Mato Rusan

Izvor: Wikipedija

Mato Rusan (Brčevac kod Vrbovca, 12. veljače 1930. – Zagreb 27. kolovoza 2011.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, duhovni pisac.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je kao jedanaesto i posljednje dijete Jurja i Ane Rusan. U dobi od 11 godina roditelji ga upisuju u nižu gimnaziju kod dominikanaca u Zagrebu; nakon ukidanja te škole iza II. svjetskog rata prelazi u nabiskupsko sjemenište na zagrebačkoj Šalati, na prijedlog i uz zauzimanje očevog bratića mons. Leopolda Rusana. Tijekom školovanja u sjemeništu odlučuje se postati svećenik, i to u sklopu isusovačkog reda.

Nakon završenog 6. razreda gimnazije, 1947. godine stupa u isusovački novicijat na Fratrovcu u Zagrebu. Po završetku gimnazije u nadbiskupskom sjemeništu, nastavlja sa studijem filozofije i teologije. Tih se godina pokazuje da mu je zdravlje krhko, te su mu poglavari čak savjetovali da napusti Družbu Isusovu. Nakon opsežnog školovanja karakterističnog za isusovce, 1957. biva zaređen za svećenika; svoje zadnje redovničke zavjete daje 1964. godine.

Prvih dvadesetak godina svećeništva obavlja župničke poslove u Savskom Nartu, u Borovici kod Vareša (BiH), te u Veprincu kod Opatije. Potom je obavljao razne poslove (ekonom, upravitelj područne crkve, kapelan) kod isusovačkih kuća u Zagrebu, Beogradu i Osijeku. Od početka 1990.-ih godina već ostarjeli o. Mato Rusan biva raspoređen na službu u kući uz Baziliku Srca Isusovog u Zagrebu, gdje je traženi ispovjednik.

Dugo godina objavljuje članke vjerske tematike namijenjene širokom čitateljstvo, naviše u časopisima "Glasnik Srca Isusova i Marijina" i "Mi". Od 2005. godine objavljuje knjige o vjerničkom životu, tempom od jedne godišnje. Zadnja od tih knjiga objavljena je 2009. pod naslovom "Quo vadis, Europa?"; Mato Rusan tu nastoji sagledati povijesni hod zapadne civilizacije u njenoj vezi s kršćanstvom, te ukazuje na odnos s Crkvom i prema Crkvi kao suštinski važan za javni život i za čovjeka.

Umro je 27. kolovoza 2011., u 81. godini života, 65. godini redovništva i 55. godini svećeništva. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • 2005. Izvor i vrhunac života: Razmatranja o presvetoj Euharistiji. Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove. [Suautor Marijan Steiner.]
  • 2006. Kako najuspješnije živjeti. Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove.
  • 2007. Evo vam puta najizvrsnijega! Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove.
  • 2008. Trčim prema cilju da postignem nagradu. Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove.
  • 2009. Quo vadis, Europa? Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]