Vidi kôd stranice Menahem Begin

{{Infookvir političar 
|ime= Menahem Begin<br><small>מנחם בגין</small>
|datum rođenja=[[16. kolovoza]] [[1913.]]
|mjesto rođenja=[[Brest|Brest-Litovsk]], [[Bjelorusija]]
|datum smrti= [[9. ožujka]] [[1992.]]
|mjesto smrti=[[Tel Aviv]], [[Izrael]]
|malaslika=
|opis male slike=
|slika= Menachem Begin 2.jpg
|veličina=210px
|opis slike=
|potpredsjednik= 
|potpremijer= 
|zamjenik= 
|stranka= [[Likud]]
|potpis= 
|supruga= Aliza Begin
|položaj=6. [[Predsjednici vlade Izraela|premijer Izraela]]
|čin2= 7. [[Irgun|vrhovni zapovjednik Irguna]]
|zanimanje= 
|fusnote=
|nasljednik= [[Jichak Šamir]]
|prethodnik= [[Jichak Rabin]]
|nasljednik2= ''nitko, organizacija ukinuta''
|prethodnik2= [[Jaakov Meridor]]
|predsjednik=
|mandat_start=[[21. lipnja]] [[1977.]] 
|mandat_kraj=[[10. listopada]] [[1983.]]
|mandat_start2=[[1943.]]
|mandat_kraj2=[[1948.]]
|vjera= 
}}

'''Menahem Wolfovich Begin''' ([[hebrejski jezik|hebrejski]] '''''מנחם בגין''''', [[Brest-Litovsk]], [[16. kolovoza]] [[1913.]] – [[Tel Aviv]], [[9. ožujka]] [[1992.]]) je bio vođa [[Irgun]]a, političar i [[:kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za mir|dobitnik]] [[nobelova nagrada za mir|Nobelove nagrade za mir]] [[1978.]] godine. Također je bio 6. [[premijer Izraela]] od [[21. lipnja]] [[1977.]] do [[10. listopada]] [[1983.]] godine. Sudjelovao je na [[Sporazum iz Camp Davida|pregovorima]] u [[Camp David]]u s egipatskim predsjednikom [[Anwar el-Sadat|Muhamadom Anwarom el-Sadatom]], zbog čega su zajednički dobili Nobelovu nagradu za mir [[1978.]] godine.

Njegov najveći doprinos izraelskoj državi je postizanje prvog mirovnog sporazuma s [[Egipat|Egiptom]] i neutraliziranje egipatske armije.

==Životopis==
Begin je rođen 16. kolovoza 1913. u [[Brest-Litovsk]]u, tada još uvijek dijelu [[Rusko Carstvo|carske Rusije]], koji je bio dio Poljske od [[1919.]] do [[1939.]] a danas je dio Belorusije i poznat je pod imenom Brest. Od [[1939.]] bio je vođa cionističke organizacije Betar. Od [[1940.]] do [[1941.]] je bio u zatvoru u [[SSSR]]-u. Godine 1941., nakon puštanja na slobodu po [[Sporazum Sikorski-Maysk|sporazumu Sikorski-Mayski]], stupio je u poljsku (andersovu) vojsku, ali je neslužbeno otpušten iz te vojske zajedno s mnogim drugim židovskim vojnicima.

Begin se tada preselio u [[Palestina|Britansku Palestinu]], gdje je ubrzo postao poznat kao žestok kritičar glavne struje cionizma, i pristalica radikalnijeg revizionističkog cionizma. Godine [[1942.]] je stupio u [[Irgun]] (poznat i kao Etzel) i [[1943.]] postao njegov vođa. Bio je odgovoran za [[Teroristički napad na King David Hotel|postavljanje bombe]] u [[jeruzalem]]ski hotel [[King David Hotel|Kralj David]], koji je u to vrijeme bio britansko administrativno i vojno sjedište, i tada je ubijena 91 osoba. Godine [[1948.]] bio je u centru afere oko prebacivanja Irgunovog oružja u [[Izrael]], što se završilo potapanjem broda [[Altalena]] u paljbi koju je naredio premijer [[David Ben-Gurion]].

