferskog metana.<ref name="NYT-20180607">{{Citiranje novina |url=https://www.nytimes.com/2018/06/07/science/mars-nasa-life.html |title=Life on Mars? Rover's Latest Discovery Puts It 'On the Table' - The identification of organic molecules in rocks on the red planet does not necessarily point to life there, past or present, but does indicate that some of the building blocks were present. |last=Chang |first=Kenneth |date=2018-06-07 |work=The New York Times |accessdate=2018-06-08}}</ref><ref name="SCI-20180608b">{{Citiranje časopisa |author=Webster, Christopher R. |title=Background levels of methane in Mars' atmosphere show strong seasonal variations |date=2018-06-08 |journal=[[Science (znanstveni časopis) |Science]] |volume=360 |issue=6393 |pages=1093–1096}}</ref><ref name="SCI-20180608c">{{Citiranje časopisa |author=Eigenbrode, Jennifer L. |title=Organic matter preserved in 3-billion-year-old mudstones at Gale crater, Mars |date=2018-06-08 |journal=[[Science (znanstveni časopis) |Science]] |volume=360 |issue=6393 |pages=1096–1101}}</ref>
[[Datoteka:PIA22328-MarsCuriosityRover-Methane-SeasonalCycle-20180607.jpg|mini|Rover ''Curiosity'' otkrio je ciklične sezonske promjene u atmosferskom metanu.]]
Glavni kandidati za podrijetlo Marsovog metana uključuju ne-biološke procese kao što su reakcije vode i stijenja, [[Radioliza|radiolizu]] vode i formiranje [[pirit]]a, a svi proizvode [[Vodik|H<sub>2</sub>]] koji se zatim može stvarati metan i druge ugljikovodike putem [[Fischer-Tropschov postupak|Fischer-Tropschovog postupka]] s [[Ugljikov (II) oksid|CO]] i CO<sub>2</sub>.<ref name="asc.2010">{{Cite conference |last=Mumma |first=Michael |title=Astrobiology Science Conference 2010 |accessdate=2010-07-24}}</ref> Također se pokazalo da bi se metan mogao proizvoditi postupkom koji uključuje vodu, ugljični dioksid i mineral [[olivin]], za koji se zna da je uobičajen na Marsu.<ref name="olivine">{{Citiranje časopisa |author=Oze |first=C. |title=Have olivine, will gas: Serpentinization and the abiogenic production of methane on Mars |url=http://www.agu.org/journals/gl/gl0510/2005GL022691/ |year=2005 |journal=Geophys. Res. Lett. |volume=32 |issue=10 |pages=L10203}}</ref>

Živi [[mikroorganizmi]], poput [[metanogen]]a, drugi su mogući izvor, ali na Marsu nisu pronađeni dokazi o prisutnosti takvih organizama.<ref name="PNAS-20120607">{{Citiranje časopisa |author=Oze |first=Christopher |title=Differentiating biotic from abiotic methane genesis in hydrothermally active planetary surfaces |date=2012-06-07 |journal=[[PNAS]] |volume=109 |issue=25 |pages=9750–9754}}</ref><ref name="Space-20120625">{{Citiranje weba |url=http://www.space.com/16284-mars-life-atmosphere-hydrogen-methane.html |title=Mars Life Could Leave Traces in Red Planet's Air: Study |author=Staff |date=2012-06-25 |publisher=Space.com |accessdate=2012-06-27}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |author=Krasnopolsky |first=Vladimir A. |title=Detection of methane in the martian atmosphere: evidence for life? |date=Prosinac 2004. |journal=Icarus |volume=172 |issue=2 |pages=537–547}}</ref> (Vidi: [[Život na Marsu]]#Metan)

=== Razlozi za sublimaciju ugljičnog dioksida ===
Slike [[Mars Reconnaissance Orbiter]] sugeriraju da se javlja neobičan efekt erozije zasnovan na jedinstvenoj klimi Marsa. Proljetno zagrijavanje u određenim područjima dovodi do sublimacije i strujanja leda CO<sub>2</sub>, stvarajući vrlo neobične obrasce erozije zvane "paučni kanali".<ref name="nyt20071212">{{Citiranje novina |url=https://www.nytimes.com/2007/12/12/science/space/12mars.html?ex=1355202000&en=c42725b421422007&ei=5124&partner=permalink&exprod=permalink |work=The New York Times |title=Mars Rover Finding Suggests Once Habitable Environment |first=Kenneth |last=Chang |date=2007-12-12 |accessdate=2010-04-30}}</ref> Prozirni led CO<sub>2</sub> stvara se tijekom zime i dok proljetno sunčevo svjetlo zagrijava površinu, CO<sub>2</sub> isparava u plin koji struji uzbrdo ispod prozirnog leda CO<sub>2</sub>. Slabe točke u tom ledu propuštaju CO<sub>2</sub> gejzire.

