Maun

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Maun. Za druga značenja, pogledajte Maun (razdvojba).
Maun
Croatia - Maun.PNG
Podatci
Smještaj Jadransko more
Koordinate 44°25′49″N 14°55′11″E / 44.43036327°N 14.91985221°E / 44.43036327; 14.91985221Koordinate: 44°25′49″N 14°55′11″E / 44.43036327°N 14.91985221°E / 44.43036327; 14.91985221
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Površina 8,5[1] km2
Obalna crta 23,910[1] km
Broj stanovnika 0
Island Maun, sunbathing on a rocky beach.jpg
Sunčanje na stjenovitoj plaži otoka Mauna

Maun je otok, dug 9 kilometara, a od otoka Paga dijeli ga Maunski kanal. Nalazi se zapadno od Paga i ima isti smjer prostiranja (SZ-JI).


POVIJEST[uredi VE | uredi]

Otok Maun, smješten između otoka Paga i Oliba, hrvatski je kralj Petar Krešimir IV. 1069. godine darovao zadarskom samostanu sv. Krševana. Zapadno od otoka Paga, tridesetak milja daleko od Zadra, smjestio se otok Maun, nekad bogat pašnjacima. Nije pouzdano jasno kada je otok došao u posjed hrvatskih kraljeva. Zasigurno se to zbilo najkasnije do sredine XI. stoljeća, kad su južni dio otoka Paga i Maun već pripadali državnom teritoriju hrvatske države. Već 1187. god. pod nepoznatim okolnostima Maun je došao u posjed Mletačke Republike, nakon njene pobjede nad hrvatsko-ugarskim kraljem Belom III. Ali opet ne zadugo. Jer, već u svibnju 1190. god. u žestokom boju Zadrani poraze Mlečane kod Trena. Jednako tako, u tome ratu Zadrani oslobode otok Pag i susjedne mu otočiće. Na taj način oni su zagospodarili svim tim otocima, sa svim njihovim pašnjacima, kako se ističe u dokumentima. No, već iste godine zadarska komuna, u znak zahvalnosti sv. Krševanu za pobjedu nad mletačkom mornaricom, vraća odnosno poklanja rečenom samostanu otočić Maun, s uvjerenjem da će on unaprijed biti pošteđen “od napada vidljivih i nevidljivih neprijateljâ”, za sva vremena. Dakako, ta je pretpostavka bila bez pokrića. Pri tome postupku izričito se navodi postojanje pašnjaka na otočiću, koji su bili prikladni jedino za ispašu blaga sitnog zuba. Naravno, tome se pridruživala činjenica da su vode oko otoka obilovale raznom ribom. Po tome se onda može pretpostaviti njegovo određeno značenje za onodobni razvitak samostana, ali i gospodarstva srednjovjekovnog Zadra. U svibnju 1195. god. na Maunu je izgrađena crkvica posvećena sv. Jurju. Tom zgodom je papa Celestin III., pored ostalog, samostanu sv. Krševana potvrdio zakonit posjed navedene crkvice, kao i čitav otok i sva lovišta ribe u njegovim vodama. Zapravo se pod time podrazumijeva, držimo, da je papa pod svoju zaštitu uzeo čitav samostan sa svim njegovim dobrima. Kada su Mlečani i križari 1202. god. razorili Zadar, vjerojatno su opljačkali i otok Maun, ali o tome nema izvorne potvrde. Navedeni papa je 4. veljače 1204. god. ponovo uzeo u zaštitu i samostanski otok Maun, valjda stoga što se osjećao odgovornim što nije uspio u nastojanju da odvrati Mlečane i njihove pomagače od nauma zauzimanja grada Zadra. Naime, opat toga samostana Damjan izričito traži povrat toga otoka, što mu je uz pomoć pape udovoljeno, pa je tako izglađen nastali spor oko njegova posjeda. Iz gornjeg navoda je očito da se gospodarsko značenje toga otočića ogledalo u pašnjacima i bogatstvu ribe u moru oko njega. Premda se radilo o relativno malom i neplodnom