Irgun je zajedno s podzemnom grupom [[Lehi]], (poznatom i pod imenom "Surova banda"), široko osuđivao veliki broj [[Židovi|Židova]], posebno Bena-Guriona, kao terorističke organizacije. Izraelska vlada ih je raspustila ubrzo nakon osnivanja države [[Izrael]].

Godine [[1948.]], Begin je osnovao desničarsku političku stranku, Herut, koja je poslije postala znatno veća stranka, [[Likud]]. Između [[1948.]] i [[1977.]], pod Beginom, činila je glavnu opoziciju dominantnoj Izraelskoj radničkoj stranci u [[Knesset]]u (izraelski parlament).

Dana [[21. lipnja]] [[1977.]] Menahem Begin je postao 6. premijer Izraela, i prvi koji nije bio iz radničke stranke.

Godine [[1979.]], Begin je potpisao [[Egipatsko-izraelski mirovni sporazum (1979.)|Izraelsko-egipatski mirovni sporazum]] s Anwarom al-Sadatom. Po tom sporazumu, Izrael je predao poluotok [[Sinaj]] Egiptu. Ovo je značilo i rušenje svih izraelskih naselja u ovoj zoni. Begin se suočio sa snažnim unutrašnjim suprotstavljanjem ovom potezu, što je dovelo do podjele u njegovu Likudu.

Godine [[1981.]], Begin je zapovjedio [[Operacija Opera|bombardiranje iračkog nuklearnog reaktora Tammuz]]. Ubrzo potom, Begin je istaknuo da ''"Ni po koju cijenu nećemo dozvoliti neprijatelju da razvije oružja za masovno uništenje protiv naroda Izraela."'' Ova promjena u izraelskoj nuklearnoj politici danas je poznata kao [[Beginova doktrina]].

Godine [[1982.]] Beginova vlada je izvela invaziju na [[Libanon]], ističući potrebu da se PLO odbaci izvan raketnog dometa izraelske sjeverne granice. Ovim je započelo izraelsko angažiranje u južnom Libanonu, koje je trajalo tri godine (uz ograničenu izraelsku prisutnost u Libanonu koja se nastavila do [[2000.]]). Prema reporteru Haaretza, Uziju Benzimanu, tadašnji ministar odbrane, [[Ariel Šaron]] je prevario Begina u vezi sa svrhom ovog rata i produžio ga bez dopuštenja. Šaron je tužio Haaretz i Benzimana [[1991.]] i suđenje je trajalo 11 godina, tijekom kojih je jedan od najvažnijih trenutaka bilo svedočenje Benija Begina, Menahemovog sina, u prilog obrane. Šaron je izgubio parnicu.[http://www.haaretzdaily.com/hasen/pages/ShArt.jhtml?itemNo=200568] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050308065621/http://www.haaretzdaily.com/hasen/pages/ShArt.jhtml?itemNo=200568 |date=8. ožujka 2005. }}

Begin je u mirovinu otišao u [[kolovoz]]u [[1983.]], duboko razočaran i u depresiji zbog rata, suprugine smrti, i svoje bolesti. Umro je u [[Tel Aviv]]u [[1992.]] godine

U [[veljača|veljači]] [[2005.]] Begin je izabran za "najvećeg izraelskog vođu" s 32,8 % glasova.

==Vanjske poveznice==
{{commons|Menachem Begin}}
*[http://www.begincenter.org.il/home.asp Menachen Begin Center] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081216011841/http://www.begincenter.org.il/home.asp |date=16. prosinca 2008. }}
*[http://www.pmo.gov.il/PMOEng/History/FormerPrimeMinister/MenacheBegin.htm Menahem Begin - 6. premijer Izraela]

{{Izraelski premijeri}}
{{Osobe hladnoga rata}}
{{Nobelova nagrada za mir}}

{{GLAVNIRASPORED:Begin, Menahem}}
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za mir]]
[[Kategorija:Predsjednici izraelske vlade]]
[[Kategorija:Terorizam]]
[[Kategorija:Židovi u Bjelorusiji]]
[[Kategorija:Političari nakon Drugog svjetskog rata]]