== Planine ==
[[Datoteka:PIA16463-MarsVolatiles-20121102.jpg|lijevo|mini|[[Volatili (astronomija)|Volatilni plinovi]] na [[Mars]]u <small>(rover Curiosity, listopad 2012.)</small>]]
Na Marsovske oluje značajno utječu veliki planinski lanci.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www-mgcm.arc.nasa.gov/mgcm/HTML/WEATHER/mountains.html |title=The Martian mountain ranges... |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070707084816/http://www-mgcm.arc.nasa.gov/mgcm/HTML/WEATHER/mountains.html |archivedate=2007-07-07 |author=[[Mars General Circulation Model]]ing Group |publisher=[[NASA]] |accessdate=2007-09-08}}</ref> Pojedine planine poput rekordnog [[Olympus Mons|Olympusa Monsa]] (26&nbsp;km) može utjecati na lokalno vrijeme, ali veći vremenski učinci posljedica su veće kolekcije vulkana u regiji [[Tharsis]].

Jedinstveni ponovljeni vremenski fenomen koji uključuje planine je spiralni oblak prašine koji se stvara nad [[Arsia Mons]]om. Spiralni oblak prašine nad Arsia Monsom može se uzdizati od 15 to 30&nbsp;km iznad vulkana.<ref>{{Citiranje weba |url=http://photojournal.jpl.nasa.gov/catalog/PIA04294 |title=PIA04294: Repeated Clouds over Arsia Mons |publisher=[[NASA]] |accessdate=2007-09-08}}</ref> Oblaci su prisutni oko Arsia Mons tijekom Marsovske godine, a vrhunac dosežu krajem ljeta.<ref name="icarus">{{Citiranje časopisa |author=Benson |title=Interannual variability of water ice clouds over major martian volcanoes observed by MOC |year=2006 |journal=[[Icarus (znanstveni časopis) |Icarus]] |volume=184 |issue=2 |pages=365–371}}</ref>

Oblaci koji okružuju planine pokazuju sezonsku varijabilnost. Oblaci na Olympus Monsu i [[Ascreaus Mons]]u pojavljuju se na sjevernoj hemisferi u proljeće i ljeto, dosežući ukupnu maksimalnu površinu od približno 900 000&nbsp;km<sup>2</sup> i 1.000.000&nbsp;km<sup>2</sup> u kasno proljeće. Oblaci oko [[Alba Patera|Alba Patere]] i [[Pavonis Mons]]a pokazuju dodatni, manji vrh krajem ljeta. Zimi je primijećeno vrlo malo oblaka. Predviđanja iz Marsovog općeg cirkulacijskog modela sukladna su tim opažanjima.<ref name="icarus"/>

== Polarne kape ==
[[Datoteka:Mars_Ice_Age_PIA04933_modest.jpg|desno|mini|200x200px|Kako je Mars mogao izgledati tijekom [[Ledeno doba|ledenog doba]] između 2,1 milijuna i 400 000 godina, kada se smatra da je Marsov nagib osi bio veći nego danas.]]
[[Datoteka:PIA21465_-_North_Polar_Layers.jpg|mini|200x200px|[[HiRISE|HiRISE-ov]] pogled na Olympia Rupes u [[Planum Boreum]]u, jednom od mnogih izloženih slojeva vodenog leda koji se nalaze u polarnim predjelima Marsa. Prikazana širina: 1,3 km]]
[[Datoteka:PIA11858_Starburst_Spider.jpg|desno|mini|200x200px|HiRISE-ova slika "tamnih dina" i lepeza nastalih erupcijama gejzira od CO<sub>2</sub> na Marsovom južnom polarnom ledenom pokrivaču.]]
Mars ima ledene kape na sjevernom i južnom polu, koje se uglavnom sastoje od vodenog leda; međutim, na njihovim je površinama prisutan smrznuti ugljični dioksid ([[suhi led]]). Suhi se led nakuplja u sjevernom polarnom području ([[Planum Boreum]]) samo zimi, ljeti se potpuno sublimira, dok južni polarni kraj dodatno ima trajni pokrivač suhog leda do osam metara debelog.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.daviddarling.info/encyclopedia/M/Marspoles.html |title=Mars, polar caps, ENCYCLOPEDIA OF ASTROBIOLOGY, ASTRONOMY, AND SPACEFLIGHT |author=Darling |first=David |accessdate=2007-02-26}}</ref> Ova je razlika posljedica većeg uzvišenja južnog pola.

