Karijeru je počeo u "Mladosti", a nastavio od 1973. u Industromontaži" (Montingu).[1] Uskoro je prešao u "Cibonu" za koju je igrao do ljeta 1987. U Italiji je igrao za Fantoni iz Udina sezoni 1987/88.
Kao igrač, bio je poznat što je bio jedan od onih kojem se moglo baciti loptu kad je zbilja trebalo pogoditi.
Bio je strijelcem odlučujućeg pogotka koji je "Ciboni" donio naslov državnog prvaka u doigravanju 1983/84. u utakmici protiv "Crvene zvezde".
U jednom svom nastupu protiv SSSR-a, bio je jedini "raspoloženi" igrač Jugoslavije, koji je držao priključak (Jugoslavija je gubila desetak koševa razlike), i štoviše, rezultat je približavao izjednačenju.
Sovjeti su tada uveli onda nebitnog i ne toliko poznatog Aleksandra Volkova, koji je "slučajno" u jednoj akciji zatrčao u stranu s vodoravnim rukama savijenim u laktu. Nakiću je zadao udarac u vilicu, izbivši mu zub. Nakić je bio onesposobljen za daljnji nastup i morao je izaći s terena, ne mogavši nastupiti dalje u toj utakmici (koju je SSSR dobio).