otočiću, ipak je on nedvojbeno imao određeno značenje u gospodarskom smislu. Zašto bi se inače oko njega sporili i na nj polagali pravo zadarski samostan i komuna, kako to s pravom zaključuje mjerodavni povjesničar. Naime, svojom veličinom i položajem on nije mogao imati značajnu stratešku važnost ni za Zadar ni za Mlečane. Unatoč tome, on je ostao privlačnim objema stranama. Da nije bilo tako, ne bi ni Nadbiskupija zadarska ondje sagradila crkvicu i tako trošila dragocjeni novac. Dapače, sve to daje naslutiti da je tada na otočiću bilo dosta stalnih stanovnika koji su obrađivali zemlju i napasali odnosno uzgajali blago sitna zuba. Tome u prilog svjedoči i činjenica da se zadarski knez 1222. god. ponovno dočepao Mauna, zbog čega je došlo do sudskog spora; on je završio tako da se knez pred papinskim legatom i zadarskim nadbiskupom morao očitovati da će pustiti na miru samostan glede posjeda otočića Mauna. Tako samostan 1. lipnja 1315. god. na dražbi prodaje, odnosno daje otok u zalog zadarskom plemiću Krševanu de Soppe za 62 libre denara (ili 602 male mletačke libre), ali uz mogućnost da ga se ponovno domogne, kad osjeti potrebu za njime. Naime, kad rečeni zakupnik isplati navedenu svotu novca, on je mogao zadržati prava na otok za sljedećih deset godina, s tim da samostanu plaća unaprijed 100 libri godišnje. Ako bi pak poželio zadržati polovicu otočića, u tom bi slučaju Soppe bio dužan njemu davati polovicu na njemu zatečenog blaga, na zadovoljstvo obiju strana. Nije pouzdano poznato da je ikad došlo do razmirica između ugovornih strana, ali se zna da je samostan 1356. god. dao otok ponovno u najam. A to pak daje naslutiti da je samostan unaprijed najveću korist izvlačio od stočarenja na njemu, koje su, naravno, obavljali njegovi obitavatelji na račun zakupnika. Poznato je i to da je samostan dobivao i određeni broj janjaca godišnje na račun posjeda toga otočića, po svoj prilici izravno od tamošnjih pastira odnosno čobana,sredinom XIV. st. Mlečani su zaratili sa Zadrom.U jednom dokumentu iz 1377. god. spominje se kao stanovnik toga otočića neki Ivan Marinić, koji je zacijelo bio čuvar tamošnjeg blaga, jer se zna da je onda na otočiću bilo najviše razvijeno stočarstvo. Naime, zna se da je sredinom 15. st. samostan na Maunu imao 871 ovcu, 225 koza i 9 krava, što je bio prilično velik broj sitne stoke na tako malom zemljišnom prostoru.Nekako u to doba je samostan na Maunu i Dugom otoku posjedovao zajedno 2405 glava stoke sitna zuba i manji broj krava; može se barem pretpostaviti da je znatan dio toga blaga napasan na samom Maunu. Da je Maun bio doista ekonomski značajan, pa i privlačan, dijelom svjedoči i činjenica prijetnje svima onima koji se usude samostan ometati u njegovu povlaštenom posjedu. No, bilo je i onih kojih se ta prijetnja nije nimalo dojmila. Naime, samostanske poteškoće oko čuvanja i korištenja zemljišnog posjeda učinile su da ga samostan povremeno gubi od onih koji su raspolagali većom silom. Ugovorom od 20. svibnja 1713. godine bio je iznajmljen braći Petrović iz Paga za 390 mletačkih lira godišnje. Dvije godine potom je ta najamnina povećana na 415 lira.Jamačno je taj ugovor obnavljan i poslije, ali o tome nemamo pouzdanih svjedočanstava. Jedino se zna da je papa Benedikt III. bulom od 30. prosinca 1729. god. Maun sa