Toliko se atmosfere može kondenzirati na zimskom polu da atmosferski tlak može varirati i do trećine svoje srednje vrijednosti. Ova [[kondenzacija]] i [[isparavanje]] uzrokovat će promjenu udjela nekondenzirajućih plinova u atmosferi.<ref name="François Forget"/> Ekscentričnost [[Marsova orbita|Marsove orbite]] utječe na ovaj ciklus, kao i na druge čimbenike. U proljeće i jesen vjetar je zbog procesa sublimacije ugljičnog dioksida toliko jak da može biti uzrok gore spomenutih globalnih oluja prašine.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www-mgcm.arc.nasa.gov/mgcm/HTML/WEATHER/ice.html |title=Mars' dry ice polar caps... |archiveurl=https://web.archive.org/web/20061202235359/http://www-mgcm.arc.nasa.gov/mgcm/HTML/WEATHER/ice.html |archivedate=2006-12-02 |author=[[Mars General Circulation Model]]ing Group |publisher=NASA |accessdate=2007-02-22}}</ref>

Sjeverna polarna kapa ima promjer otprilike 1.000&nbsp;km tijekom sjevernog ljeta,<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.mira.org/fts0/planets/097/text/txt002x.htm |title=MIRA's Field Trips to the Stars Internet Education Program |publisher=Mira.org |accessdate=2007-02-26}}</ref> i sadrži oko 1,6&nbsp;milijuna kubnih kilometara leda, što bi, ako se ravnomjerno raširi po kapi, iznosilo 2&nbsp;km debljine.<ref name="brown">{{Citiranje časopisa |author=Carr |first=Michael H. |title=Oceans on Mars: An assessment of the observational evidence and possible fate |year=2003 |journal=Journal of Geophysical Research |volume=108 |issue=5042 |pages=24}}</ref> (To se uspoređuje s volumenom [[Grenlandski ledeni pokrov|Grenlandskog ledenog pokrova]] od 2,85&nbsp;milijuna kubnih kilometara.). Južna polarna kapa ima promjer 350&nbsp;km i maksimalne debljine 3&nbsp;km.<ref name="nasa">{{Citiranje weba |url=https://science.nasa.gov/headlines/y2003/07aug_southpole.htm |title=Mars is Melting, Science at NASA |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070224153145/https://science.nasa.gov/headlines/y2003/07aug_southpole.htm |archivedate=2007-02-24 |author=Phillips |first=Tony |accessdate=2007-02-26}}</ref> Obje polarne kape posjeduju spiralna korita, za koja se u početku mislilo da nastaju kao rezultat diferencijalnog solarnog zagrijavanja, zajedno sa sublimacijom leda i kondenzacijom vodene pare.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Pelletier |first=Jon D. |title=How do spiral troughs form on Mars? |url=http://geomorphology.geo.arizona.edu/PAPERS/pelletier_04d.pdf |date=Travanj 2004. |journal=Geology |volume=32 |issue=4 |pages=365–367}}</ref> Nedavna analiza podataka dobivenih radarskim valovima iz SHARAD-a koji prodiru u led pokazala je da su spiralna korita nastala iz jedinstvene situacije u kojoj se [[Noćnik|katabatski vjetrovi]] (noćnici) velike gustoće spuštaju s visina kako bi transportirali led i stvorili velike oblike valnih duljina.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Smith, Isaac B. |title=Onset and migration of spiral troughs on Mars revealed by orbital radar |year=2010 |journal=Nature |volume=465 |issue=4 |pages=450–453}}</ref><ref>{{Citiranje weba |url=http://www.space.com/8494-mystery-spirals-mars-finally-explained.html |title=Mystery Spirals on Mars Finally Explained |date=2010-05-26 |publisher=Space.com |accessdate=2010-05-26}}</ref> Spiralni oblik dolazi od [[Coriolisov učinak|Coriolisovog efekta koji]] forsira vjetrove, slično kao što vjetrovi na zemlji spiralno tvore uragan. Korita nisu nastala istodobno ni s jednom ledenom kapom, već su počela nastajati između 2.4&nbsp;prije milijun i 500 000 godina, nakon što je postojalo tri četvrtine ledene kape. To sugerira da je klimatski pomak omogućio njihov početak. Obje se polarne kape smanjuju i ponovno rastu slijedeći temperaturna kolebanja Marsovskih godišnjih doba; postoje i dugoročniji trendovi koji se bolje razumiju u modernoj eri.

Tijekom proljeća na južnoj polutki, Sunčevo grijanje naslaga suhog leda na južnom polu vodi na mjestima na nakupljanje stlačenog plina CO<sub>2</sub> ispod površine poluprozirnog leda, zagrijana do apsorpcije zračenja od tamnijeg supstrata. Nakon postizanja potrebnog tlaka, plin puca kroz led u perjanicama sličnim gejzirima. Iako erupcije nisu izravno promatrane, oni ostavljaju dokaze u obliku "tamnih dina" i svjetlijih lepeza na vrhu leda, predstavljajući pijesak i prašinu koje su erupcije nosile uvis, i uzorak utora poput pauka stvorenih ispod leda istisnim plinom.<ref name="THEMIS">{{Citiranje weba |url=http://www.asu.edu/news/stories/200608/20060818_marsplumes.htm |title=Gas jet plumes unveil mystery of 'spiders' on Mars |author=Burnham |first=Robert |date=2006-08-16 |work=Arizona State University web site |accessdate=2009-08-29}}</ref><ref name="Kieffer">{{Citiranje časopisa |author=Kieffer |first=Hugh H. |title=CO<sub>2</sub> jets formed by sublimation beneath translucent slab ice in Mars' seasonal south polar ice cap |date=2006-08-17 |journal=[[Nature]] |volume=442 |issue=7104 |pages=793–796}}</ref> (vidi [[Gejziri na Marsu]]) Smatra se da se erupcije plinovitog [[dušik]]a koje je ''[[Voyager 2]]'' primijetio na [[Triton (mjesec)|Tritonu]] događaju sličnim mehanizmom.

Obje se polarne kape trenutno akumuliraju, što potvrđuje predviđane [[Milankovićevi ciklusi|Milankovićeve cikluse]] u vremenskim okvirima od ~400.000 i ~4.000.000 godina. Sondiranja instrumenta SHARAD na Mars Reconnaissance Orbiteru ukazuju na ukupni rast ograničenja od ~0,24 km3/godišnje. Od toga 92%, odnosno ~0,86&nbsp;mm/godina, ide prema sjeveru,<ref>{{Citiranje časopisa |author=Smith |first=I. |title=An Ice Age Recorded in the Polar Deposits of Mars |date=2016-05-27 |journal=Science |volume=352 |issue=6289 |pages=1075–8}}</ref> dok Marsova Hadleyeva ćelija djeluje kao nelinearna pumpa hlapljivih sastojaka prema sjeveru.

== Sunčev vjetar ==
Mars je veći dio svog magnetskog polja izgubio prije otprilike četiri milijarde godina. Kao rezultat, [[sunčev vjetar]] i [[Kozmičke zrake|kozmičko zračenje]] izravno reagiraju s Marsovom ionosferom. To atmosferu čini tanjom nego što bi inače bila djelovanjem sunčevog vjetra koji neprestano uklanja atome s vanjskog atmosferskog sloja.<ref>{{Citiranje weba |url=https://science.nasa.gov/headlines/y2001/ast31jan_1.htm |title=The Solar Wind at Mars |archiveurl=https://web.archive.org/web/20061010015908/http://science.nasa.gov/headlines/y2001/ast31jan_1.htm |archivedate=2006-10-10}}</ref> Većina povijesnih [[Atmosferski bijeg|atmosferskih gubitaka]] na Marsu može se pratiti unatrag do ovog efekta sunčevog vjetra. Trenutna teorija postavlja slabljenje sunčevog vjetra, pa su današnji učinci uklanjanja atmosfere mnogo manji od onih u prošlosti kada je solarni vjetar bio jači.

== Godišnja doba ==
[[Datoteka:Sublimation_Of_Ice_In_Martian_Spring.jpg|mini|U proljeće [[sublimacija]] leda uzrokuje da pijesak ispod sloja leda formira lepezaste naslage na vrhu sezonskog leda.&nbsp;]]
[[Mars]] ima [[nagib osi]] od 25,2°. To znači da na Marsu postoje godišnja doba, baš kao i na Zemlji. [[Ekscentričnost orbite|Ekscentričnost]] Marsove orbite je 0,1, mnogo veća od sadašnje Zemljine orbitalne ekscentričnosti od oko 0,02. Velika ekscentričnost uzrokuje da se [[Sunčevo zračenje|osunčanost]] na Marsu mijenja dok planeta kruži oko Sunca. (Marsovska godina traje 687 dana, otprilike 2 zemaljske godine.) Kao i na Zemlji, Marsov [[nagib osi]] dominira godišnjim dobima, ali su zbog velike ekscentričnosti zime na južnoj polutki duge i hladne, dok su na sjeveru kratke i tople.

Sada se smatra da se led nakupio kad se nagib Marsove orbite vrlo razlikovao od onoga što je sada. (Os na kojoj se planet vrti je znatno "klimava", što znači da se njegov kut mijenja s vremenom.)<ref>Madeleine, J. et al. 2007. Mars: A proposed climatic scenario for northern mid-latitude glaciation. Lunar Planet. Sci. 38. Abstract 1778.</ref><ref>Madeleine, J. et al. 2009. Amazonian northern mid-latitude glaciation on Mars: A proposed climate scenario. Icarus: 203. 300–405.</ref><ref>Mischna, M. et al. 2003. On the orbital forcing of martian water and CO2 cycles: A general circulation model study with simplified volatile schemes. J. Geophys. Res. 108. (E6). 5062.</ref> Prije nekoliko milijuna godina, nagib Marsove osi bio je 45 stupnjeva umjesto sadašnjih 25 stupnjeva. Njegov nagib jako varira jer ga njegova dva malena mjeseca ne mogu stabilizirati poput Zemljinog [[Mjesec]]a.