susjednim otočićima Brušnjacima podijelio u vlasništvo “Ilirskog seminarija”. Jedan izvor iz 1768. god. kazuje da se ondje nalazi crkvica posvećena sv. Krševanu; poslije, u 19.stoljeću,ona je nosila ime sv. Antuna, čije su zidine i danas vidljive na otoku. Do 1841. godine otok su držali u zakupu baštinici obitelji Palčić iz Paga, kada su se odrekli njihova najma. Nakon toga ih je državno odvjetništvo u Zadru stavilo na dražbu, kojom se prilikom radilo jedino o ispaši na njima. Na toj dražbi ih je dobio u zakup Nikola Čepola iz Paga, pod uvjetom plaćanja državnoj blagajni 200 fiorina/forinta i 11 karantana godišnje. Upravi sjemeništa bio je dužan davati sedminu prihoda s njih. Zakupac nije smio na otocima držati svinje, ni sjeći drva bez prethodne privole sjemeništa. Naspram tome, mogao je saditi vinovu lozu najmanje na jednom gonjaju zemlje. Zakup je utanačen na deset godina, dakle do kraja 1850. godine.Jamačno je taj ugovor bio produžen za najmanje još jedan mandat od deset godina. Naime, 1863. god. je taj zakup prešao na Marka Perlinija iz Zadra, za 200 fiorina godišnje. Zasigurno taj ugovor nije dugo ostao na snazi. Već sedamdesetih godina toga stoljeća te su otočiće zakupila braća Budiša s Oliba; za njihovo korištenje oni su državi odnosno sjemeništu bili dužni isplaćivati svotu od 300 fiorina godišnje, što je znatno veća zakupnina od prethodne. Oni su ondje uglavnom napasali blago sitna zuba. Štoviše, bile su na Maunu sagrađene neke nastambe za potrebe tamošnjih čobana. Ipak, isto tako je u to vrijeme dio najvećeg otoka bio zasađen vinovom lozom, namijenjenom u prvom redu potrebama pastira koji su, naravno, bili podređeni olipskoj župi. Tako je ostalo do potkraj 19.stoljeća. Naime, kako Maun nije bio od velike koristi sjemeništu, to ga ono, uz privolu Sv. Stolice, 1895. god. prodalo dvojici rođaka Palčića s Paga (Novalja) za svotu od 26.000 forinta.Međutim, čini se da otok nije dugo ostao u njihovu vlasništvu jer su ga oni, iz nepoznatih nam razloga, otuđili. Nije posve poznato kada i na koji je način taj otok postao “svojina paške općine za stan čobanima i pripašu stoke”, kako to tvrdi mjerodavni suvremenik.Jamačno ga je ona otkupila od Palčića za određenu svotu novca, pa je otok njenim vlasništvom ostao do dana današnjega. Naime, u prošlosti je otočić Maun pružao svojim gospodarima, odnosno tamošnjim naseljenicima, u prvom redu ispašu manjem broju blaga sitna zuba, ali isto tako i mogućnost uzgoja vinove loze. Navedeni pisci nisu jasno označili njegova tadašnjeg vlasnika. Iz nešto mlađeg izvora razabire se da su, poput onih na otoku Pagu, i svi pašnjaci Mauna bili paško dobro. Dakle, neosporno je da se ondje napasalo blago stanovnika otoka Paga. Na žalost, pozniji izvori ne kazuju broj i vrstu ondje napasanog blaga. Zna se pak da je o stoci i postojećim vinogradima skrbilo uvijek po nekoliko osoba nastanjenih na otočiću. Tako su god. 1881. ondje bile tri stojne kuće u kojima je obitavalo pet osoba: dva muškarca i tri žene. Naravno, oni su najviše bili zaokupljeni brigom oko ovaca, njihovim napasanjem, mužnjom i izradom sira, kako je to ostalo do naših dana.


Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Maun


Solta satelite.jpg Nedovršeni članak Maun koji govori o otoku ili otočju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.