Smatra se da mnoge značajke na Marsu, posebno u četverokutu Ismenius Lacus, sadrže velike količine leda. Najpopularniji model nastanka leda je [[Klimatske promjene|klimatska promjena]] zbog velikih promjena nagiba rotacijske osi planeta. Ponekad je nagib bio veći i od 80 stupnjeva.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Touma |first=J. |title=The Chaotic Obliquity of Mars |year=1993 |journal=Science |volume=259 |issue=5099 |pages=1294–1297}}</ref><ref name="ReferenceA">{{Citiranje časopisa |author=Laskar |first=J. |title=Long term evolution and chaotic diffusion of the insolation quantities of Mars |url=https://hal.archives-ouvertes.fr/hal-00000860/file/Ma_2004.laskar_prep.pdf |year=2004 |journal=Icarus |volume=170 |issue=2 |pages=343–364}}</ref> Velike promjene u nagibu objašnjavaju mnoge značajke na Marsu bogate ledom.

Studije su pokazale da kada nagib Marsa dosegne 45 stupnjeva od svojih sadašnjih 25 stupnjeva, led više nije stabilan na polovima.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Levy |first=J. |title=Identification of sublimation-type thermal contraction crack polygons at the proposed NASA Phoenix landing site: Implications for substrate properties and climate-driven morphological evolution |year=2008 |journal=Geophys. Res. Lett. |volume=35 |issue=4}}</ref> Nadalje, pri ovom velikom nagibu zalihe krutog ugljičnog dioksida (suhi led) sublimiraju se, čime se povećava atmosferski tlak. Ovaj povećani tlak omogućuje zadržavanje više prašine u atmosferi. [[Vlaga]] u atmosferi padat će poput snijega ili kao led zaleđen na zrnima prašine. Izračuni sugeriraju da će se ovaj materijal koncentrirati na srednjim [[Areografija|areografskim širinama]].<ref>{{Citiranje časopisa |author=Levy |first=J. |title=Thermal contraction crack polygons on Mars: Classification, distribution, and climate implications from HiRISE observations |year=2009a |journal=J. Geophys. Res. |volume=114 |issue=E1 |pages=E01007}}</ref><ref>Hauber, E., D. Reiss, M. Ulrich, F. Preusker, F. Trauthan, M. Zanetti, H. Hiesinger, R. Jaumann, L. Johansson, A. Johnsson, S. Van Gaselt, M. Olvmo. 2011. Landscape evolution in Martian mid-latitude regions: insights from analogous periglacial landforms in Svalbard. In: Balme, M., A. Bargery, C. Gallagher, S. Guta (eds).  Martian Geomorphology. Geological Society, London. Special Publications: 356. 111–131</ref> Opći cirkulacijski modeli Marsove atmosfere predviđaju nakupine ledom bogate prašine na istim područjima gdje se nalaze obilježja bogata ledom.<ref name="ReferenceA"/> Kad se nagib počne vraćati na niže vrijednosti, led se sublimira (izravno se pretvara u plin) i iza sebe ostavlja zaostatak prašine.<ref name="Mellon, M. 1995">{{Citiranje časopisa |author=Mellon |first=M. |title=The distribution and behavior of Martian ground ice during past and present epochs |year=1995 |journal=J. Geophys. Res. |volume=100 |issue=E6 |pages=11781–11799}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |author=Schorghofer |first=N |title=Dynamics of ice ages on Mars |year=2007 |journal=Nature |volume=449 |issue=7159 |pages=192–194}}</ref> Talog zaostajanja prekriva temeljni materijal, tako da sa svakim ciklusom visokih razina nagiba neki plašt bogat ledom ostaje iza.<ref>Madeleine, J., F. Forget, J. Head, B. Levrard, F. Montmessin.  2007. Exploring the northern mid-latitude glaciation with a general circulation model. In: Seventh International Conference on Mars. Abstract 3096.</ref> Imajte na umu da sloj plašta glatke površine vjerojatno predstavlja samo relativno noviji materijal. Ispod su slike slojeva u ovom glatkom plaštu koji se ponekad spušta s neba.<gallery class="center" mode="packed" widths="220" heights="160">
Datoteka:ESP 039721 1400mantlelayers.jpg|Glatki plašt pokriva dijelove kratera u [[Phaethontis quadrangle|četverokutu Phaethontis]]. Slojevi sugeriraju da je plašt nanijet više puta.
Datoteka:ESP 039721 1400mantlelayersclose.jpg|Povećanje prethodne slike slojeva plašta. Vidljivi su četiri do pet slojeva. Slika snimljena u [[HiWish program|programu HiWish]].
</gallery>
{| class="wikitable floatright" style="text-align:center;"
|+Prisutne nejednake dužine godišnjih doba
! Godišnje doba
! Marsovski solovi
! Zemljini dani
|-
| Sjeverno proljeće, južna jesen
| 193.30
| 92,764
|-
| Sjeverno ljeto, južno zima
| 178,64
| 93.647
|-
| Sjeverna jesen, južno proljeće
| 142,70
| 89.836
|-
| Sjeverna zima, južno ljeto
| 153,95
| 88.997
|}
[[Zemljina precesija|Precesija]] u poravnanju nagiba osi i ekscentričnosti orbite dovodi do globalnog zatopljenja i hlađenja („velika“ ljeta i zime) s razdobljem od 170 000 godina.<ref name="repeat">{{Citiranje weba |url=http://www.realclimate.org/index.php?p=192 |title=Global warming on Mars? |author=Steinn Sigurðsson |publisher=RealClimate |accessdate=2007-02-21}}</ref>

Poput Zemlje, i Marsov nagib osi prolazi kroz periodične promjene koje mogu dovesti do dugotrajnih promjena klime. Još jednom, učinak je izraženiji na Marsu, jer mu nedostaje stabilizirajući utjecaj velikog mjeseca. Kao rezultat, nagib osi se može promijeniti za čak 45°. [[Jacques Laskar]], iz Francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja, tvrdi da se učinci tih povremenih klimatskih promjena mogu vidjeti u slojevitoj prirodi ledene kape na Marsovom sjevernom polu.<ref>{{Citiranje novina |title=Martian 'wobbles' shift climate |last=Jacques Laskar |publisher=[[BBC]] |url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/sci/tech/2280991.stm |accessdate=2007-02-24 |date=2002-09-25}}</ref> Trenutna istraživanja sugeriraju da se Mars nalazi u toplom međuglacijalnom razdoblju koje je trajalo više od 100 000 godina.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.astronomy.com/asy/default.aspx?c=a&id=4009 |title=Titan, Mars methane may be on ice |author=Francis Reddy |publisher=Astronomy Magazine |accessdate=2007-03-16}}</ref>

Budući da je [[Mars Global Surveyor]] mogao promatrati Mars tijekom 4 marsovske godine, utvrđeno je da je marsovsko vrijeme slično iz godine u godinu. Sve razlike bile su izravno povezane s promjenama u sunčevoj energiji koja je dosegla Mars. Znanstvenici su čak mogli točno predvidjeti oluje prašine koje će se dogoditi tijekom slijetanja [[Beagle 2|Beaglea 2]]. Otkriveno je da su regionalne oluje prašine usko povezane s mjestom dostupnosti prašine.<ref name="marsjournal.org">Malin, M. et al. 2010. An overview of the 1985–2006 Mars Orbiter Camera science investigation. MARS INFORMATICS. http://marsjournal.org</ref>

== Dokazi za nedavne klimatske promjene ==
[[Datoteka:Mars_pits_1999.gif|desno|mini|Jame u južnoj ledenoj kapi <small>(MGS 1999., NASA)</small>]]
Tijekom posljednjih nekoliko marsovskih godina došlo je do regionalnih promjena oko južnog pola ([[Planum Australe]]). Godine 1999. [[Mars Global Surveyor]] fotografirao je jame u sloju smrznutog ugljičnog dioksida na Marsovom južnom polu. Zbog svog upečatljivog oblika i orijentacije ove su jame postale poznate kao ''obilježja švicarskog sira''. 2001. godine letjelica je ponovno fotografirala iste jame i utvrdila da su narasle veće, povukavši se za oko 3 metra u jednoj marsovskoj godini.<ref>{{Citiranje weba |url=http://mars.jpl.nasa.gov/mgs/msss/camera/images/CO2_Science_rel/index.html |title=MOC Observes Changes in the South Polar Cap |publisher=Malin Space Science Systems |accessdate=2007-02-22}}</ref> Te su značajke uzrokovane sublimacijom sloja suhog leda, čime se izlaže sloj inertnog vodenog leda. Novija zapažanja pokazuju da se led na Marsovom južnom polu nastavlja sublimirati.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.astronomy.com/asy/default.aspx?c=a&id=3503 |title=Evaporating ice |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070128023530/http://www.astronomy.com/asy/default.aspx?c=a&id=3503 |archivedate=2007-01-28 |publisher=Astronomy.com |accessdate=2007-02-22}}</ref> Jame u ledu i dalje rastu za oko 3 metra po marsovskoj godini. [[Michael Malin]] navodi da uvjeti na Marsu trenutno nisu pogodni za stvaranje novog leda. [[NASA|NASA-ino]] priopćenje za javnost ukazuje da su "klimatske promjene u tijeku" na [[Mars]]u.<ref>{{Citiranje weba |url=http://mpfwww.jpl.nasa.gov/mgs/newsroom/20050920a.html |title=Mars Pathfinder |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070430085506/http://mpfwww.jpl.nasa.gov/mgs/newsroom/20050920a.html |archivedate=2007-04-30}}</ref> U sažetku zapažanja s kamere na Mars Global Surveyoru, istraživači su pretpostavili da je možda bilo suhog leda taloženog između misija [[Mariner 9]] i [[Mars Global Surveyor]]. Na temelju trenutne stope gubitka, današnje naslage mogu nestati za stotinu godina.<ref name="marsjournal.org"/>

Drugdje na planetu, područja s nižim areografskim širinama imaju više vodenog leda nego što bi trebali dati trenutni klimatski uvjeti.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.space.com/33001-mars-ice-age-ending-now.html |title=Red Planet Heats Up: Ice Age Ending on Mars |work=Space.com}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |author=Head |first=J. |title=Recent Ice Ages On Mars |date=Prosinac 2003. |journal=Nature |volume=426 |issue=6968 |pages=797–802}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |author=Head |first=J. |title=Tropical to mid-latitude snow and ice accumulation, flow and glaciation on Mars |date=2005-03-17 |journal=Nature |volume=434 |issue=7031 |pages=346–351}}</ref> Mars Odyssey "nam daje naznake nedavnih globalnih klimatskih promjena na Marsu", rekao je Jeffrey Plaut, projektni znanstvenik za misiju u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon, u ne-recenziranom objavljenom radu 2003. godine.

==== Polarne promjene ====
Colaprete i sur. su proveli simulacije s Marsovim modelom opće cirkulacije koji pokazuju da lokalna klima oko Marsovskog južnog pola trenutno može biti u nestabilnom razdoblju. Simulirana nestabilnost ukorijenjena je u areografiji regije, što autore navodi na pretpostavku da je sublimacija polarnog leda lokalni, a ne globalni fenomen.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Colaprete |first=A |title=Albedo of the South Pole of Mars. |url=https://zenodo.org/record/1233281 |date=2005-05-12 |journal=Nature |volume=435 |issue=7039 |pages=184–188}}</ref> Istraživači su pokazali da su čak i uz konstantnu sunčevu osvjetljenost polovi mogli skakati između stanja taloženja ili gubitka leda. Okidač za promjenu stanja može biti povećano opterećenje prašinom u atmosferi ili promjena albeda zbog taloženja vodenog leda na polarnoj kapi.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Jakosky, Bruce M. |title=Year-to-year instability of the Mars Polar Cap |year=1990 |journal=J. Geophys. Res. |volume=95 |pages=1359–1365}}</ref> Ova je teorija donekle problematična zbog nedostatka odlaganja leda nakon globalne pješčane oluje 2001. godine.<ref name="Fenton"/> Drugo je pitanje što se točnost Marsovog općeg modela cirkulacije smanjuje kako razmjeri fenomena postaju sve lokalniji.

Tvrdilo se da su "uočene regionalne promjene u ledenom pokrivaču južnog polarnog pojasa gotovo sigurno posljedica regionalne klimatske tranzicije, a ne globalnog fenomena i očito nisu povezane s vanjskim prisiljavanjem".<ref name="repeat"/> Pišući u znanstvenom časopisu ''[[Nature]]'', glavni urednik vijesti Oliver Morton rekao je "Klimatski skeptici uhvatili su se zatopljenja ostalih solarnih tijela. Na Marsu se čini da se zagrijavanje svodi na prašinu koja otpuhuje i otkriva velike mrlje crnih bazaltnih stijena koje se zagrijavaju danju."<ref name="Fenton"/><ref>{{Citiranje časopisa |author=Morton |first=Oliver |title=Hot times in the Solar System |url=http://www.nature.com/articles/news070402-7 |date=2007-04-04 |journal=Nature}}</ref>

== Klimatske zone ==
[[datoteka:Mars climate zones.jpg|mini|300px|Marsove globalne klimatske zone, bazirane na temperaturi, modificirane topografijom, albedom i stvarnim sunčevim zračenjem. Slovima su označene klime:
<br/> A - Ledenjačka
<br/> B - Polarna
<br/> C - Sjeverna (blaga) prijelazna i južna (ekstremna) prijelazna
<br/> D - Tropska
<br/> E - Tropska s niskim albedom
<br/> G - Tropska nizinska
<br/> A - Subtropska planinska]]
Zemaljske klimatske zone prvo je definirao [[Wladimir Köppen]] na temelju raspodjele vegetacijskih skupina. Klimatska klasifikacija nadalje se temelji na temperaturi, kišama i podijeljena na temelju razlika u sezonskoj raspodjeli temperature i [[oborina]]; a posebna skupina postoji za ekstrazonalnu klimu kao na velikim nadmorskim visinama. Mars nema ni vegetacije ni kiše, pa bi se svaka klasifikacija klime mogla temeljiti samo na temperaturi; daljnje usavršavanje sustava može se temeljiti na raspodjeli prašine, sadržaju vodene pare, pojavi snijega. Solarne klimatske zone također se lako mogu definirati za Mars.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.lpi.usra.edu/meetings/lpsc2010/pdf/1199.pdf |title=Climate Zones of Mars |author=Hargitai Henrik |year=2009 |publisher=Lunar and Planetary Institute |accessdate=2010-05-18}}</ref>

== Trenutne misije ==
[[2001 Mars Odyssey]] trenutno kruži oko Marsa i vrši globalna mjerenja atmosferske temperature pomoću TES instrumenta. Mars Reconnaissance Orbiter trenutno iz orbite uzima dnevna promatranja povezana s vremenom i klimom. Radiometar, jedan od njegovih instrumenata, specijaliziran je za rad na promatranju klime. [[Mars Science Laboratory|MSL]] je pokrenut u studenom 2011., a na Mars je sletio 6. kolovoza 2012.<ref>{{Citiranje novina |url=http://www.cbsnews.com/8301-205_162-57487070/curiosity-rover-touches-down-on-mars/ |publisher=CBS News |title=Curiosity rover touches down on Mars |access-date=24. listopada 2020. |archive-date=7. kolovoza 2013. |archive-url=https://web.archive.org/web/20130807090138/http://www.cbsnews.com/8301-205_162-57487070/curiosity-rover-touches-down-on-mars/ |url-status=dead }}</ref> Orbiteri [[MAVEN]], [[Misija Mars Orbiter|Mangalyaan]] i [[ExoMars Trace Gas Orbiter|TGO]] trenutno kruže oko Marsa i proučavaju njegovu atmosferu.

* [https://web.archive.org/web/20130621012418/http://cab.inta-csic.es/rems/marsweather.html Trenutno izvješće o vremenu] na Marsu od strane rovera ''Curiosity''
* [https://mars.nasa.gov/insight/weather/ Trenutno izvješće o vremenu] na Marsu, [[InSight|''sletač InSight'']]

== Vidi također ==

* [[Geologija Marsa]]
* [[Istraživanje Marsa]]
* [[Kolonizacija Marsa]]
* [[Voda na Marsu]]
* [[Život na Marsu]]
* [[Mars Climate Orbiter]]
* [[Mars MetNet]], predložena meteorološka mreža na Marsu

== Izvori ==
<div style="height: 220px; overflow: auto; padding: 3px; border:1px solid #AAAAAA; reflist4" >
{{izvori|30em}}
</div><br>

== Daljnja literatura ==
* {{Citiranje časopisa |author=Jakosky |first=Bruce M. |title=Mars' volatile and climate history |year=2001 |journal=Nature |volume=412 |issue=6843 |pages=237–244}} review article

== Vanjske poveznice ==

* [http://cab.inta-csic.es/rems/en Vrijeme u krateru Gale] s [http://cab.inta-csic.es/rems rovera Curiosity (REMS)], ([https://web.archive.org/web/20120823212559/http://cab.inta-csic.es/rems/marsweather.html Arhiva])
* [https://mars.nasa.gov/insight/weather/ Vrijeme na ravnici Elysium] s Insight Landera
* [http://hrscview.fu-berlin.de/cgi-bin/ion-p?ION__E1=UPDATE%3Aion%3A%2F%2Fhrscview2.ion&ION__E2=control%3Aion%3A%2F%2Fhrscview2.ion&image=9520_0000&image1=3+images&pos=32.704N%2C+297.883E&scale=80&viewport=900x900&basemap_on=on&basemap=MOLAelevation&labels_on=on&hrsc_on=on&mode=nd&pansharpen=on&ir2re=on&persp=on&pview=South&exag=1&UPDATE=Update+view&image0=9520_0000&code=91663528 HRSC - Oblaci] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150402095923/http://hrscview.fu-berlin.de/cgi-bin/ion-p?ION__E1=UPDATE%3Aion%3A%2F%2Fhrscview2.ion&ION__E2=control%3Aion%3A%2F%2Fhrscview2.ion&image=9520_0000&image1=3+images&pos=32.704N%2C+297.883E&scale=80&viewport=900x900&basemap_on=on&basemap=MOLAelevation&labels_on=on&hrsc_on=on&mode=nd&pansharpen=on&ir2re=on&persp=on&pview=South&exag=1&UPDATE=Update+view&image0=9520_0000&code=91663528 |date=2. travnja 2015. }}
* [http://www.physorg.com/news4106.html Studija ''Naturea'' objašnjava misterij ledenih kapa na Marsu.]
* [https://www.newscientist.com/article.ns?id=dn1660 Mars bi mogao proći kroz veliko globalno zagrijavanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080315074205/http://www.newscientist.com/article.ns?id=dn1660 |date=15. ožujka 2008. }}
* [http://www.msss.com/mars_images/moc/2005/07/13/index.html Izdanje Mars Global Surveyor MOC2-1151]
* [http://www.realclimate.org/index.php?p=192 Globalno zatopljenje na Marsu?]
* [http://mars.jpl.nasa.gov/mgs/msss/camera/images/CO2_Science_rel/index.html Slike topljenja ledene kape: Dokazi o nedavnim klimatskim promjenama na Marsu]
* [http://news.nationalgeographic.com/news/2007/02/070228-mars-warming.html Članak iz National Geographica o problemu Marsovskog globalnog zagrijavanja]
[[Kategorija:Mars]]
[[Kategorija:Stranice s nepregledanim prijevodima]]
[[Kategorija:Klimatologija]]